Djela Mersada Berbera u Klovićevim dvorima

Posljednji put Berber se velikom izložbom predstavio 1988. u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, pa će ovo biti izuzetna prilika da publika upozna, u iscrpnom kritičkom kontekstu

Galerija Klovićevi dvori slijedom izložbi posvećenih modernim klasicima 18. travnja otvara monografsku izložbu Mersada Berbera, jednog  je od najvećih i najosebujnijih  bosanskih slikara i grafičara koji je velik dio života proveo u Zagrebu i Dubrovniku,  što je i njegova prva izložba nakon trideset i jedne godine.
Posljednji put Berber se velikom izložbom predstavio 1988. u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, pa će ovo biti  izuzetna prilika da publika upozna, u iscrpnom kritičkom kontekstu,  zapravo nepoznatog  Mersada Berbera, njegov impozantan crtački i slikarski mozaik širokog raspona, sazdan od brojnih ciklusa i nikad viđen u ovoj impostaciji, najavljeno je iz Klovićevih dvora.

Kustosica Jasmina Bavoljak smatra kako ta izložba opisuje u potpunosti jedan novi i jedinstveni svemir Mersada Berbera, “za koji bismo mogli reći da je u slikarskom smislu bez dobi, odnosno da je umjetnik po stilu anakronist i eklektik, neorenesansni, neoromantični, neoklasicistički autor za kojeg je umjetnost prošlosti i sadašnjosti jedna te ista stvar i da napredovanja zapravo i nema.”

Po njezinim riječima, teško je naći pandan kod nekog umjetnika u svjetskoj povijesti umjetnosti koji se služio tolikim brojem intrigantnih memorijskih citata, a kao što je u Berberovom slučaju; od motiva Albrechta Dürera, Caravaggia, Velazqueza, Géricaulta, Ferdinanda Hodlera i Francesca Hayeza, varijacija na Mantegnina Krista, do Kristovog lika preuzetog od Kramskoja i detalja Kristovih stigmi u fragmentima kolažnih citata. Od Mula Mustafe Bašeskije do Bukovca i braće Božidarević, Gabrijela Jurkića i Gabrijela Stupice.

“Uvijek, kad citira, Berber istodobno i stvara, usporedno priča svoju priču, kojoj su uzorci samo početna fiksacija, izvorište i motiv za iskazivanje vlastitih egzistencijalnih tema u kojima ne postoje ni prošlost ni sadašnjost, nego samo vječnost”, dodala je.

Bavoljak u predgovoru izložbe kaže kako je tradicija, osobito ona duboko ukorijenjena istočna, igrala važnu i aktivnu ulogu u izgradnji njegovog umjetničkog identiteta, i on je kao istočni umjetnik najprije morao ovladati umjetničkim idiomom Zapada te poći u potragu za univerzalnim (a u konačnici i svojim) jezikom.



“Talent i crtačka virtuoznost vjerojatno su mu ukorijenjene kroz kaligrafiju i ornamentiku davnih predaka, i majke poznate bosanske tkalje ornamentalnih tepiha, dok je inspiraciju crpio iz mističnog svijeta Bosne, njezine otomanske prošlosti i tragičnog usuda njezinih ljudi, kao i iz perzijskih minijatura XV. i XVI. stoljeća”, napomenula je.

Berberov je iskonski medij crtež,  kao fenomen koji narasta i postaje samostalna disciplina, uljena slika ili grafika, objašnjava Bavoljak, dodajući kako se uz crteže, bakroreze, bakroreze u boji, litografije u boji, serigrafije, ink-jekt printeve, giclée i posebice drvoreze u boji od šezdesetih formirala i Berberova slikarska produkcija izvedena miješanim tehnikama: uljem, temperama, pastelom, akrilikom, airbrushem, čija su podloga daska ili drvo, papir, karton i platno

Mersad Berber (1940.-2012.) rođen je u Bosanskom Petrovcu, a studirao je slikarstvo u Ljubljani na Akademiji likovnih umjetnosti, gdje je završio i poslijediplomski  studij  grafike u klasi profesora Rike Debeljaka. Već 1961. dobio je Prešernovu nagradu, da bi nakon toga uslijedile mnoge međunarodne nagrade i  priznanja.

Među ostalim bio je član Ruske akademije umjetnosti, a priređene su mu velike izložbe od Londona i  Madrida, preko  New Yorka, Jakarte, New Delhia  i Moskve, pa do najznačajnije 2009. u Barceloni i posthumne 2017. godine u Istambulu.

Uz slikarstvo, ilustraciju i grafiku Berber se bavio kazališnom scenografijom  i kostimografijom, radio filmske plakate (filmovi Emira Kusturice) kao i poneka vizualna riješenja (ploče Indexa).

Djela mu se nalaze u mnogim muzejskim,  galerijskim i privatnim kolekcijama širom svijeta, između ostalih u Tate Modern u Londonu  koja je 1984. godine otkupila dva rada iz ciklusa Hommage a Velasquez koji su najavljeni kao posebna atrakcija zagrebačke izložbe.

Najznačajniji ciklusi su mu Sarajevske kronike, Put u Skender Vakuf, Otomanske kronike, Hommage a Velazquez, Hommage Vlahi Bukovcu i posljednji Srebrenica i Arhiv.

Njegova izložba u Klovićevim dvorima će biti otvorena do 30. lipnja, a prati je katalog s tekstovima autorice stručne koncepcije i kustosice izložbe Jasmine Bavoljak te pisca i kustosa Edwarda Lucie-Smitha, povjesničarke umjetnosti i likovne kritičarke Aide Abadžić Hodžić i hrvatskog grafičara Frane Para

Facebook Comments

Loading...
DIJELI