Kroz raznovrsne umjetničke pristupe i naracije "mačke i psi" bit će predstavljeni kao instrument institucionalne i kulturne kritike jer u većoj se mjeri ona odnosi na čovjeka, a u manjoj na same životinje
Deveti Međunarodni festival vizualnih umjetnosti Arterija održat će se u novigradskom Muzeju Lapidarium od 18. do 22. kolovoza 2018. Ovogodišnje izdanje posvećeno je malim četveronožnim ljubimcima – mačkama i psima…
Otvorenje u Muzeju – Museo Lapidarium bit će 18.8. u 20 sati.
Kako isitiče povjesničarka umjetonosti Jerica Ziherl : “U svim se društvima i narodima životinjama pripisuju simbolična značenja i ljudske osobine, a kroz povijest ljudi su životinjama pripisivali i određene stereotipe, pa tako i svojim najomiljenijim kućnim ljubimcima – mačkama i psima. O njihovom položaju u kulturi i društvu saznajemo kroz teoriju kulturne zoologije koja objedinjuje teme poput animalističke problematike, društvenog aktivizma, prava životinja, antropomorfizma, zoo-vrtova, industrije hrane, itd. Međutim, ovdje smo se fokusirali na položaj ‘mačaka i pasa’ u umjetnosti i to u medijimu u kojima oni, pojedinačno ili u paru, imaju glavne uloge i posebna značenja. U osnovi raznovrsnih pristupa leži premisa da se prikazi ‘mačaka i pasa’ ne promatraju samo kroz prizmu figurativne umjetnosti nego se naglasak stavlja na njihove kulturne, povijesne, socijalne, psihološke, ikonografske i semantičke kontekste. Pritom se objašnjava i simbolika pojedine životinje jer se time razumije i pozadinska slika koja postaje metafora, alegorija, image, pojedin frazem itd. Tako npr. engleski frazem kojim se opisuje kiša razmjera potpunog potopa jest – ‘it’s raining cats and dogs’, što u doslovnom prijevodu znači ‘kiši mačke i pse’, no, u hrvatskom jeziku za taj ćemo frazem reći ‘lije kao iz kabla’. S obzirom na to da zoonimska frazeologija obuhvaća širok spektar različitih značenja, naš je naglasak pak stavljen na kontekstualizaciju ‘mačaka i pasa’ u okviru umjetničkih izričaja i praksi”.
Kroz raznovrsne umjetničke pristupe i naracije “mačke i psi” bit će predstavljeni kao instrument institucionalne i kulturne kritike jer u većoj se mjeri ona odnosi na čovjeka, a u manjoj na same životinje. Svima je poznato da se frazemom “vole se kao pas i mačka” uvijek upućuje na neslaganje između pojedinaca i netrpeljivost koja među njima vlada. Na taj način jedan sasvim običan mačak i pas postaju simbol i stvarnost, sredstvo i pokretač raznovrsnih značenja, medija, referenci u kojima se sažimaju povezani i nepovezani diskurzivni elementi (vizualni, grafički, likovni, zvukovni, filmski, kazališni, literarni, uporabni, bižuterije…) i iz kojih se šire i sužavaju, grade i razgrađuju, stvaraju i rastvaraju, ulančavaju te kidaju nove i nove diskurzivne veze – svejedno je, jesu li mačje ili pseće, ili oboje.