Čavrkove „Nove granice“

Nakon što je svoje predočavanje prostora provukao kroz različite medije – počevši od klasičnih grafičkih tehnika u kojima je otiskivao sugestivne iluzije prostornih dubina da bi se zatim okušao i u prostornim instalacijama i video projekcijama – aktualnu je preokupaciju usredotočio na objekte

Svaka izložba Hame Čavrka izazov je za likovnu kritiku i svečanost za publiku pa preporučamo najnoviju umjetnikovu izložbu objekata – skulptura “Na novim granicama” što se otvara u ponedjeljak, 5. veljače 2018. u 20 sati, u zagrebačkoj galeriji Greta.

Kako u najavi ove izložbe pojašnjava likovni kritičar Nikola Albaneže glavni interes u dominantnom ciklusu Hame Čavrka pod nazivom Carta Incognita jest prostor i njegova percepcija. Nakon što je svoje predočavanje prostora provukao kroz različite medije – počevši od klasičnih grafičkih tehnika (duboki tisak bakropisa, acquatinte, plošni litografije, ali i digitalni isprint izlagan u light-boxovima) u kojima je otiskivao sugestivne iluzije prostornih dubina da bi se zatim okušao i u prostornim instalacijama i video projekcijama – aktualnu je preokupaciju usredotočio na objekte sastavljene od transparentnih ploha pleksiglasa, poredanih paralelno ili u drugačijim, ponekad i kaotičnim, konstelacijama, te osvijetljenih svjetlima raznih boja – bijelom, žutom, zelenom i crvenom. Po njima se rasprostiru linije putujući plohama koje su i same stvorene od beskonačnoga broja linija, definiraju prostor, grade ga, potiru i ponovno izgrađuju.

U odnosu na sliku kao dvodimenzionalni predmet, specifično je svojstvo novih objekata neprekinuti kontinuum njihova sagledavanja sa svakim pomakom promatrača. U slučaju Čavrkovih Carti ono je još i više istaknuto upravo zbog transparentnosti podloga na kojima se odvija drama stvaranja. Takva neprestana tvorba novih vizura atraktivna je simulacija visoke tehnologije, hladne i distancirane što napose dolazi do izražaja kada objekte usporedimo s toplinom otisaka na papiru.

Dodatnu komponentu radovima pružaju zvukovi (za što je zaslužan Ivan Roca kao Čavrkov suradnik) koji, podudarno svjetlu i kao njegovo upotpunjenje, prolaze prostorom, ispunjaju ga i razotkrivaju kao istodobni auditivni prostor.

Unatoč tako postignutoj, osobitoj komplementarnoj ambijentalnosti, formalna čistoća izraza koju je Čavrk oduvijek njegovao i dalje je prisutna. Dapače, samonametnuta ograničenja su kao i uvijek dobrodošla, napominje Albneže, jer se upravo njima rađa discipliniran i snažan vizualni govor, pregnantan po svojoj asocijativnosti i rasponu potencijalnih značenja.



Facebook Comments

Loading...
DIJELI