Čak i štagalj može postati ugodan dom: Kuća “2u1”

0
2137

Usprkos iseljavanju i propadanju stoljetne pučke tradicijske arhitekture, dio drvenih gradnji spašen je prenamjenama u građevnine vrlo udobne za život, a među najboljim stručnjacima specijalziranima za ovo područje je arhitekt Vlado Petričević

Pučki hrvatski genij naročito je bogatstvo pokazao i u tradicijskoj arhitekturi.

Iako nisu sanirane ni strahovite posljedice ratnog razaranja kulturne baštine gradova, a velik dio stanovništva se iselio, pučko graditeljstvo upravo je onaj aspekt baštine koji bi se trebao i obnavljati i zaštićivati. Stoljetne hrvatske drvene kuće, usklađene s ritmovima vjetra, snijega, kiše i sunca što su i same izrasle kao dio prirode ne bi li sigurno zaštitile ljudska bića, danas su velikim dijelom prepuštene zaboravu i propadanju, ali ne sve.

Zadnjih godina upravo je pučka tradicijska arhitektura postala izazovom ljudima koji i iz ekonomskih i iz zdravstvenih razloga napuštaju velike gradove i sele u manje sredine, a fenomen je prisutan i u Europi i Americi već dugi niz godina. Kako nam je pojasnio arhitekt Vlado Petričević, specijaliziran za obnovu hrvatske drvene povijesne gradnje, ljudi sve više kupuju i preuređuju stare kuće u Gorskom Kotaru, Slavoniji, Posavini ili Lici. Fenomen svakako nije vezan samo uz sve veće ubrzanje životnog ritma i stresova, već i globalne slike siromašenja koji je je prislio mnoge pojedince povratku prirodnijem i zdravijem životu predaka.

Kako ističe Petričević, mnoge obitelji i premještaju obiteljske kuće. Da se čak i od običnog starog štaglja može načiniti čudesan prostor za stanovanje, Petričević je potvrdio obnovom u kojoj je u cjelosti očuvao izvornu tradicijsku ljepotu drvene gradnje. Štagalj je prenesen iz Draganića kod Karlovca na novu lokaciju Kotara pokraj Žumberka i Samobora. Izvana je kuća ostala u cijelosti izvorna, s tek promijenjenim krovnim crijepom. Izunutra je nastao potpuno nov prostor, ali u skladu s tradicijskim vrijednostima. U suradnji s pokojnom dr. Ksenijom Marković, arhitekt je cjelokupan interijer – od okova na prozorima i vratima rekonstruirao po principu starih posavskih kuća.

Sve kuhinjske elemente ugradio je u hrastove ormare, čime se dobila potpuna čistoća prostora. Stručnjak za staru gradnju čak je i “keramičke” pločice načinio od drva, s dodatkom četiriju čeličnih kockica s imenom investitora i arhitekta u počast velikom hrvatskom dizajneru Borisu Ljubičiću. Za istog vlasnika, Petričević je načinio i svoj poznati rad “2u1” spojivši dvije postojeće hrastove kuće postavljene paraleleno i spojene drvenim traktom. Tako strukturirana građevina formira unutrašnje dvorište, prema kojem je fokusiran unutarnji i vanjski život. U pristupnom dijelu građevine je gospodarski dio i apartman za goste, dok je središnji dio dnevni boravak s vidljivom konstrukcijom krovišta, povezan sa spavaćim traktom. Svi ti sadržaji obuhvaćaju vanjski otvoreni dio dnevnog boravka na kojem je previđena ozelenjena pergola kao nastavak unutrašnjeg prostora, a poveznica su klizna staklena vrata s pogledom na samoborsko gorje. Veliku pomoć pri rekonstrukciji takvih kuća, naglašava arhitekt, pruža i priručnik za obnovu posavskih kuća koju je izdalo Ministarstvo kulture, a sponzorirali njemački stručnjaci (Njemačko društvo za tehničku suradnju GETEZE).

“U rekonstrukciji starih kuća valja iščitati genius loci i podjednako poštovati velike i male stvari te lagano dodirivati prostor kao Aboridžini zemlju”, pojasnio je arhitekt.

Loading...