Izložbeni projekt Bez anestezije, koji se u svojoj unutarnjoj logici ne bavi općim problemima izlaganja, već promišlja relacije koje se stvaraju između umjetničkog djela, institucija i publike
- Zagrebački salon – Bez anestezije, prema koncepciji Branke Benčić i Tevža Logara, otvoren je 26. ožujka u Domu hrvatskih likovnih umjetnika u Zagrebu, a radovi će se moći pogledati do 5. svibnja 2019.
Kako ističu Branka Benčić i Tevž Logar – prijedlog kustoske koncepcije 54. zagrebačkog salona polazi od nekoliko pretpostavki i interesa, koje pokušava okupiti u okviru izložbe koja se formira kao postojeći i prepoznatljiv zadani format salona, s namjerom da predstavi recentnu umjetničku produkciju i razmotri kontekste unutar kojih umjetnici djeluju. Razmatrajući pozadinu i perspektive zagrebačkog salona kustoski prijedlog formira se kaleidoskopski, kao refleksija mnogostrukih perspektiva i pozicija. S jedne strane, s dvadesetogodišnjim odmakom, prisjećamo se salona City scapes (1998) kustosa Igora Zabela, na kojeg računa ova izložba, promišljajući kontinuitete i diskontinuitete, mogućnosti i perspektive, ispunjene i neispunjene potencijale i težnje, kustoske prakse i institucionalnu povijest izložbe. U svjetlu razmišljanja Igora Zabela o izložbi kao strategiji, izložba je globalna ideja, značajan niz procedura i pristupa kako bi se osiguralo da pravi gledatelj vidi umjetnički rad na pravi način. Govoreći o tome i izložbeni projekt Bez anestezije, koji se u svojoj unutarnjoj logici ne bavi općim problemima izlaganja, već promišlja relacije koje se stvaraju između umjetničkog djela, institucija i publike.
Formalno se izložba razvija s jedne strane kao generacijski projekt, okuplja radove mahom hrvatskih umjetnika koje pozicionira u dijalog s generacijski bliskim umjetnicima iz kulturnog prostora bivše države, te međunarodnog konteksta, pronalazeći, labave ili udaljene veze i odnose. Salon tako reflektira tradiciju Zagreba kao mjesta koje je od 60-ih godina bilo upisano u međunarodni kontekst, kao mjesto susreta umjetnika, kritičara, institucija. To je ideja koja je danas upisana u praksama kustosa. Izložba teži istražiti i okupiti umjetničke prakse koje su usmjerene na mogućnosti, prekide, transformacije, neuspjehe i nesigurnosti u relaciji sa suvremenim kulturnim praksama u društvenom i institucionalnom kontekstu. Određeni metanarativ razvija se i kao promišljanje o formatu same izložbe, njezinom kontekstu, kao pokušaj repozicioniranja Zagrebačkog salona, a diskurzivno je promišljan kako putem izložbe, tako i u razgovorima u okviru popratnog programa.
Zamišljena kao prostor bez oštrih rubova, 54. zagrebački salon naslovljen Bez anestezije, usmjerava pogled na društvenu uvjetovanost estetskih i konceptualnih pretpostavki, motivaciju umjetnika. Izložba istražuje napetosti i prijelome unutar dominantnih i nevidljivih narativa, pitanja neizvjesnosti, tenzija ili urušavanja, prostora i vremena, kao mjesta upisivanja lomova ili potencijalnosti. Izložba i serija događaja u popratnom programu, ne želi biti još jedna manifestacija „zamrznuta u vremenu“, nego želi pokazati na mogućnost konstantnog razvijanja unutar sistema suvremene umjetnosti, koji bezuvjetno treba uspostavljati relaciju do društvenih činjenica.
U okviru 54. zagrebačkog salona u galeriji Proširenih medija (PM) bit će otvorena Izložba nagrađenih autora 51. zagrebačkog salona: Goran Škofić i Vlasta Žanić – S druge strane. Prema odluci Odbora za dodjelu nagrade Goranu Škofiću, za rad Na plaži i Vlasti Žanić, za rad Pravo glasa, dodijeljene su dvije jednakovrijedne Grand Prix nagrade 51. izložbeni projekt Bez anestezije, koji se u svojoj unutarnjoj logici ne bavi općim problemima izlaganja, već promišlja relacije koje se stvaraju između umjetničkog djela, institucija i publike.