Cijela 2018. godina bit će posvećena velikoj obljetnici zagrebačkog Umjetničkog paviljona pomno odabranim izložbama najvećih majstora hrvatskog slikarstva. Vlaho Bukovac je 1895. dao ideju i inicijativu za izgradnju Umjetničkoga paviljona, uoči Milenijske izložbe u Budimpešti. Zgrada je dovršena tijekom 1897. i 1898., te je svečano otvorena 15. prosinca 1898. reprezentativnom izložbom Hrvatski salon, kao najstariji izložbeni prostor na slavenskom jugu
Umjetnički paviljon u Zagrebu obilježit će slijedom izložaba najvećih majstora hrvatskog slikarstva 120. obljetnicu postojanja.
Kako je najavila ravnateljica Jasminka Poklečki-Stošić – Umjetnički paviljon – u slavljeničku godinu ulazi aktualnom izložbom “Strast stvaranja: remek-djela iz zbirke Fundacije Maeght”, a završit će je velikom izložbom posvećenom najslavnijem hrvatskom slikaru bez kojega tog impresivnog izložbenog prostora ne bi ni bilo, Vlahi Bukovcu i njegovom pariškom profesoru Aleksanderu Cabanelu.
Od osnutka Umjetničkog paviljona do danas, u slavnom je izložbenom prostoru postavljeno oko 800 izložbi, a njime je prošao i puno veći broj umjetnika, podsjetila je Poklečki Stošić, zahvalivši svima koji su ondje izlagali, sudjelovali u pripremi izložbi ili financijski pomogli njihovo održavanje, a posebice dugogodišnjoj ravnateljici Lei Ukrainčik “čije je ime zlatnim slovima upisano u povijest Paviljona i muzejsko-galerijske scene Zagreba i Hrvatske.”
Nakon zatvaranja izložbe “Strast stvaranja” na kojoj se do 14. siječnja mogu razgledati djela Braquea, Chagalla, Miroa, Burya, Jenkinsa i drugih važnih svjetskih umjetnika, bit će otvorena izložba “Likovni vremeplov kroz 120 godina Umjetničkog paviljona”.
U autorstvu akademika Tonka Maroevića od 1. veljače do 4. ožujka ta će izložba predstaviti 120 djela umjetnika koji su ondje samostalno izlagali, a samim time i dati povijesni pregled najvećih dometa hrvatske umjetnosti, od Bukovca i Medovića, preko Račića i Kraljevića, Babića i Meštrovića, Vidovića i Joba, do Šuteja i Murtića, Naste Rojc i Nives Kavurić-Kurtović, te niza mlađih i suvremenih umjetnika.
Uslijedit će velika monografska izložba Emanuela Vidovića u povodu 65 godina njegove smrti, koja će se održati od 20. ožujka do 13. svibnja. Kako je posljednja velika Vidovićeva izložba bila 1987. godine, trideset godina kasnije njegovo će se djelo prikazati s fokusom na prijelaz s ranoga realizma na simbolističko-divizionistički rukopis te postimpresionistički intimizam pri kraju četvrtog desetljeća. Izložba će obuhvatiti oko 120 djela, njezin je autor Igor Zidić, a Umjetnički paviljon je planira prezentirati i u Francuskoj.
U obljetničkoj godini neće se zanemariti niti suvremeni umjetnici – od početka lipnja do početka srpnja u okviru ciklusa ambijentalnih izložbi postavit će se izložba “Kaleidoskop” video umjetnice Ksenije Turčić, a od kraja srpnja do početka rujna “Tamno bijela zemlja” Zlatana Vehabovića.
Središnja izložba slavljeničke godine izložba Vlahe Bukovca
Kao središnje događanje u slavljeničkoj godini Poklečki Stošić najavljuje izložbu “Vlaho Bukovac i njegov pariški profesor Alexander Cabanel”, koja će se održati od 25. rujna do 6. siječnja.
“Nema primjerenije izložbe kojim bismo proslavili obljetnicu, a bit će to i prva prigoda da se djela učenika Bukovca i njegova učitelja budu zajedno izložena”, istaknula je.
Dodala je da su već dobili potvrdu posudbi djela iz velikih francuskih muzeja, uključujući i dva najvažnija, Petit Palais u Parizu i Musee Fabre u Montpellieru, ali i Ermitaža u St. Petersburgu. Očekuje se i pozitivan odgovor iz slavnog Metropolitana.
Bukovac je 1895. dao ideju i inicijativu za izgradnju Umjetničkoga paviljona, uoči Milenijske izložbe u Budimpešti kada su na njegov nagovor hrvatski umjetnici tražili da se u Pešti sagradi vlastiti, poseban montažni umjetnički paviljon čiji bi se željezni kostur poslije izložbe prenio u Zagreb.
Tako je i bilo – radovi na podizanju zagrebačkog Umjetničkoga paviljona povjereni su bečkim arhitektima Hellmeru i Fellneru, a gradnju su izveli zagrebački graditelji Honigsberg i Deutch, pod nadzorom gradskog inženjera Milana Lenucija.
Zgrada je dovršena tijekom 1897. i 1898., te je svečano otvorena 15. prosinca 1898. reprezentativnom izložbom Hrvatski salon, kao najstariji izložbeni prostor na slavenskom jugu i jedini objekt namjenski sagrađen za održavanje velikih, reprezentativnih izložbi.
Na izložbi posvećenoj Bukovcu podsjetit će se kako je Bukovac na studiju u Parizu upoznao tada izuzetno uglednog i cijenjenog slikara i profesora na École des Beaux-Arts, Alexandera Cabanela. Silno je želio studirati slikarstvo kod njega, no Cabanel ga nije mogao primiti jer mu je klasa bila puna. Ipak uspio se s velikim umjetnikom dogovoriti da ga primi ukoliko u zadanom roku napraviti neko djelo koje mu se svidi – to se i dogodilo zahvaljujući slici “Ruka”.
Izložba u Umjetničkom paviljonu će pokazati koliku je ulogu imao slavni francuski slikar u Bukovčevom obrazovanju i stilu, te predstaviti njegova remek-djela posuđena iz hrvatskih i inozemnih muzeja te privatnih zbirki. Kroz autorsku koncepciju Igora Zidića, obuhvatit će i vrijeme u kojemu je Paviljon nastao, kroz kulturološki, društveni, sociološki i politički diskurs.
Poseban program Umjetničkog paviljona u vrijeme adventa
Turistički aspekt Paviljona posebno je vidljiv u vrijeme adventskih događanja kojima je Umjetnički paviljon okružen, pa su pripremili i poseban program za to razdoblje. Posjetitelje očekuje niz prigodnih aktivnosti, pogodnosti i popusta, a izložbeni prostor je otvoren i ponedjeljkom.
Tijekom zimskih školskih praznika, za sve učenike osnovnih i srednjih škola pripremljene su i likovne radionice uz izložbu “Strast stvaranja: remek-djela iz zbirke Fundacije Maeght”.
Na posljetku, Poklečki Stošić je istaknula kako će se iduće godine staviti poseban naglasak na suradnju s Modernom galerijom, “koja je zlatni rudnik hrvatske umjetnosti”, a bit će tu i dva važna posebna programa – obljetnički koncert u suradnji sa zagrebačkom Muzičkom akademijom i HRT-om.