Američka udruga koja evidentira i dokumentira progone kršćana u svijetu u svom novom, nedavno objavljenom izvješću kaže kako je 2016, godina bila u tom pogledu najgora do sad - odnosno, najgora u posljednjih 25 godina, koliko Open Doors USA djeluje.
Oni svake godine objavljuju izvješće, a najnovije možete skinuti ovdje. Radi se o ozbiljnoj organizaciji čiji rad nadzire Međunarodni institut za vjerske slobode. Po njihovim podacima, progoni i osude kršćana su u porastu u svijetu već treću godinu za redom – i nema naznaka da će stanje biti imalo bolje i idućih godina. Oni kažu kako su progoni kršćana dosegli “do sad nezabilježenu razinu” u državama južne i jugoistočne Azije, ali progoni se događaju i drugdje. “Kršćani diljem svijeta zbog svoje vjere i dalje riskiraju zatvor, gubitak doma i imovine, mučenje, odsijecanje glave, silovanje ili smrt”, kaže se u izvješću. Navode 50 država svijeta u kojima su progoni kršćana najizraženiji, i rangiraju ih: Zemlje koje skupe od 81 do 100 bodova prema zadanim kriterijima spadaju u one gdje se provode “ekstremni progoni kršćana”, i takvih je deset na listi. Potom slijede one u kojima se provode “ozbiljni progoni” kršćana, takvih je još 20, a nakon toga slijede one gdje su progoni ocijenjeni kao umjereni.
Izvješće potvrđuje raniju studiju Torinskog “Centra za proučavanje novih religija” (CESNUR), koji je u svom istraživanju iz 2016. godine naveo kako je u toj godini 90.000 kršćana u svijetu ubijeno zbog svoje vjere. Direktor CESNUR-a i voditelj studije, Dr. Massimo Introvigne, rekao je kako su kršćani trenutno najprogonjenija vjerska skupina u svijetu, i kako su brojke onih koji su progonjeni zato jer su kršćani zastrašujuće. Islamski ekstremizam je dominantna snaga iza progona kršćana u svijetu, no u najgorem su položaju ipak u ateističkoj, komunističkoj Sjevernoj Koreji. Islamistički ekstremizam je pak odgovoran za provođenje nasilja nad kršćanima u čak 35 od 50 zemalja koje su se našle na listi za 2017. godinu. Usto, devet od deset zemalja s vrha liste, onih u kojima su progoni kršćana ocijenjeni kao ekstremni, su zemlje s apsolutnom muslimanskom većinom, dakle s preko 50% muslimanskog stanovništva. Što daje neku ideju što bi se moglo dogoditi s kršćanima u Europi jednog dana, krajem ovog stoljeća, do kad će muslimani postati apsolutna većina u brojnim europskim državama.
“Islamistička opresija ostaje najčešći razlog pritiska na kršćane”, kaže se u izvješću, “a najoštriji porast bilježi u Africi, gdje je više ljudi ubijeno zbog svoje kršćanske vjere nego igdje drugdje u svijetu”. No ni drugdje nije predobro: Sjeverna Koreja predvodi listu progonitelja kršćana već 16. godinu za redom, u oštroj konkurenciji, iako im je Somalija došla na bod razlike. Slijede Afganistan, Pakistan, Sudan, Sirija, Irak, Iran, Jemen, Eritreja. No na listi su i neke zemlje koje možda ne biste očekivali: Laos, potom ultrabogati sultanat Brunei, ali i neke pretežno kršćanske zemlje u kojima zbog ipak možete stradati zbog kršćanske vjere – Meksiko i Kolumbija, a na 39. mjestu je i velika Kina.
Sjevernu Koreju oni nazivaju “Najgorim mjestom na svijetu za kršćane”: U toj totalitarnoj komunističkoj državi, kažu, kršćani moraju potpuno zatajiti svoju vjeru od vlasti, susjeda, a nerijetko i od supružnika ili djece i roditelja. Zbog sveprisutnog nadzora tajne policije molitva je praktički nemoguća, čak i nasamo, kamoli zajedno s drugim kršćanima. Jedini bogovi koje je dozvoljeno slaviti su članovi vladajuće dinastije Kim, i oni koji vjeruju u bilo kojeg drugog Boga završavaju u konc-logorima i zatvorima, gdje ih čeka mučenje, izladnjivanje, često i smrt. Cijele kršćanske obitelji su zatočene u “radnim logorima za preodgoj” gdje zatvorenici brzo umiru od batina, iscrpljenosti teškim radom, i gladi.
U Somaliji je pak plemenski sustav – neformalni ali stvarni način na koji se vlada Somalijom – “vrlo otporan na suvremene metode vladanja, uključujući demokraciju, što znači da kršćani apsolutno nemaju pravo glasa u društvu”, navode. “Nakon pada Ziada Barrea 1991., Somalija je postala utočište za islamske militante. Kršćanski preobraćenici s Islama često završavaju kao mučenici, sama sumnja da se netko odrekao Islama dovoljna je za trenutno javno pogubljenje”. Nigerija pak bilježi najveći porast nasilja spram kršćana od lani, od čak 62%, dok je Pakistan zemlja u kojoj su kršćani najizloženiji nasilju, na četvrtom mjestu na listi zbog razine anti-kršćanskog nasilja koje “nadilazi čak i sjevernu Nigeriju”. Na samu uskrsnu nedjelju 2016., islamistička grupa povezana s pakistanskim talibanima izvela je samoubilački bombaški napad u Lahoreu, ubivši 70-oro ljudi, od kojih su brojni bili djeca. “Meta su bili kršćani”, rekao je njihov glasnogovornik, i dodao je kako je to bila poruka premijeru Nawazu Sharifu “kako smo ušli u Lahore”.
U Kini pak, zemlji s čak 85 milijuna kršćana – da, u Kini ima više kršćana nego u Njemačkoj ili Francuskoj – većina nasilja je usmjerena prema malobrojnim konvertitima iz redova Tibetanaca i muslimana Ujgura, ali kršćani iz reda naroda Han, većinskog u kini, se također susreću s pritiskom. Kampanja uništavanja križeva u pokrajini Zhejiang je završila, no u nekim drugim provicijama i dalje dolazi do prekida misa i okupljanja kršćana od strane vlasti. Novi zakon o nevladinim udrugama, kažu, i nacrti nekih drugih zakona ukazuju kako vlast u Pekingu želi uspostaviti čvršću kontrolu, naročito nad kršćanima. Kako su kršćanin najveća društvena snaga u Kini koja nije pod kontrolom partije, pojačavaju se napori kako bi ih se stavilo pod tu kontrolu.
A što će Meksiko i Kolumbija na toj listi? Kolumbija je, doduše, posljednja, pedeseta, a tamo ugrozu za kršćane predstavljaju uglavnom revolucionarne i paravojne grupe koje, uz narkokartele, kontroliraju velik dio zemlje. U Meksiku je slično, no tu problem prije svega imaju – netradicionalne protestantske kršćanske denominacije. Sve tri grupe kršćana u Meksiku – tradicionalni, konvertiti, i netradicionalni – kaže izviješće, se suočavaju s nasiljem koje generiraju narko karteli i sustav organizirane korupcije, no naročito su ranjivi oni koji pokušavaju biti društveno aktivni i utjecati na socijalnu transforamciju u skladu s kršćanskim naukom, što predstavlja prijetnju narkokartelima i drugim kriminalnim grupama. Usto prisutan je etnički antagonizam, naročito tamo gdje dolazi do prelazaka s tradicionalnih vjerovanja na ne-tradicionalne protestantske denominacije, ali žrtve netolerancije su i članovi “Katoličkog pokreta obnove”, koji izlazi iz okvira tradicionalnog katoličanstva. Dakle, ponekad su i kršćani drugim kršćanima – onima druge denominacije – neprijatelji, što se ne bi smjelo događati, a na što se također upozorava. Sekularna netolerancija pak, kažu, ugrožava sve kršćanske zajednice.
Inače, lista je rađena i bodovi podijeljeni temeljem toga s kolikim i kakvim pritiskom se kršćani u određenim zemljama susreću u pet sfera – privatnoj, obiteljskoj, društvenoj, nacionalnoj, i crkvenoj. Tome se onda kod bodovanja dodaje stupanj vjerski motiviranog nasilja nad kršćanima. Prema tim kriterijima, studija je iznašla da je približno 215 milijuna kršćana u svijetu izloženo nekom obliku nasilja.