Ivan Pokupec je poznati politički aktivist i supredsjednik stranke Slobodna Hrvatska. U posljednje dvije godine, Slobodna Hrvatska se profilirala kao prepoznatljiv aktivistički pokret koji stalnim akcijama, od prikupljanja potpisa za rušenje Ovršnog zakona, pa sve do bacanja jaja na ministarstvo zdravstva i središnjicu HDZ-a, izaziva sve veću pozornost javnosti i medija. Na neki način, Slobodna Hrvatska, nastavila je prvotni politički put Živog Zida, što je razumljivo, budući da su osnivači Slobodne Hrvatske, svojedobno blisko surađivali sa Sinčićem i Pernarom. Razočarani nedemokratskim, ali navodno i protuzakonitim postupcima trija Pernar, Sinčić i Palfi, napustili su Živi zid i osnovali novu stranku- Slobodnu Hrvatsku.
HDZ i SDP su nastavak komunističkog jednoumlja
Povod našeg razgovora s Ivanom Pokupecom su nove akcije Slobodne Hrvatske koja se prometnula u svojevrsnog glasnogovornika neparlamentarnih političkih opcija. Iako zasad nemaju pravu potporu birača, u Slobodnoj Hrvatskoj vjeruju da će dosljednim pristupom i konkretnim akcijama, utjecati na svijest građana, što bi u konačnici moglo dovesti i do stvarnih društvenih i političkih promjena.
Za početak, gospodine Pokupec, otkud vam ta silna jaja? Veliki broj ljudi zanima jesu li ta jaja trula, pokvarena ili svježa i upotrebljiva za konzumaciju?
„Da, ljudi se vole fokusirati na banalno i manje bitno te često ne vide dalje od toga. No dobro, ponekad treba nekima zadovoljiti znatiželju… Jaja su kupljena i uvijek gledamo da budu što lošije kvalitete i po mogućnosti pokvarena. Ona domaća i kvalitetna čuvamo za djecu.“
Često izjednačavate HDZ i SDP, i tvrdite da su to dva krila iste organizacije koja uništava Hrvatsku. Ali što je s ostalim strankama, koje su u posljednjih dvadeset i pet godina, na državnoj i lokalnoj razini, sudjelovale u donošenju raznih odluka? Koja je njihova odgovornost? Ili bolje rečeno, da li su naš problem političke stranke ili mentalitet građana. Jesu li ovakvi političari i javni službenici, ipak, realna projekcija nas samih?
„HDZSDP je utjelovljenje sadašnjeg političkog sustava koji je manje-više samo nastavak jednoumlja iz bivšeg sustava podijeljen na više stranaka kako bi se stvorio privid demokracije i različitosti mišljenja. U tom sustavu ostale stranke uglavnom igraju ulogu korisnog idiota HDZSDP-u tražeći u predizbornom vremenu što više moći i pozicija za svoje poslušnike u zamjenu za potporu „velikom bratu“. Drugim riječima, to su paraziti koji se trude otkinuti što veći dio plijena od HDZSDP-a, poput hijena. Oni su suučesnici u zločinima počinjenim protiv građana Republike Hrvatske i tu ulogu igraju svjesno.
Naš problem su i stranke i mentalitet. Te dvije stvari čine začarani krug postojećeg političkog habitusa- stranke omogućavaju pojedincima da plijene narod, a mentalitet naroda dozvoljava strankama da to nesmetano čine. Stvar je u tome da se kompromitirani pojedinci i stranke neće promijeniti sve dok ih na to ne prisile građani. Zato ja inzistiram na podizanju svijesti i promjeni mentaliteta jer samo to može osigurati promjenu političke, ili bolje rečeno, politikanstske filozofije.
Znamo da je vaš fokus na rušenju Ovršnog Zakona, socijalnim pitanjima i borbi protiv političke korupcije i nesposobnosti vladajućih. S druge strane vjerujemo kako ste svjesni da se u Hrvatskoj ne možete baviti politikom, a istodobno izbjegavati svjetonazorska pitanja. Umjesto klasičnih svrstavanja među desne ili lijeve, gdje vidite Slobodnu Hrvatsku i sebe osobno? Što za vas predstavlja Jasenovac, a što Bleiburg? Da li bi zabranili pozdrav ZDS? Ima li za vas išta sporno kod nastupa Bajage? Treba li Hrvatska pomagati Hrvate u Bosni i Hercegovini?
„Mi ne izbjegavamo svjetonazorska pitanja, već ih svjesno stavljamo u drugi plan iza egzistencijalnih. I to ne samo da je moguće nego je i prijekopotrebno. Smatram da niti jednu stranku koja tako ne nastupa birači ne bi smjeli shvatiti ozbiljno, niti joj dati legitimitet. Nakon 28 godina je valjda svima jasno da uloga ideoloških uvjerenja nije bila razmjenjivati mišljenja i argumente s ciljem da se donose kvalitetna rješenja, već upravo suprotno – podjela građana kako bi se održala iluzija neprijateljstva između interesno vrlo povezanim krugovima. Dokaz za to su „nemoguće“ koalicije, kako na lokalnim razinama gdje u nekim mjestima HDZ i SDP vladaju skupa, do nacionalne, u kojoj vladu čini totalni ideološki čušpajz. „
Identitet trebamo čuvati, ali ideja o homogenom plemenu pripada 19. stoljeću
„Slobodna Hrvatska je suverenističko-humanistička stranka, a u njenom članstvu ima ljudi različitih osobnih svjetonazora. To može biti samo pozitivno ako među njima postoji dijalog, jer to je neizbježna slika sadašnjosti u zapadnom svijetu i budućnosti u Hrvatskoj. Ona će postati domovinom ljudi različitih uvjerenja, boja kože, svjetonazora i orijentacija, kao i sve zapadnoeuropske demokratske zemlje. Naravno da svoju tradiciju i identitet trebamo beskompromisno čuvati, ali ideja o jednom homogenom plemenu pripada 19. stoljeću.
Za nas su Jasenovac i Bleiburg teme kojima se trebaju baviti povjesničari, ne političari. Zabrane pozdrava ili estradnih umjetnika su totalitarni koncept kojem nema mjesta u modernom društvu, bez obzira na osobne preferencije. Takve stvari treba procjenjivati tržište, odnosno publika. Ono što nema podržavatelje propada, a ono što ima država treba iskoristiti na dobrobit svih građana bez emocionalnog upliva. Ukoliko ne ugrožava sigurnost života i imovine, u kojem slučaju treba intervenirati.
Nemam ništa protiv toga da pomažemo Hrvate u BiH, Grke u Grčkoj ili Rumunje u Francuskoj, ako su sve potrebe građana Hrvatske namirene. To je stvar prioriteta.
Općenito, u Hrvatskoj smo taoci osobnih mišljenja pojedinih političara, i to uglavnom u područjima u kojima nisu niti malo stručni. Smatram da je nametanje osobnog mišljenja kao općeg kriterija najobičnije politikanstvo. Moje osobno mišljenje o bilo čemu je za građane nebitno, moj posao ako sam državnik, analiza je podataka i predlaganje rješenja, a ne nametanje mišljenja. Politika je borba za opće dobro, ne iskorištavanje javnog prostora za vježbanje probave kroz dijareju mase svačijih mišljenja.“
Slobodna Hrvatska postaje prepoznatljiv aktivistički pokret, ali većina građana ne zna mnogo o vašem političkom programu. Imate li razvijen ekonomski program oporavka zemlje, i tko je na tom programu radio? Kako biste popravili stanje u zdravstvu?
„To je prirodno jer se političkim programima govori samo u predizbornim kampanjama. A ni tada oni nisu ključan faktor za birače, ako je vjerovati dosadašnjim iskustvima. Nažalost, u sadašnjem političkom sustavu u kojem ne postoji nikakva odgovornost za neispunjavanje predizbornih obećanja i neprovođenje političkog programa, oni su svedeni na najobičnije pamflete i liste želja. Pa imamo situaciju u kojoj pobjeđuje onaj koji bolje laže.
Naš se temelji na zdravom razumu i razvija u skladu s okolnostima života u Hrvatskoj. Stoga smatram da on nikada neće biti dovršen jer stalno moramo stremiti prema boljemu, ovisno o okolnostima kojima smo ograničeni. Dio našeg programa koji se bavi ekonomijom sastavio je član Slobodne Hrvatske prof.dr.sc. Dražan Dizdar. Smatram da se pak stanje u zdravstvu može popraviti prije svega uvođenjem reda u proces javnih nabava, tu bi se uštedili milijuni. Također bi se jasnom podjelom bolnica na opće i specijalizirane, stalo na kraj višegodišnjim listama čekanja, a kvaliteta usluge bi bila kudikamo veća. I to nije moja umotvorina, medicinski stručnjaci predlažu te mjere godinama.
Puno je različitih prijedloga i metoda za sva područja političkog djelovanja i ne možemo znati koje bi donijele najbolje rezultate. Govor o tome bez implementacije je puko nagađanje, stoga smatram da čak nije ni toliko važno kojim ćemo putem krenuti koliko je važno da oni koji dobiju priliku sprovesti svoje ideje, za rezultate snose osobnu odgovornost. To je ono što nam fali u Hrvatskoj – odgovornost. Politički program koji dobro zvuči ima svaka ozbiljnija stranka.“
Za kraj, možete li nam reći koji su vaši planovi, i što mislite postići svojim akcijama? Koja je vaša poruka građanima Hrvatske?
„Plan nam je nastaviti s aktivističkim akcijama kako bismo podizali svijest o ključnoj ulozi društveno odgovornog građanina koji je alfa i omega svake politike. U skladu s 1. Člankom Ustava RH koji kaže da vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, smatram da građani imaju moć koje nisu svjesni jer se boje preuzeti odgovornost i prakticirati ju. Lakše je predati volan u ruke nekakvom Plenkoviću, Bernardiću ili Pupovcu, a zadržati ulogu kritičara na društvenim mrežama. No time im omogućavamo neometano uništavanje čije poslijedice ne trpe oni – već mi. Stoga je apsolutno nužno pokazati ljudima da vlast čine lažne veličine kojima se ne smijemo klanjati, već moramo od njih zahtijevati polaganje računa za svaku političku odluku.“
HDZ i SDP treba poslati u ropotarnicu povijesti
Paralelno s time djelujemo politički i okupljamo sve koji se predstavljaju kao alternativa HDZSDP-u i manjim parazitskim strankama. Vjerujem da je put kojim trebamo krenuti stvaranje što šire političke alternative od opcija koje shvaćaju da nama ne trebaju reforme postojećeg sustava, već kompletni reset i stvaranje novoga. Smatram da je ključ u akumulaciji glasova ljudi koji su do sada bojkotirali izbore smatrajući da nemaju kome dati glas. A takvih su dvije trećine.
U skladu s time, Slobodnu Hrvatsku ne vidim u ulozi novog lažnog političkog mesijanstva koje uzdiže sebe kao „jedinu opciju“, već u ulozi kohezivnog faktora između različitih aktera okupljenih pod zajedničkim ciljem, a taj je guranje HDZ-a i SDP-a u ropotarnicu povijesti. Oni su svoje mogućnosti pokazali u zadnjih 28 godina i više nemaju apsolutno nikakav legitimitet. Cilj SH nije postati monolitna, grandiozna stranka s masovnim članstvom, već želimo biti katalizaor promjene.. Mi smo u političkom smislu Spartanci i tu nema mjesta za „njonjavce“.
Stoga smatram da je svatko tko sebe predstavlja kao novog „spasitelja Hrvatske“ na političkoj sceni prvenstveno zaslijepljen svojim egom i u lovu na par saborskih mandata, bez stvarne volje da krene u lov na minimalno 76 ruku – što jedino daje poziciju u kojoj se mogu donositi odluke. Sve političke ambicije koje su manje od toga tek odrađuju posao za HDZSDP dodatnom fragmentacijom biračkog tijela. Možemo ih poraziti, ali samo ako ego stavimo na stranu i krenemo u taj projekt zajedno.“