Ivan Jakovčić i Danko Končar u službi Vladimira Putina

0
486
dnevno.hr

Iz njegove imovinske kartice vidljivo je da je Ivan Jakovčić član Upravnog odbora u Končarevoj finskoj tvrtki Afarak i da za to članstvo prima mjesečni iznos od 5.000 eura

Zastupnik IDS-a u Europskom parlament Ivan Jakovčić nedavno se oštro usprotivio izgradnji plutajućeg LNG terminala na Krku. ”Plutajući terminal temelji se na tehnologiji koja bi rezultirala time da u Kvarnerskom zaljevu izlovljavamo i serviramo škampe pune klora”, izjavio  je Jakovčić zalažući se za kopneni terminal.

Iako je rasprava o LNG-iju poželjna i legitimna, za ispravno razumijevanje Jakovčićevog protivljenja plutajućem terminalu, bitno je projekt LNG-a staviti u geopolitčki kontekst.

Loading...

Rusija ne želi LNG terminal – posebno plutajući!

Hrvatska je trenutno potpuno ovisna u ruskom plinu, a slično, manje-više, vrijedi i za čitavu EU. Europska komisija zbog toga snažno potiče izgradnju više LNG terminala diljem Europe koji bi doprinijeli diverzifikaciji opskrbe i nižim cijenama. Primjerice, izgradnja plutajućeg LNG terminala u Litvi odmah je urodila značajno smanjenom cijenom ruskog plina.

Dok je interes Europe jeftiniji plin iz više opskrbnih pravaca, interes Rusije je što dugotrajniji monopol na dostavu plina, odnosno što manje LNG terminala. Dijelom i zbog toga na Krku nemamo LNG terminal iako je ubrzanu izgradnju obećavao još Ivo Sanader prije desetak godina. Zbog činjenice da bi plutajući terminal omogućio dostavu katarskog ili američkog plina već za dvije godine, ruski je trenutni interes u Hrvatskoj tu namjeru Zapada (u koji valjda spada i Hrvatska), ako ne već zaustaviti, onda svakako odgoditi i čim više usporiti.

Zato domaći energetski stručnjaci (i političari) bliski ruskom interesu vrlo borbeno ustaju protiv plutajućeg LNG terminala.

Finska veza Jakovčića i Končara

Kao zastupnik u Europskom parlamentu Ivan Jakovčić već je u nekoliko navrata pokazao izrazito prorusko ponašanje. Tako je u prosincu 2016. jedini od hrvatskih europarlamentaraca glasao protiv rezolucije o ruskoj propagandi. U siječnju 2017. u više se medijskih nastupa zalagao za ukidanje sankcija Rusiji. Proruske stavove pokazivao je u više različitih domena. Tako je prije dva mjeseca ustvrdio je da Rosneftovu kupovinu Ine treba prihvatiti kao gotovu stvar.

Razloge za tako otvoreno prorusko ponašanje treba prije svega potražiti u poslovnom odnosu koji Ivan Jakovčić ima s Dankom Končarom. Naime, iz njegove imovinske kartice vidljivo je da je Ivan Jakovčić član Upravnog odbora u Končarevoj finskoj tvrtki Afarak i da za to članstvo prima mjesečni iznos od 5.000 eura.

Danko Končar na međunarodnoj se poslovnoj sceni pojavio 2005. godine kada je u Južnoj Africi za gotovo 500 milijuna dolara kupio veliki rudnik kroma. U Južnu Afriku došao je iz Rusije i rudnike je kupio ruskim kapitalom. U emisiji „Nedjeljom u 2“ na pitanje novinara otvoreno je odgovorio da je blizak pojedinim visokopozicioniranim dužnosnicima FSB-a, vrlo moćne ruske obavještajne službe. Usput, odlasku u Rusiju prethodio je koncem ’80-ih godina višegodišnji zatvor zbog malverzacija u tada jako karlovačkoj Jugoturbini, izvoznoj tvrtki koja se također povezivala s tajnim službama.

Nakon strelovitog poslovnog uzleta u Južnoj Africi i stjecanja poslovne titule “kralja bakra“, Končar ulazi u veliki posao s niklom u Burundiju, zemlji koja je jedan od najvećih svjetskih proizvođača nikla.

Iz nekoliko sudskih postupaka koje su protiv Končara pokrenuli njegovi bivši partneri u Južnoj Africi, da se uočiti glavni Končarov ‘poslovni model’ – uspostava vrlo bliskih odnosa s lokalnim političarima, pomoću kojih potom ostvaruje značajne poslovne dobitke.

Geopolitički aspekt Končarovog poslovanja u Burundiju američki časopis Foreign Policy 2015. godine u članku „Kako je Zapad izgubio Burundi“? označio je kao dio ruskih geopolitičkih aktivnosti.

Finska televizija: Rusija uz pomoć Končara zaobilazi sankcije

Finska javna televizija YLE prije tri tjedna izvijestila je o preuzimanju ruskog brodogradilišta u Helsinkiju. Citiramo: „Rusija, koja posjeduje Arctech Helsinki Shipyard, traži novog vlasnika zbog američkih sankcija. Potencijalni kupac je kontroverzni hrvatski milijuner Končar.“

U tekstu Končara predstavljaju kao osobu od povjerenja ruskog poslovnog i državnog vrha, a transakciju se tumači kao očito zaobilaženje sankcija koje je Zapad nametnuo Rusiji zbog aneksije Krima.

Poslovno – politička suradnja Ivana Jakovčića i Danka Končara znakovita je i u Jakovčićevom životnom mega- projektu Brijuni Rivijera, sastavljenom od desetak manjih projekata duž istarske jugozapadne obale. Končar posjeduje tri buduće turističke destinacije, od kojih su dvije u samom pulskom zaljevu nasuprot brodogradilištu Uljanik.

A upravo je Ivan Jakovčić originalni kreator ideje izmještanja Uljanika, a za čijim vlasništvom i to nedavnim službenim Pismom namjere, poseže upravo Danko Končar, s namjerom da ga pretvori u turistički Eldorado.

Znakovito, jedan od dijelova projekta Brijuni rivijera – Porto Marricio između Pule i Rovinja – Končar je prodao Rusu Dimitriju Rogotovskom iz Santkt Petersburga.

Stvarni razlozi za okupljanje Amsterdamske koalicije?

U ovom bi kontekstu trebalo sagledavati i Jakovčićevo snažno osobno zalaganje za okupljanje takozvane Amsterdamske koalicije. Jedini cilj te inicijative sigurno nije očuvanje i afirmaciju liberalnih vrijednosti, kao što to misle i nadaju se u GLAS-u i Pametno-m.

Stvarni (i glavni) razlog toga okupljanja očuvanje je Jakovčićevog europarlamentarnog statusa. Jer, kada na predstojećim izborima ne bi osvojio novi mandat u Europskom parlamentu, izgubio bi atraktivnu poziciju za nastavak snažnog i ciljanog lobiranja, a samo na primjeru plutajućeg LNG-a vidi se da Rusi ništa ne prepuštaju slučaju.

U ovom trenutku još nije poznato hoće li Amsterdamska koalicija izaći samostalno ili će natjerati SDP da idu s njima u koaliciji, ali ono što je sigurno je da će Ivan Jakovčić biti vrlo visoko pozicioniran na listi – koja god kombinacija bila.

Bit će na sigurnom prolaznom mjestu, a za pretpostaviti je da će novca za kampanju imati i više nego dovoljno.