‘FLAT TAX’ REFORMA Je li ovo stvarni razlog za totalitarni udar na talijansku demokraciju?

Screenshot

Nakon totalitarnog briselskog udara na demokratske izbore u Italiji počele su se razvijati teorije što se doista dogodilo

Jedna od ključnih teza nedemokratskog rušenja pobjedničkih snaga svakako je rasprava o odbacivanju eura, no mnogi analitičari kao dodatni problem vide tzv. ‘Flat Tax’. O čemu je riječ?

Porezna solidarnost ili iste obaveze za sve?

Porezna reforma koja uključuje spomenuti ‘Flat Tax’ kroz dvije stope – 15% i 20% – jedan je od temeljnih problema zbog kojih su se Berlin i Bruxelles odlučili odbiti volju naroda i postaviti svog namjesnika. To je u principu jedinstvena proporcionalna porezna stopa koja svakog poreznog obveznika tretira isto i nema progresivne manire prema bogatima, te se koristi još od Drugog svjetskog rata nakon rastućih potreba ekspanzionizma, reparacije i ratnih desanata. Prije toga upravo je FT bio norma u većini država, a danas se države polako vraćaju toj praksi pa ga tako među ostalima koriste BIH (10%), baltičke zemlje, Bugarska (10%), Mađarska (15%), Makedonija (10%), Rumunjska (16%), Rusija (13%), Saudijska Arabija (2.5%) te deset američkih saveznih država. Koje su reperkusije ovakvog sustava u praksi?

Prije svega, dovodi do smanjenja sive ekonomije, nestanka dvostrukog oporezivanja, značajnog povećanja poreznih prihoda i smanjenja troškova poreznog sustava. Zašto ga onda države ne uvode? Vrlo jednostavno, zbog socijalističkog principa ‘porezne solidarnosti’ pošto bogati i siromašni počinju plaćati isti porez pa bi eventualnom visokom poreznom stopom FT-a radnici i srednji slojevi snosili najveći porezni teret. Ako je pak porez nizak kao u Saudijskoj Arabiji, bogataši bi bili lišeni većeg tereta kojeg po klasnim teorijama moraju snositi. Porez na zarađenu dobit bi tako bio isti za sve. U nekim državama svatko ima neoporezivi dio plaće, tzv. osobni odbitak, te se on postotno povećava ovisno o visini plaće. Kako je kod nas generalno sustav žestok prema svima, čak i srednja klasa snosi izniman porezni pritisak, a o bogatijima da ni ne pričamo.

Rusija i SAD primjeri ZA, Skandinavci i Irci PROTIV



Kritičari trenutnog sustava govore kako je stjecanje bogatstva destimulirano i da sposobne kažnjavaju za njihove uspjehe. Pobornici pak navode da bi bogati ako im u ovakvom sustavu nije dobro ionako već odavno otišli u Monte Carlo ili neki drugi porezni raj. Navedeni razlozi stvaraju plodno tlo za utaju poreza ili pranje novca, kao i brojne druge tehnike prilično popularne u Hrvatskoj. U prijevodu – što je porez manje jednak za sve, to je korupcija veća. Zanimljivo je da u Italiji ovu reformu provode ‘Pokret pet zvijezdica’ i ‘Liga’, stranke koje briselska vrhuška i oponenti najčešće prozivaju za nacionalsocijalizam i populizam – a ovi potezi su upravo suprotni od navedenoga. Dapače, progresivna stopa poreza iznimno je populistička i socijalistička, relikt ‘diktature proletarijata’.

Navedene stranke su izračunale da bi u konačnici manja porezna opterećenja za bogate rezultirala većim strateškim momentom za zapošljavanje novih radnika. Rusija i SAD primjer su dobrog efekta takve porezne reforme, iako su pravna sigurnost, mala birokracija i nameti glavni motivatori za domaće i strane investitore. Tako da ekonomisti navode kako FT sam po sebi ne bi nužno značio i ekonomski rast, što prezentiraju primjeri najprogresivnijih poreznih zemalja poput skandinavskih, beneluksa ili pak Irske. Dobra strana je i motivacija vlasnika tvrtki za povećavanjem samih plaća, kao i radnika da ne kalkuliraju s poslovima ovisno o poreznoj skupini kojoj pripadaju. Talijanski primjer je pokazatelj kako Bruxelles diše u vezi ovakve porezne politike, a sama spomen izlaska iz eurozone unatoč značajnim povećanjima cijena u Italiji nakon uvođenja eura – ruši vlade. Makar i na krajnje nedemokratske načine.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI