Sve su učestalije medijske priče o 'napadu pod lažnom zastavom', popularnijem po engleskoj verziji termina 'False Flag'. Dok je nekoć to bila samo još jedna teorija zavjere, sada polako postaje sasvim realna opcija
No, pravo je pitanje je li ova povijesno prilično značajna tehnika ratnog inženjeringa korištena i danas ili je samo zgodna referenca iz daleke prošlosti. Rusi smatraju da je učestalija nego ikad.
Duga povijest ovakvih napada i teza
‘Operacija pod lažnom zastavom’ podrazumijeva sve vojne i paravojne napade za koje je naknadno optužena snaga koja ih u stvarnosti nije izvela, najčešće na suprotnoj strani vage ili pak država koja je željeni cilj za vojnu ekspanziju. Ovakve operacije izvode se tijekom mirnodopskog razdoblja od strane različitih interesnih skupina, terorističkih ćelija ili Vlade u sjeni. Iako su kroz povijest itekako poznati primjeri ovakvog ratovanja, primjena je postala globalna tek u dvadesetom stoljeću. Od ranijih sukoba mora se podcrtati rusko-švedski rat, francusko-pruski rat, kao i neki antički sukobi. Kako svaka ‘False Flag’ teorija usko graniči s teorijama zavjere, tako je i potapanje Lusitanije to što je uzrokovalo Prvi svjetski rat u toj domeni. Povijesno su vrlo dobro poznati i Mukden incident (početak drugog japansko-kineskog rata, uz lažni napad na željeznicu), te navedeno paljenje Reichstaga, njemačkog državnog parlamenta.
Teorije zavjere ističu pak 9/11 kao najpoznatiji ‘False Flag’ napad u povijesti. Evidentno je da postoji veliki broj manjkavosti u službenom izvještaju, kao i čitav niz čudnih okolnosti vezanih uz napad – pa mnogi napad gledaju dvojako ili kao potpuni ‘Inside Job’ ili kao namjerno propuštanje aviona. Ovakva vrsta napada nije simptomatična isključivo kod ratnog inženjeringa. Često je vidimo i u svijetu marketinga gdje se tvrtke vezane za telemarketing, kao i veliki korporativni proizvođači, oslanjaju na ‘istraživanja tržišta’ gdje naravno najbolje prolaze u vlastitim anketama. Naftne korporacije su posezale i za uništavanjem vlastitih ili tuđih izvora energije radi ‘dokaza’ o štetnosti, a vrlo precizan primjer su i negativne plaćene studije o obnovljivim izvorima energije. Takve sklonosti skrivanju istine vidimo i u ratnim primjerima.
Više nitko ne vjeruje da SAD ‘samo sije demokraciju’?
Danas je FF okosnica konspiratologije i teorija zavjere. I nikada nije bila toliko popularna teorija kao tijekom ratnih operacija u Siriji. Činjenica je da je Bashar Al Assad pred završetkom dugogodišnjeg građanskog rata i da je praktički svladao teroristički nastrojenu oporbu i ISIL. Uz pomoć Rusa i Irana, Hezbollaha, a protiv SAD-a, Saudijske Arabije, Izraela i ostalih saveznika oporbenih autokrata. To je barem javna verzija nešto drugačije priče. ‘Mainstream’ verzija pak tumači da SAD i saveznici potpomažu demokratsku oporbu u želji da se riješi krvoločnog diktatora koji uza sebe drži Ruse tako što im daje energente. SAD samo želi ‘zasijati demokraciju’ pošto sumnjaju da Assad pobjeđuje u neregularnim izborima dok je ISIL zajednički neprijatelj koji je samo igrom slučaja nerijetko u kombinacijama s oporbom. I Zapad stoji uz sirijski narod dok su Rusi i Iranci protiv. Kako istina nikad nije crno-bijela, vjerojatno su u pitanju nijanse obaju priča.
I onda u priču dolazi situacija gdje Assad želi mirno reintegrirati Doumu, no SAD to odbija pod opaskom da će doći do žestokog revolta prema civilima. Assad po zapadnim medijima u tom trenutku potpuno gubi kompas, truje civile kemijskim oružjem i prijeti čitavom svijetu. SAD i saveznici još jednom dolaze pomoći oporbi i raketiraju kemijska postrojenja diljem države. Samo nevjerojatnom slučajnošću bojni otrovi ne cure po Damasku, a još većim čudom polako se otkriva da su žrtve iz Doume ipak žive. Amerikanci tvrde da je u pitanju niz slučajnosti, Rusi da je u pitanju ‘False Flag’ napad na Doumu kojeg je SAD samo iskoristio da ima povoda za daljnje razvlačenje statusa quo. Nezavisna istraga blokirana je od početka, a obje strane imaju svoje argumente zašto. I onda u priču ulaze brojni zapadni obavještajci i diplomati koji također sumnjaju u napad kemijskim oružjem.
Teorija zavjere polako postaje zavjera
Za izjavu se odlučio i bivši britanski veleposlanik u Siriji, Peter Ford. On je za BBC Radio Škotsku zaključio da je ‘sasvim moguće da se napad nikad nije ni dogodio’ i da je u pitanju ‘falsificiran sadržaj’. Pitanje je samo tko stoji iza režije, SAD ili pobunjenici. Pitanje koje svi ‘teoretičari zavjere’ postavljaju je – tko bi od ovakve situacije uistinu profitirao? Assad sigurno ne bi, a oporba definitivno bi. Pronalazak djevojčice Mase koju su mnogi smatrali simbolom uključivanja SAD-a u intervenciju samo je sve podsjetilo na petnaestogodišnju Kuvajćanku Nayirah koja je 1990. javno progovorila o iračkim vojnicima koji svirepo vade bebe iz inkubatora i puštaju ih da umru. Kasnije se dokazalo da je djevojka zapravo kćer kuvajtskog veleposlanika u SAD-u i da ju je na ovo lažno svjedočenje za novac instruirala PR tvrtka Hill and Knowlton. Irak je već bio napadnut, a sve ostalo je povijest.
Ono što je nekoć bila klasična ratna propaganda, danas je klasificirano kao ‘teorija zavjere’. Najpoznatiji svježi primjer ‘False Flag’ optužbi svakako su WMD iliti oružje masovnog uništenja zbog kojih je napadnut Irak. Iako su ‘mainstream’ mediji tvrdili kako je riječ o 100%-tnoj istini, vrlo brzo se dokazalo da je u pitanju najobičnija laž. Za koju gotovo nitko nije odgovarao – svima je na ruku išla okupacija Iraka i preuzimanje naftnih nalazišta. Sirija se pokazala kao daleko tvrđi orah. A i ovaj puta ima snažne saveznike koji ne dopuštaju kopnenu ofenzivu. Možda se na prvu čini da su teze o napadima pod lažnom zastavom prenapuhane, no da indicija o nelogičnosti nekih stvari ima – to svakako daje za pravo RT-u i drugim ruskim medijima na razmišljanje. Jer se nikada nije dogodilo da u dojučerašnjem spektru teorije zavjere tabore politički analitičari, bivši obavještajci i diplomati, te političari. Ili je teorija zavjere kao nikad uhvatila maha. Ili su ljudi napokon počeli prepoznavati stvarnu istinu i prestali se pribojavati raznih etiketa.