“Nema boljeg pledoajea za temu “Regija kao Treća Jugoslavija” od zadnjeg gosta političkog talk showa “ Nedjeljom u dva”, srbijanskog pisca Basare”, navodi novinar Tihomir Dujmović.
“Stankovićeva jeftina podvala o tome kako su već kod najave emisije učestale reakcije” dva Srbina u udarnom terminu, na što nam je spala HTV” ne može zamračiti bit problema. Bit problema nije etnička pripadnost Aleksandra Stankovića nego činjenica da su regionalne političke snage do te razine dominantne da je Stanković jedan od glavnih promotora regije. I kao takav jednako odgovara Račanu i Milanoviću, kao i Sanaderu i Plenkoviću. A on bi htio da se o tome šuti, a da ga se prostački nacionalno proziva zbog njegove nacionalne pripadnosti! Pa da može pasti u šesnaestercu! Ali, taj lažnjak neće proći!
Da je HTV uistinu hrvatska televizija ona bi danas ugostila barem pet drugih osoba umjesto Svetislava Basare. Ali, HTV je regionalna politička televizija, a Stanković medijski specijalac u borbi za “Regiju kao Treću Jugoslaviju”.
Ako se složimo sa Stankovićevim tematskim odabirom, (Basara je književnik) iz hrvatske perspektive u tjednu obnove hvarskog kazališta, hrvatska državna televizija i sadržajno opredijeljeni hrvatski novinar (tu je etnička pripadnost naravno irelevantna) posvetio bi se toj temi. Ovih dana naime obnovljeno je najstarije građansko hrvatsko kazalište, ono u Hvaru, utemeljeno je nevjerojatne 1612. godine i to je tema koja se iz hrvatske perspektive ne može ignorirati. Iz regionalne se jednostavno mora ignorirati! I Stanković je tu nepogrešiv!
Iz hrvatske perspektive ništa logičnije od toga da imamo 60 minuta razgovora s primjerice Slobodanom Prosperovom Novakom o ultimativnom europskom raritetu kao što je prvo europsko građansko kazalište utemeljeno prije više od 400 godina kada su širom regije uglavnom blejale ovce! No, iz regionalne perspektive, a u slavu slavne uravnilovke, ova tema se mora zgurati pod tepih! Kod Stankovića stižu samo oni koji su na slavu regiji! Regiji kao Trećoj Jugoslaviji!
Ako je pak Stankoviću ovo zahtjevna tema a svakako je htio progovoriti o kulturi i književnosti Miro Gavran je ovih dana ponovno dobio jednu vrijednu nagradu a dugo ga nismo čuli. Nagrađen je ovih dana još jedan sjajan hrvatski književnik, Ratko Cvetnić, i to nagradom HAZU-a. Osim toga, pojavio se jedan sjajan roman “ Korijeni”, sjajnog Mikija Bratanića, svakako vrijednog predstavljanja publici. Sad ćete pitati sto hrvatskoj publici znače Bratanic ili Cvetnić?
Prije negoli odgovorim žurim s protupitanjem: a što hrvatskoj publici znači Svetislav Basara? Regionalnoj, jugoslavenskoj publici, publici koja je napokon došla na svoje formiranjem “ Regije kao Treće Jugoslavije”, Basara je primjeren gost! Onima koji bi htjeli živjeti u hrvatskoj državi i gledati sadržajnu hrvatsku televiziju, Basara je posve nevažan. Srpska književnost jednako mi je važna kao bugarska i rumunjska rekao je svojedobno Stanko Lasić. Da, ali nije Stankoviću! A nije Stankoviću jer nije Pupovcu! A budimo realni: nije ni Plenkoviću!
Vratimo se Cvetniću i Brataniću. Cvetnić je autor upravo kultne ratne pripovijetke, Bratanić je pak sjajan pisac, sjajne rečenice, pisac koji kao rijetko tko odabire teške teme od kojih se u Hrvatskoj bježi desetljećima. O Miri Gavranu neću ni govoriti.
Ali kako nitko od njih ni na koji način ne jača i popularizira regiju, nema mjesta kod Stankovića! Tako je stradalo i obnovljeno hvarsko kazalište! Da ga je sagradio drug Tito pa da je sada obnovljeno, ne bi ga Stanković zaobišao! Ovako, kazalište staro preko 400 godina, baš ničim ne korespodira s regijom, dapače, pokazuje da nas stoljećima nije bilo briga što se događa sa druge strane Drine, upravo ne smije biti tema jedinog političkog talk showa na državnoj televiziji.
Jesu li ljudi koji vode državnu televiziju svjesnih ovih relacija? I svoje zapovjedne uloge u tom lancu?”, napisao je.