Državo srami se! Dečku koji je izgubio vid u tučnjavi s Culejom odbili liječenje

Da je hrvatsko zdravstvo u potpunom kaosu i rasulu, odavno više nije vijest, jednako kao što je cjelokupna hrvatska javnost digla ruke od ideje da bi resorni ministar Milan Kujundžić po tome pitanju mogao napraviti bilo kakav zaokret.

Jasno, valja biti pošten i reći da Kujundžić nije jedini koji nosi krimen grobara hrvatskog zdravstva jer ovaj sustav uništavan je posljednja dva desetljeća pod palicom svih onih koji su se po političkom ključu smjenjivali ne samo na čelu Ministarstva zdravstva već i na ključnim pozicijama u brojnim zdravstvenim institucijama diljem Lijepe naše.

Usprkos tome što je javnost upoznata s manjkom kadrova u zdravstvu, s ogromnim listama čekanja, s nedostatkom sredstava neophodnih za rad, kao i s brojnim drugim tegobama unutar kolabiranog zdravstva to je tema o kojoj ni u kom slučaju ne treba šutjeti.

Jer šutnjom ćemo dopustiti da nas uvjere kako nema lijekova za bolesnu djecu, ali zato ima za skupe limuzine i suluda saborska primanja. Dopustit ćemo da nas uvjere kako je sasvim u redu da se dešavaju propusti u kojoj dječaci poput Gabrijela iz Metkovića gube živote, dopustit ćemo da je u redu što nema dovoljno vozila hitne pomoći pa stoga ljudi umiru nasred ceste.

Da se ima i da se itekako može također znamo, ali da se neće i da je humanost odavno isparila iz male zemlje za velike političare pokazuje primjer mladića iz okolice Vinkovaca.



Riječ je o Ivanu Mikuljanu, koji je prije nekoliko mjeseci nastradao u tučnjavi u svojemu kraju, u kojoj je prema pisanju medija sudjelovao i sin saborskog zastupnika Steve Culeja.

Je li Culej junior u tučnjavi sudjelovao ili ne, za ovu je priču manje relevantno, bitka ovoga mladića koji se tjednima borio da preživi izgleda tek počinje. Naime, sada je primoran premda još uvijek teško bolestan suočiti se s trulim hrvatskim zdravstvenim sustavom u kojem je riječ razum izgubila značaj.

Naime, kako saznajemo mladić je nedavno aplicirao za nastavak liječenja u toplicama nakon što je otpušten iz bolnice, međutim usprkos sili dijagnoza koje posjeduje dobio je odbijenicu, što je šokiralo članove njegove obitelji, jer kako prepričavaju Ivan je između ostaloga slijep.

Iako iz toplica iz kojih je zaprimio odbijenicu navode kako je mladić zdrav, njegovi poznanici i članovi obitelji napominju da Ivan otežano hoda te da mu je problem samostalan hod pa stoga neprestano iz kuće mora izlaziti uz pratnju.

Komisija koja je nadležna za odobravanje liječenja u toplicama konstatirala je kako mladić nije kompetentan za taj oblik liječenja, iako svi oko njega drže da bi mu to koristilo, no što obitelj misli malo koga zanima. Obitelj je ta koja uz Ivana bdije danonoćno pa ga tako nerijetko brat izvodi u šetnje, a bez najužih članova obitelji ne može niti u trgovinu.

Da priča bude do kraja tragična, kad je zbog gubitka vida bio primoran otići na pregled iz okolice Vinkovaca u Zagreb, nije imao pravo na prijevoz Hitnom pomoći. Još jedna tragična hrvatska priča u kojoj se sustav odlučio inatiti na onim najranjivijima među nama, pokazuje koliko smo nisko pali, no pitanje je hoćemo li dopustiti da ovakve situacije mladiću koji možda više nikada neće progledati ubiju i nadu da će se država ipak pobrinuti za njegovo liječenje jer joj je to obaveza i jer živi od svih nas koji sutra možemo biti na Ivanovom mjestu.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI