Dio Milanovićeva establišmenta pronašao je model kako se okoristiti javnim novcem u lokalnoj samoupravi Umaga. Kao iskusni političari znali su kako se može 'legalno' raspolagati državnim novcem u svoju korist, pa im je bilo dovoljno pronaći gradonačelnika spremnog za sudjelovanje u njihovom planu. Dogovor o diobi plijena postigli su lokalni 'šerif' Vili Bassanese (SDP) i njegov pomoćnik Mauro Jurman (SDP), te generalni direktori Hrvatskih voda i Hrvatskih cesta - Ivica Plišić (SDP) i Edo Kos
Prisjećajući se više puta izgovorene Cvitanove usporedbe lokalnih čelnika s moćnim „šerifima“, ovih dana možemo posvjedočiti njegovoj izjavi i u Umagu, gdje su na umaškoj zaobilaznici u Kolodvorskoj ulici, na velikom gradilištu zone Marketi, počeli na vidjelo izlaziti skandalozni, međusobno povezani podaci i ortaci, u kojoj je glavnu ulogu odigrao jedan takav „šerif“, odnosno gradonačelnik Umaga, Vili Bassanese, kojemu čak i pristaje ime u toj, po svemu sudeći, slojevitoj korupcijskoj aferi.
Vozeći se Kolodvorskom ulicom sa četiri trake, kao usred velikih metropola, neobični jumbo plakati s „new agitpropovskim“ porukama uz „aveniju“, trebali bi, valjda, prema mišljenju autora, po uzoru na moćni SSSR, djelovati na razum i emocije promatrača. Tako s porukama – „Grad koji raste i razvija se“, „Grad budućnosti“, Nova ulica u gradu“, „Pametan grad“, „Novi park“ – može se konstatirati kako je Umag uredan grad, okićen mnoštvom jarbola sa zastavama Grada, te povezan brojnim novim prometnicama i kružnim tokovima u kratkom pojasu, zbog kojih se ne može postići ni zadovoljavajuća brzina u vožnji. Takva isforsirana prometnica navodi nas na zaključak da je građena samo zbog pogodovanja nekom kupcu u budućoj „misterioznoj“ zoni Marketi, odnosno, zbog nesmetanog kolanja prometa prema njoj.
Novosagrađene zgrade uz Kolodvorsku ulicu, svojom strukturom i graditeljskom formom podsjećaju na nekadašnje kasarne, odnosno vojarne, a Dom za starije i nemoćne osobe „Atilio Gamboc“, utopio se u toj golemoj i prenaglašenoj arhitekturi. Sve u svemu, jedan arhitektonski nesklad, pravi„socijalni masakr“, no o ukusima se, kažu, ne raspravlja.
Put nas dalje vodi do željenog cilja – lokacije obilježene u prostornom planu Grada Umaga kao zona Marketi koja, prema svemu sudeći, krije tajnu međusobnih dogovora oko diobe plijena lokalnog „šerifa“ Vilija Bassanežea (SDP) i njegovog pomoćnika Maura Jurmana (SDP), s generalnim direktorima državnih tvrtki Hrvatskih voda i Hrvatskih cesta – Ivicom Plišićem (SDP) i Edom Kosom (IDS).
Afera nacionalnog razmjera
Afera koja već dulje vrijeme potresa grad Umag počela je poprimati nacionalne razmjere, jer je riječ o velikim količinama utrošenog državnog novca koji se od 2013. do 2015.godine, dok je na vlasti bila Kukuriku koalicija, slijevao za izgradnju prometne i vodne infrastrukture u Grad Umag, grad koji je prema proračunskim prihodima po glavi stanovnika, jedan od vodećih u RH s oko 12.600 kuna po stanovniku.
Niz nepobitnih činjenica navodi na opravdanu sumnju da je u vrijeme obnašanja vlasti Zorana Milanovića, dio njegovog establišmenta pronašao model kako se okoristiti javnim novcem, ali ne na nacionalnoj razini, već u lokalnoj samoupravi, konkretno u Umagu, zaštićenom od sigurnosnih službi, daleko od očiju PNUSKOK-a i SOA-e, te objektivnih novinara istražitelja. S obzirom da su kao iskusni političri znali način na koji se može „legalno“ raspolagati državnim novcem za svoju korist, dovoljno je bilo pronaći gradonačelnika spremnog za sudjelovanje u njihovom „hranidbenom lancu“. Tko zna zašto su Plišić i Kos na tu kartu zaigrali baš sa Bassaneseom?!
Zona Marketi je je u prostornom planu Grada Umaga bila definirana kao uslužna zona posljednjih dvadesetak godina i već je duži niz godina postojao interes velikih trgovačkih lanaca za investiranje i gradnju u njoj. Problem je isplivao na vidjelo za vrijeme katastrofalne poplave 2010., kada je zona Marketi doslovce bila pretvorena u umjetno jezero. Hrvatske vode su morale tada sanirati umaški oborinski sustav za zaštitu od poplava tijekom 2011. i 2012. godine s oko 15 milijuna kuna, no sumnje u „pranje novca“, javile su se kada se s ulaganjima nastavilo sve do 2015. godine! Zašto je trebalo uložiti još stotine milijuna javnog novca za saniranje i nasipavanje tog područja, kako bi se postigle bolje nosive karakteristike temeljnog tla u zoni Marketi?
S obzirom da su parcele u zoni Marketi, dijelom i u vlasništvu države, povezanost grada i države je neupitna, pa otuda i nezaobilazna sumnja u postojanje zajedničkog interesa organizirane grupe lokalnih i državnih čelnika, uključujući još i posrednike preko kojih su se obavljali radovi u toj zoni. Svi dionici u akciji zone Marketi morali su tu vidjeti svoj privatno- javni interes, koji je ojačao njihovu potrebu za još čvršćom suradnjom. „Crvena umaška hobotnica“ počela je lagano, ali sigurno puštati svoje pipke, ustremivši se prema glavnoj meti – zoni Marketi.
Na radnom sastanku održanom 10. travnja 2015. u prostorijama Grada Umaga, na kojem je bio nazočan i generalni direktor tvrtke Hrvatskih voda d.d. Ivica Plišić (SDP), dogovorena je investicija teška 250 milijuna kuna, dok je 150 milijuna kuna dogovoreno još 13. travnja 2013. godine, a riječ je bila o bespovratnim sredstvima iz Kohezijskog fonda EU-a. Hrvatske vode su odlučile uložiti sav taj iznos u umaški sustav zaštite otpadnih i oborinskih voda i izgradnju pročistača na 3. razini – najveći stupanj zaštite. Tako je, u stvari, počela izgradnja i uređenje korita vodotoka, a paralelno s izgradnjom kanala, dovozio se građevinski materijal i kamenje i nasipavao teren u zoni Marketi, gdje se tako, pomno dogovoreno, pripremao teren za izgradnju budućeg trgovačkog centra i benzinske crpke.
Osim Hrvatskih voda na čelu s generalnim direktorom Ivicom Plišićem, projektu se pridružila i javna tvrtka Hrvatske ceste na čelu s direktorom Edom Kosom, za kojeg se već od ranije vežu brojne novčane afere, pucnjave i bombaški skandali. Njegova očigledna sprega, ali i sukob interesa, vidi se ponajbolje u izradi Prostornog plana zone Marketi, jer je za izradu tog plana izabrana firma Arhitep 21 d.o.o. iz Poreča, privatna tvrtka direktora Kosa. Kakve li slučajnosti!?
Kalkulantska igra
U čitav perfidno osmišljen projekt uključila se i nezaobilazna županijska tvrtka Ceste Pula d.o.o., koja za radove na Kolodvorskoj „aveniji“, na prometnici D75, povlači državni novac iz Hrvatskih cesta. I kako bi sve još dodatno opravdalo sumnju u postignuti tajni sporazum između Grada, županijske tvrtke Ceste Pula i države, kao i njihovih čelnih ljudi, pobrinuo se podizvođač svih radova, poduzeće Vallis d.o.o. iz Umaga, čija je direktorica Astrid Jurman, sestra dogradonačelnika Umaga, Maura Jurmana.
Bizarnija strana ove kalkulantske igre ogleda se i u spoznaji da je gospodin Jurman u svom prvom dogradonačelničkom mandatu , točnije od 31. svibnja 2009. do 13. listopada 2013., bio član Uprave Vallisa, kada mu je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa 27. listopada 2013. izreklo novčanu kaznu, te mu je nalaženo da u roku od trideset dana razriješi situaciju istodobnog obnašanja dužnosti zamjenika gradonačelnika i funkcije člana Uprave. U studenom iste godine, Astrid Jurman se upisala u Sudski registar, formalno kao nova članica Uprave. I dok je gospođica Jurman kao i ranije, nastavila putovati svijetom, zbog čega je rijetko boravila u Umagu, njezin brat je kao i uvijek, ostao glavna kontakt osoba za dogovaranje unosnih poslova.
Simptomatično je kako je Vallis d.o.o. bio podizvođač gotovo svih građevinskih radova na području Umaga!? Kada se tome pridoda činjenica da je protiv prvog vlasnika tvrtke Vallis, dogradonačelnikovog oca Albina Jurmana, Državno odvjetništvo u Puli podiglo optužnicu zbog utaje poreza i drugih dugovanja od 37.762.206,20 kuna, proizlazi da je on i jedan od vodećih poreznih dužnika u RH. Iz sjećanja nam izvire svojedobna Milanovićeva konstatacija – “.. da je Hrvatska slučajna država…“ – iz koje izvodimo zaključak kako su to vješto znali iskoristiti baš njegovi ljudi – Bassanese i Jurman.
Inače, u tijeku su dobro posloženi dogovori i odrađene pripreme za stvaranje uvjeta za gradnju budućeg trgovačkog centra u zoni Marketi. Nasipava se i planira unutar njenog poplavnog područja kako bi se dobile bolje nosive karakteristike temeljnog tla, čime će se smanjiti troškovi temeljenja budućih objekta. U ovom slučaju pogoduje se budućem investitoru i to s državnim novcem!
Tako je već riješen i kvalitetan pristup do zone proširenjem već dovoljno široke Kolodvorske ulice izgradnjom 4 trake, te uređenjem kružnih raskrižja, a sve to stotinama milijuna kuna iz državne blagajne! Gdje je tu država vidjela interes kada se zna da je prihod od prodaje državnih parcela višestruko manji od uloženog novca u prometnu infrastrukturu? Svakom prometnom znalcu je jasno da se ovom četverotrasnom prometnicom pogodovalo samo budućem investitoru.
Na opravdanu sumnju u spletkarenja i rasipanje državnog novca, kako bi se izvukla neka osobna korist od budućeg kupca u zoni Marketi, upućuje i spoznaja da je Bassanese neoprezno požurivao prodaju gradskih parcela, krivotvoreći natječaj za njihovu prodaju, što je srećom, uočio gradski vijećnik i predsjednik IDS-a, dr. sc. Daglas Koraca na sjednici Gradskog vijeća u svibnju prošle godine, pa je natječaj morao biti poništen!
Različite cijene zemljišta
Čitav niz nelogičnosti i sumnji na „pranje novca“ sluti se i u spoznaji da se Bassanese u cijeloj toj „zoni sumraka“, odnosno zoni Marketi postavio i kao posrednik između privatnih vlasnika parcela i zainteresiranog budućeg kupca, jer još nisu postignuti sporazumi sa svim privatnim vlasnicima o kupoprodaji zemljišta. Naime, vlasnici sada kalkuliraju s visinom cijene i za očekivati je da će ucjenjivati budućeg kupca. Država je uložila, iz nepoznatih razloga, ogromna sredstva u infrastrukturu grada i sada će privatnici, bez imalo vlastitih ulaganja dobiti opremljenu lokaciju koja im povećava vrijednost parcele. Zašto ne bi ucjenjivali budućeg kupca za cijenu, kada znaju da kupac ne može ništa započeti dok ne otkupi sve parcele! I dok je Grad prodao svojih 20.000 četvornih metara za 894 kuna po kvadratu, Bassanese je tako uspio privatnicima srediti postizanje vratolomnih cijena, jer se već sada zna da neki vlasnici parcela zahtijevaju i 1500 kuna za kvadrat zemljišta.
Iz svega se može naslutiti da je gradonačelnik svjesno pogodovao pojedincima omogućivši im postizanje više prodajne cijene, jer bi inače proveo parcelaciju zemljišta unutar urbanističkog plana uređenja zone Marketi i tako omogućio svima jedinstvenu cijenu kvadratnog metra gradskog, državnog i privatnog zemljišta. Ovako ostaje pitanje: očekuje li sada Bassanese nagradu od privatnih vlasnika?
Sumnja da pogoduje gradskim novcima budućem kupcu proizlazi iz spoznaje da navedeni troškovi radova u Zoni Marketi spadaju u troškove koji će se financirati iz sredstava komunalnog doprinosa i drugih naknada prikupljenih na području grada Umaga. Od ukupno planiranih 13,5 milijuna kuna u Programu mjera za područje čitavog grada Umaga, samo za Zonu Marketi je predviđeno uložiti više od polovice sredstava, točnije 7 milijuna kuna. Zanimljiv je i podatak kako su ta sredstva planirana tek u II. rebalansu Proračuna usvojenog 16. 12. 2016. godine, nakon što su gradske i državne parcele prodane posredniku, austrijskoj firmi THETA u vlasništvu Andreassa Messnera, a što drugim riječima znači da će se sada ubrzano pripremati ta lokacija kako bi bila atraktivna budućem investitoru jer mu se pri tome smanjuju troškovi investiranja. Građevinske čestice će biti komunalno opremljene, s provedenim mjerama zaštite od poplave, povećane nosivosti temeljnog tla i pripremne za buduću gradnju.
Da se voljom dobrog gospodara takvo ulaganje izvelo ranije, mogla se postići viša cijena za sve građevinske parcele, a ne samo privatne!
Poznato je kako su brojni građani Umaga i neki od većih investitora na području Grada Umaga već prije nekoliko godina uplatili sredstva za komunalni doprinos u proračun Grada , a Grad svoje obaveze niti izdaleka nije izvršio prema njima. Naprotiv, sve do današnjih dana nije ih predvidio u Programu izgradnje i održavaja komunalne infrastrukture. Na taj se način osnažuje sumnja i postaje očigledno da je Gradonačelniku prioritetna Zona Marketi i to na štetu vlastitih građana i drugih investitora! Da li se iz njihovih naplaćenih sredstava financira izgradnja prometnice u Zoni Marketi? Za čiju korist?!
A zašto onda svi građani Umaga i Republike Hrvatske nemaju pravo na takvu vrstu usluge? Dakle budući investitor će kupiti komunalno potpuno opremljene građevinske čestice s provedenim mjerama zaštite od poplave i ujedno povećane nosivosti temeljnog tla. Postavljaju se i pitanja: tko će financirati i iz kojih sredstava buduće prometnice unutar zone Marketi? Hoće li budući investitor biti oslobođen plaćanja komunalnog doprinosa i ukoliko ne bude oslobođen, hoće li prikupljena sredstva biti dovoljna za izgradnju komunalne inrastrukture? Koliko će svim nerazumnim i matematičkim promašajima biti u konačnici oštećen gradski, županijski ili državni proračun?! Za koliko stotina milijuna kuna i zašto?
Istodobno, valja reći da Bassanese nije nikada upoznao Gradsko vijeće Umaga sa svim zahvatima u zoni Marketi, kako bi pritom iznio i ekonomsku opravdanost ulaganja u to područje! Do kada će se lokalni „šerifi“ ponašati s javnim novcem kao da je njihova prćija i prijetiti narodu floskulama o svom legalnom izboru na lokalnim izborima, prikrivajući tako svoje nesavjesno i neodgovorno upravljanje javnim dobrom i novcem svih građana?
Nema dvojbe da se u zoni Marketi željelo pogodovati budućem investitoru, navodno Intersparu i prepustiti beskrupuloznim dionicima ove vješte, manipulativne igre, da zlouporabe državni novac. Zašto je država u vrijeme Zorana Milanovića pristala ulagati toliko sredstava u prometnu i vodnu infrastrukturu Umaga, jednog od najrastrošnijih gradova Hrvatske prema istraživanjima tvrtke Bisnode? Je li to samo zbog pogodovanja budućem kupcu, ili pak političke poruke SDP-a u Istri, odnosno „crvenom“ Umagu, ili zbog koristi pojedinaca koji su bili u pravo vrijeme u pravoj stranci pa su mogli u datom trenutku izmisliti valjane razloge za svoje prljave ciljeve?
Drugim riječima, Umag i Hrvatska su ostvarili minorne prihode u odnosu na milijunska ulaganja u infrastrukturu za nekog budućeg kupca koji će za mali novac kupiti „zlatnu koku“ u Umagu! Gdje je tu interes države i grada? Građani Umaga i ostatka Hrvatske, čekaju nedvosmislen odgovor. Na redu je Vlada RH za koju je ovo ispit savjesti. Moraju se pod hitno utvrditi tokovi slijevanja ovih ogromnih količina državnog novca, a sve upućuje, dobrim dijelom i u privatne džepove!
Kada se u konačnici izračuna disbalans zbog pretjeranog ulaganja u zonu Marketi, nameće se još i pitanje ekonomske opravdanosti takvog poslovnog poduhvata. Koliko se Gradu Umagu sa 13.000 stanovnika, u kojem su već sagrađena dva velika trgovačka centra, Plodine i Kaufland, isplatilo ulaganje u novi trgovački lanac? Postoji li uopće interes za zapošljavanjem lokalnog stanovništva u jedan takav trgovački centar ili je za pretpostaviti da će se radna snaga – uvoziti? Lako je zaključiti kako se željelo pogodovati onima koji će u zoni Marketi jeftino izrabljivati radnu snagu, što nimalo nije dirnulo ove kvazi socijaldemokrate koji SDP koriste kao svoju privatnu tvrtku! Nažalost, i Umag je dio tužne hrvatske stvarnosti!
Na kraju ostaje „knedla u grlu“ jer se naslućuje kako su u ovoj državno-lokalnoj novčanoj muljaži prevladali „sitni“ osobni interesi. Zaigrala su se i nedodirljiva Milanovićeva „crvena braća“, podijelivši nekoliko škuda, podsmjehujući se istodobno državi koja je u banani, zahvaljujući upravo takvima koji se još nisu poskliznuli na tu koru od banane.
Na kraju balade, složna braća Bassanese i Jurman, mogli su omastiti brk sitnišem od budućeg kupca, provizijom od prodanih parcela privatnika, te dijelom novca opranim kroz obiteljsku tvrtku dogradonačelnika – Vallis. Očito se da se snašao stari lisac Kos, no što je s „generalom“ Plišićem?
Škrinjica našla put do Radosti
Nedavno je zona Marketi izbacila na površinu odgovor na ovo misteriozno pitanje i otkrila udio koji bi trebao pripasti Plišiću. U naselju Komunela, iza bivše vojarne, gradi se, prema izjavi Bassanesea, najsuvremeniji dječji vrtić u RH. Iako su građani čekali da ispuni svoje predizborno obećanje i započne izgradnju srednje škole za kojom Umag vapi, on se iz samo sebi znanih razloga odlučio – za vrtić?! Sve do današnjih dana za ravnateljice postojećih vrtića, odgajateljice, stručne suradnike i roditelje Umaga, ostala je prava enigma – kojoj je djeci Umaga taj vrtić namijenjen?
S obzirom da su u umaškom predškolskom sustavu dostignuti visoki pedagoški standardi i popunjeni svi smještajni kapaciteti bez „lista čekanja“, nametnulo se zbunjujuće pitanje: “Za koga se gradi vrtić težak 35 milijuna kuna?“ Gradonačelnik se još nije obratio u javnosti s odgovorom, ali iz „potopljenog“ tla zone Marketi isplivala je informacija da je posao opremanja Dječjeg vrtića „Radost“ od oko 1,4milijuna kuna dobila na javnom nadmetanju tvrtka Škrinjica iz Zagreba u vlasništvu Ikice Plišić, koja je slučajno supruga Ivice Plišića.
Iz dokumentacije javnog nadmetanja vidljivo je kako je AG studio iz Pazina bio ovlašteni projektant opremanja Dječjeg vrtića Radost. Nakon što je ispravljen konačni troškovnik AG studija, te je usvojen u veljači 2015, u listopadu 2016., Grad Umag objavljuje javni natječaj za dostavu ponude za uredsku opremu i namještaj za Dječji vrtić Radost. Troškovnik AG studija ponovno je izmijenjen bez suglasnosti ovlaštenog projektanta i to baš prema ponudi Škrinjice, koja je u 2016. godini već opremila područni dječji vrtić u naselju Petrovija i bila jedini ponuditelj! Dakle, „netko“ ovlašten iz gradske uprave, ciljano je ispravljao i mijenjao vrstu opreme u već prihvaćenom troškovniku ovlaštenog projektanta AG studija, pogodujući tvrtki Škrinjica, pa je time prekršeno jedno od osnovnih načela javne nabave! Ostali potencijalni ponuditelji su stavljeni u neravnopravan položaj i nisu mogli pristupiti javnom nadmetanju! „General“ Plišić je tako uspio istrgovati svoj utjecaj kod Bassanežea!
„Sve se to događa zahvaljujući razumijevanju i doprinosu gospodina Plišića, te naših zajedničkih aktivnosti. Grad Umag je u Hrvatskim vodama pronašao izuzetnog partnera,“ izjavio je još prije četiri godine gradonačelnik Vili Bassanese na sastanku sa čelnicima Hrvatskih voda u Gradskoj upravi Umaga…