Dok se kod nas tek govori o masovnoj digitalizaciji nastave, Njemačka koja je već odavna iskusila dobre i loše strane ovog trenda kreće u projekt "deinternetizacije" nastave, odnosno uklanjanje čim je moguće više digitalnih sadržaja iz nastave. Koncept se temelji na rezultatima znanstvenih istraživanja nakon masovnog uvođenja digitalnih sadržaja u nastavu! Nasuprot tome u Hrvatskoj se ne zaustavlja proces digitalizacije školstva koje je još bivši ministar obrazovanja Vedran Mornar procjenio da će koštati oko 2,5 milijarde eura. Iako o tom iznosu Hrvatska može samo sanjati, od projekta se ne odustaje. U travnju ove godine, CARNet je za dobavljače "otvorenih digitalnih obrazovnih sadržaja" izabrao informatičko učilište Algebru te izdavačku kuću Profil Klett, a ugovore su potpisali ravnatelj CARNeta Goran Kezunović, direktor Algebre Tomislav Dominković te direktor Profil Kletta Dalibor Greganić
Digitalizacija školstva još je jedna od potpuno nerazumljivih hrvatskih priča koja će bez sumnje dokrajčiti ionako poražavajuću kulturu čitanja knjiga, posebno kod mlade populacije, polučiti enormne troškove, dovesti još više u propast ionako gotovo potpuno uništene izdavače, ali je i priča od koje će, očito, profitirati pomno odabrani pojedinici i tvrtke i to u zemlji gdje svaka peta obitelj nema za kruh, a kamoli računalo, dok je broj djece, u svim školama osjetno manji zbog ekonomskog iseljavanja destina tisuća obitelji.
Mogu li više u obrazovanju ponuditi klasična knjiga ili kompjuter/računalo, dokazano štetno za mlade u neograničenoj uporabi nekontroliranih sadržaja – pitanje je koje doista poražava i kulturu i civilizaciju.
Iako su im dobro poznata iskustva iz svijeta i to Njemačke koja je iskusila dobre i loše strane digitalizacije školstva, te kreće u projekt “deinternetizacije” nastave, odnosno uklanjanje čim je moguće više digitalnih sadržaja iz nastave, hrvatski obrazovni stručnjaci ne odustaju od ove sulude zamisli. Pa, podsjetimo na kronologiju još jedne velike hrvatske ideje koja zaživljuje bez obzira što druge zemlje već kreću u potpuno suprotnom pravcu.
Još 2014. godine, bivši ministar obrazovanja, Vedran Mornar ustrajao je na digitalizaciji školstva. Za projekt u sklopu reforme školstva je osiguran i novac. Bila je riječ je o 20 milijuna kuna koje bi se trebale utrošiti na projekt e-škole. A još deset milijuna namijenjeno je za izmjene kurikuluma. Ocjenivši taj iznos “sramotno malim”, no jedinim koji je uspio “spasiti” za tu namjenu, ministar Mornar je najavio da će se 20 milijuna kuna od tog iznosa namijeniti za e-škole, u sklopu čega se planira urediti nekoliko eksperimentalnih digitalnih učionica.
Smatrao i da treba kombinirati ’papirnatu’ nastavu s digitalnom, jer u suprotnom bi se uništilo nakladništvo, a i nastavnike treba educirati i pripremiti, što je, pazite dobro “i skuplje od nabave same opreme”.
No tom prilikom na sveučilištu Algebra istaknuo i da mu je za digitalizaciju potrebno oko 2,5 milijarde eura. Iako o tom iznosu Hrvatska može samo sanjati, od projekta se ne odustaje. Mornar je poručio i da smatra da bi informatika kao predmet trebala biti uvedena od prvog razreda osnovne škole, ali nije na čisto u kojem opsegu.
Godine 2015. počeo je pilot-projekt Ministarstva znanosti i obrazovanja te CARNeta – e-Škole – razvoj sustava digitalne zrelosti škola. Potpisani su ugovori s prvih 20 škola koje su se u pilot-projekt uključile odmah. Škole su dobile pametne ploče, tablet računala, bežićni pristup mreži, e-imenik, i digitalne obrazovne sadržaje.
Na javni poziv za uključivanje u pilot-projekt javilo se 705 škola, a odabrano ih je 150. Izbor je napravljen na početku samog projekta kako bi se lakše moglo detaljnije planirati aktivnosti, troškove i nabavu, dok su opremanje i ostale projektne aktivnosti na većini izabranih škola krenule početkom 2016.
Samo nekoliko mjeseci kasnije, u prosincu 2016., ministri Mirando Mrsić i Vedran Mornar potpisali su ugovor za projekt “e-Skole: Uspostava sustava razvoja digitalno zrelih skola (pilot-projekt)”. Projekt se financira sredstvima iz Europskog socijalnog fonda i nacionalnog sufinanciranja.
Razvoj događaja 2017
U travnju ove godine, CARNet je za dobavljače “otvorenih digitalnih obrazovnih sadržaja” izabrao informatičko učilište Algebru te izdavačku kuću Profil Klett, a ugovore su potpisali ravnatelj CARNeta Goran Kezunović, direktor Algebre Tomislav Dominković te direktor Profil Kletta Dalibor Greganić. Algebra će tako, kao izvršitelj usluga za pripremu, organizaciju i provedbu edukacije djelatnika u pilot školama te organizaciju i provedbu aktivnosti vezanih uz zajednicu praktičara, pridonijeti podizanju digitalnih kompetencija nastavnika osnovnih i srednjih škola te dodatno podržati izgradnju zajednica digitalno osposobljenih praktičara u nastavi, naročito u školama koje se trenutno ne ističu u tom području. U sklopu ovog strateškog projekta predviđeno je ustrojavanje zajednice praktičara koja će osigurati održivost rezultata projekta i daljnji razvoj digitalne zrelosti škola kroz razmjene znanja, sadržaja i iskustva na svim razinama, a u cilju dodatnog povećanja učinkovitosti obrazovanja. Posebni će moduli edukacije, osim za nastavnike i spomenuto stručno osoblje, biti razvijeni i za savjetnike iz partnerskih ustanova poput Agencije za odgoj i obrazovanje i Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih.
Projektu E-škole se priključio i Samsung preko kojeg će učenici biti “online”. Dovoljno je naime da se aplikaciji se pristupa preko pretraživača, unese se ID I lozinka (ona koja se dobila za pristup CARNetovim servisima).
Što je s definicijom kurikularne reforme?
Kako gore navedeno implementirati u kurikularnu reformu na čiju definiciju podsjećamo: “uspostavljanje usklađenog i učinkovitog sustava odgoja i obrazovanja kroz cjelovite sadržajne i strukturne promjene, kako bi se učenicima osiguralo korisnije i smislenije obrazovanje, usklađeno njihovoj razvojnoj dobi i interesima te bliže svakodnevnom životu, obrazovanje koje će ih osposobiti za suvremeni život, svijet rada i nastavak obrazovanja. Među ciljevima reforme nalazi se i prijedlog načela i smjernica za izradu priručnika, udžbenika i drugih nastavnih pomagala te digitalizaciju istih i korištenje IKT-a u obrazovanju. Niti jedan element obrazovne tehnologije nije savršen za prenošenje svakog sadržaja, za ostvarivanje svih ciljeva, a ni za sve uzraste učenika, njihove različite sposobnosti te načine učenja. Za svaku primjenu obrazovnih tehnologija potrebno je odrediti uloge i značenja pojedinih elemenata, preferirajući njihove prednosti i izbjegavajući njihove nedostatke. Tu na scenu stupa medijska didaktika čija su osnovna pitanja: kako primijeniti medije (i tehnologije) za poboljšavanje procesa poučavanja i učenja, razvijanje strategija učenja i poučavanja koje će medije upotrijebiti na efikasan način, dizajniranje i vrednovanje multimedijskih projekata te pitanja komuniciranja u obrazovanju na daljinu”.
U Hrvatskoj su se, u međuvremenu, pojavili i časopisi poput “Edupointa”- časopis o primjeni informacijskih tehnologija u obrazovanju gdje se na sav glas hvali digitalizacija školstva. Također, u cijeloj zvrzlami valja znati da je Projekt e-Škole dio šireg programa e-Škole, pa treba razlikovati program od projekta e-Škole.
Program e-Škole se provodi kroz više projekata informatizacije školskog sustava u razdoblju od 2015.-2022. godine. Program e-Škole sastoji se od pilot projekta, koji se provodi od 2015.-2018. te velikog projekta, koji se planira provoditi od 2019.-2022. na temelju rezultata pilot projekta. Opći cilj programa e-Škole pridonosi jačanju kapaciteta osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovnog sustava s ciljem osposobljavanja učenika za tržište rada, daljnje školovanje i cjeloživotno učenje. Svrha pilot projekta e-Škole je, kako piše: uspostaviti sustav razvoja digitalno zrelih škola kroz pilotiranje i evaluaciju primjene IKT-a (informacijskih i komunikacijskih tehnologija) u obrazovnim i poslovnim procesima u 10% škola u Republici Hrvatskoj.
Najnovije vijesti o digitalizaciji školstva stigle su u srpnju: Hrvatska akademska i istraživačka mreža – CARNet predstavila je u Zagrebu napredak provedbe pilot projekta “e-Škole: Uspostava sustava razvoja digitalno zrelih škola”, a na predstavljanju je sudjelovala i ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak. Pilot projekt e-Škole čija vrijednost iznosi gotovo 307 milijuna kuna, a 85 posto sredstava povučeno je iz strukturnih fondova Europske unije, predstavila je zamjenica ravnatelja CARNeta i voditeljica projekta Andrijana Prskalo Maček. Tada je istaknuto: “zahvaljujući pilot projektu e-Škole: Uspostava sustava razvoja digitalno zrelih škola” 151 škola u Hrvatskoj će od jeseni biti spremna za primjenu modernijega poučavanja, koje će obilovati novim sadržajima i mogućnostima. Škole će u pilot projektima biti opremljene s dva različita tipa učionica – prezentacijskom i interaktivnom. Prezentacijski će biti opremljen PC računalom, monitorom s funkcijom dodira, zvučnicima, a interaktivne škole bit će opremljene uz prezentacijsku opremu s još 30 tableta.” Potkraj ove godine bit će upućen javni poziv školama za sudjelovanje u drugoj fazi projekta čija se vrijednost procjenjuje na 140 milijuna eura.
Njemačka kreće u projekt deinternetizacije nastave
No druge zemlje, za razliku od naše, idu upravo u suprotnom smjeru. Navršilo se 48 godina otkako je prvi digitalni medij (računalo) ušao u obrazovni sustav. Time je otpočeo i proces digitalizacije obrazovanja. Informacijsko – komunikacijsko se područje u posljednjem desetljeću razvija dvostruko brže od prosjeka globalne ekonomije. Postavlja se sve više pitanja poput kakva je dinamika razvoja novih medija u obrazovanju u zemljama u tranziciji? Znače li nove tehnologije necenzurirani protok informacija i znanja? Kako zaposlenike uspješno učiti o medijima – da uživaju nove slobode, koriste nove alate u poslu i snose odgovornost za razvoj informacijskog društva u vlastitoj zemlji?
Dok se kod nas tek govori o masovnoj digitalizaciji nastave, Njemačka koja je već odavna to sprovela, te iskusila dobre i loše strane ovog trenda kreće u projekt “deinternetizacije” nastave, odnosno uklanjanje čim je moguće više digitalnih sadržaja iz nastave. Koncept se temelji na rezultatima istraživanja masovnog uvođenja digitalnih sadržaja u nastavu, ali velikoj mjeri i na znanstvenoj podlozi rada prof.dr. Manfreda Spitzera, ravnatelja sveučilišne bolnice Ulm koja je ujedno i referentni centar za neuroznanstvena istraživanja. Ovaj uvaženi neuropsihijatar godinama se bavi proučavanjem načina na koji naš mozak usvaja, prerađuje i pohranjuje informacije, a većina njegovih radova govori u prilog teze kako digitalni sadržaji ne samo da usporavaju taj proces, nego i ometaju razvoj mozga i kognitivnih struktura kod djece.
Studija koja je obuhvatila 2623 djece koja su u dobi od prve do treće godine života bila intenzivno izložena ekranu (bilo televizijskom ili onom od računala) pokazuje intenzivnu stopu porasta nasilja, ali i otežane koncentracije u dobi kad ista djeca započinju redovito školovanje. Prof.Manfred Spitzer to objašnjava prevelikom i preintenzivnom dozom podražaja (ekran istovremeno odašilje intenzivne slikovne, pokretne i zvučne osjetilne podražaje) koji isti stvara na nezrelim sinapsama dječjeg živčanog sustava, pri čemu ga oštećuje. Iako s godinama živčani sustav jača i postaje “čvršći” utjecaj digitalnih sadržaja ostaje isti, te i u godinama adolescencije bi trebao biti pažljivo doziran.
Nasuprot tome, 18-godišnjak koji je odrastao u zemlji zapadne Europe ili Amerike je u svom dosadašnjem životu proveo u prosjeku 25 000 sati pred ekranom. Prema Williamu Glasseru (američki psihijatar koji se između ostalog također bavio procesom učenja i usvajanja informacija) dijete zapamti 10% od onoga što pročita, 20% od onoga što čuje, 30% od onoga što vidi, 50% od onoga što istovremeno čuje i vidi, 70% od onoga što samo izlaže ili obrazlaže i 80% onoga što samo iskusi. U ovoj križaljci digitalni pristup u nastavi bi se našao kod nekih 50% (eventualnom digitalnom prezentacijom sadržaja dijete istovremeno gleda i sluša).
PowerPoint prezentacije, široko zastupljene u nastavi gotovo svih predmeta informatički opremljenih škola zastupljene su 50% (ako ih učenik samo prati) ili 70% ( ako učenik sam priprema i izlaže na satu). Međutim, i one, kako je dokazano, izazivaju neželjeni efekt (uspavanost i nemogućnost koncentriranog praćenja sadržaja) bez obzira na njegovu zanimljivost. Taj efekt je ponovno posljedica istovremene izloženosti naših osjetilnih receptora prevelikom broju podražaja: slike i slajdovi koje se izmjenjuju, riječi napisane uz slike, eventualna zvučna kulisa, popratni komentari onog koji prezentira… sve se to izmjenjuje u jednoličnom ritmu što “zagušuje” receptore i stvara “kratke spojeve” na sinapsama naših neurona i umjesto da djeluje poticajno ima potpuno suprotan učinak. Jedno kratko istraživnje je pratilo dvije skupine djece iste dobi koja su bila izložena “primitivnoj” ex-katedra nastavi (učitelj diktira, učenici pišu).
Postotak zapamćenosti kod onih koji su izgovoreno bilježili na tipkovnici bio je 30%,dok onih koji su pisali rukom iznad 60%. Stoga na ptinje treba li jasno vidjeti kakve negativne učinke ima upravo digitalizacija na obrazovanje prije nego što nastane mnogo veća šteta – misilimo da je odgovor više nego jasan.