"Značaj Pupovca utoliko je ekvivalent potpunoga posrnuća hrvatske državnosti i svih nacionalnih politika, inicijativa, institucija, svih udruga, pa do zadnjega Hrvata koji diše bilo gdje na kugli zemaljskoj. I njegov današnji značaj izdaja je svih stoljetnih snova stotina tisuća i milijuna Hrvata koji su umrli sanjajući svoju slobodnu državu", navodi
Predsjednik stranke Desno, Anto Đapić, poslao je priopćenje u kojem poziva premijer, hrvatske generale te sve Hrvate i Hrvatice da zaustave stanje kakvo se događa u Hrvatskoj u kojoj , kako kaže, Pupovac “drži ključeve u rukama”.
Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
Bolno je, sramotno i tegobno do poniženja više reagirati na izjave i političko-programske provokacije Milorada Pupovca, srpskoga političara u samostalnoj Hrvatskoj. Jer, čovjek koji ni po čemu nikada ne bi zavrijedio više od podsmijeha i sažaljenja, egzotična politička figura poraženoga velikosrpskoga sna koji se kao kula od karata raspao Olujom, dvadeset i tri godine nakon Oluje kako sam kaže i kako državna politika šuti i to mu omogućava – drži ključeve Hrvatske u rukama.
Značaj Pupovca utoliko je ekvivalent potpunoga posrnuća hrvatske državnosti i svih nacionalnih politika, inicijativa, institucija, svih udruga, pa do zadnjega Hrvata koji diše bilo gdje na kugli zemaljskoj. I njegov današnji značaj izdaja je svih stoljetnih snova stotina tisuća i milijuna Hrvata koji su umrli sanjajući svoju slobodnu državu.
Kada danas u samostalnoj Hrvatskoj srpski političar, koji nikada nije ni skrivao da je isključivo srpski političar na radnome mjestu i na račun hrvatske države, šalje dramatičnu programsku poruku: “U Hrvatskoj se i dalje drže otvorena vrata za ustaško naslijeđe”, onda ta poruka nije ni ideološka, ni svjetonazorska, nije ni stranačka ni izraz manjinske političke volje. Niti spada pod najširi spektar ljudskih prava i slobodnoga mišljenja. Niti se odnosi svojim sadržajem i namjerama na Drugi Svjetski rat i NDH, to je poruka koja na bizantinski način ozloglašava oslobodilački Domovinski rat i same temelje suvremene hrvatske države, primjenjujući prokušanu matricu epohalnoga krivotvorenja identiteta hrvatskoga naroda.
To je ubojiti program, konstatacija i poruka da će on i slični preuzeti ključeve hrvatskih vrata i na tim vratima izvršiti selekciju prema svojim normativima, tko smije a tko ne smije živjeti, raditi i upravljati u Hrvatskoj, i Hrvatskom.
Iako mnogi, što ne znajući, što opsjednuti mitovima o tuđim moćima i veličinama, što zbog nedostatka minimuma osobne hrabrosti, što zbog nedostatka svijesti o sebi i svome narodu odustaju od političke i javne bitke za Za dom spremni, iako mnogi među njima nastoje kompromisima zadovoljiti nezajažljivu avet srpske mitomanske i bizantske krivotvorine i zla, pokušavaju ili ignoriranjem ili povlačenjem potisnuti ovo pitanje, iako snaga silnica koje nasrću na Hrvatsku upravo preko pokušaja kriminalizacije Za dom spremni izgleda nepobjedivo, upravo je danas vrijeme zastati i kazati – dosta.
Nema dalje.
Svima onima koji ne shvaćaju koliko je opasno ovo što Pupovac godinama radi, koji ne razumiju da kompleks krivotvorina koji se već danas neposredno nakon oslobodilačkoga Domovinskoga rata primjenjuje na Hrvatsku, nije ništa drugo nego matrica koja se primjenjivala na razdržavljenje hrvatskoga naroda još od stupanja u Kraljevinu SHS, želimo poručiti – zlo se ne može zaustaviti popuštanjem, niti zadovoljavanjem njegovih trenutnih zahtjeva.
Potpuno je nebitno pod čijom su se fotografijom sastajali HOS-ovci ili bilo koji vojnici hrvatskih vojnih i policijskih snaga, dragovoljačkih postrojbi i skupina domobrana po hrvatskim selima u Hrvatskoj i BiH, tražeći snagu i motivaciju za obranu od srpske agresije. Licitirao Pupovac s Pavelićom ili s nekim drugim, valja mu jedinstveno, a prije svega njegovim naredbodavcima u Srbiji reći – ovo je Hrvatska, branili smo se od vaše agresije kako smo znali i kako smo mogli. Mi smo se borili za život i slobodu,vi ste nam to htjeli oduzeti.
Tu započinje i završava sve.
Na tom saznanju se imaju stvarati pravila u suvremenoj Hrvatskoj i odnosi u hrvatskom društvu.
Hrvatska danas, sve hrvatske generacije koje baštine vitešku obranu svoje zemlje, junaštvo svojih očeva i djedova, svoje braće i prijatelja, mora znati da su vitezovi HOS-a i sve što simbolizira te ljude, stečevina i dragocjenost ukupnog hrvatskog naroda. Rijetka povijesna dragocjenost, koje se ne bi, i nije, odrekao nikada kroz povijest ni jedan narod. To se odnosi na svakoga hrvatskog ratnika, junaka koji je branio ovu zemlju i narod od srpske agresije, pod kojim god znakom, s kojom god pjesmom na usnama i s kojom god simbolikom. To se odnosi na današnje hrvatske junake u udrugama, a pogotovo se odnosi kao ispit časti na njihove vojskovođe koji o tome nikako ne bi smjeli šutjeti. Da ne bi bilo zabune, ne govorim o vojskovođama HOS-a, nego svim živućim vojskovođama oslobodilačkih vojnih i policijskih snaga Republike Hrvatske. Dopustimo li da nam zlo uđe u krvotok simbolike, da nam podjeli junake i poginule heroje na prihvatljive i neprihvatljive, dopustimo li da nam poražena politika i neprijatelji koji ju zastupaju u današnjim okolnostima arbitrira u tome, odrekli smo se Hrvatske i nismo dostojni zvati se narodom. Jer HOS i njegov pozdrav bio je i ostao – Hrvatska. Naša, jedina i neponovljiva.
Zato pozivam Plenkovića i HDZ, pozivam hrvatske ratne generale i ratne pobjednike, zato pozivam sve Hrvatice i Hrvate, sve inicijative, udruge i stranke, pozivam sve hrvatske skupine, dragovoljce, ratnike i junake, zastanimo!
Ovo je trenutak Plenkoviću koji povijesno luči zastupanje naroda od izdaje hrvatskoga naroda. Ovo je trenutak vi svi ostali, kad ničija veličina ili ostvareni benefiti ne bi smjeli biti važniji od svijesti i odlučnosti zadstati i reći ponovo i zauvijek – dosta je.
Ovo je Hrvatska!
Mi, hrvatski narod mora odlučiti što su naši simboli, naše vrijednosti, naš znamen. Svako odgađanje, svaka kolebljivost, svaki novi kompromis s bizantinskim zlom koje nam razdire zemlju i narod i to putem naše neodlučnosti, posrnuća i neznanja, izdaja je najviših vrijednosti našega naroda.
Za dom spremni je stijena suvermene hravstke državnosti,stijena na kojoj Hrvatska opstaje ili nestaje.
A mi suvremenici smo svi odgovorni za to, ovisno o svojim mogućnostima i pozicijama s kojih smo dužni zaštiti svoj narod i svoju slobodu.