Rutinska policijska kontrola prometa u Zadru, koja se odvila prije nekoliko dana rezultirala je uhićenjem 53-godišnjeg Josipa Golomejića poznatijeg i kao Šiptar. Riječ je o jednome od najpoznatijih pripadnika zemunskog klana, koji je u susjednoj Srbiji odležao 17 godina u zatvoru zbog ubojstva inspektora beogradske policije, što dakako nije bila jedina crtica u njegovom životopisu u kojem se spominje i dilanje kokaina te heroina i to u periodu dok je boravio na slobodnim vikendima, tijekom izdržavanja kazne. U Zadru je ‘Šiptar’ pao s 232 kokaina, koji su brižno raspoređeni u manje kaputiće. U njegovom apartmanu u Privlaci, nedaleko od Zadra, gdje se skrasio 2016.godine nižući nekretnine, osim droge pronađena je i veća količina novca te strojnica.
”Zadarska policija zapečatila je i zatvorila još jedan dilerski obrt, koji je dobro poslovao u preprodaji kokaina. U ponedjeljak u 9.40 sati 53-godišnjak je zatečen u Zadru kako upravlja svojim Audijem A8 zadarskih registarskih oznaka. Pregledom automobila pronađen je veći novčani iznos u eurima i kunama, što je pobudilo sumnju da potječu od kriminalnih aktivnosti, nakon čega je i uhićen, a novac je oduzet. Temeljem naloga suca istrage Županijskog suda u Zadru, izvršena je pretraga Audija i apartmanskog objekta u Privlaci gdje je pronađeno i oduzeto 232 grama droge kokain, razvaganog i vakuumiranog u omote od po 20, 30 i 50 grama”, obznanio je javnosti prvi čovjek zadarske krim policije Bore Mršić. Sumnja se stoga da je dotični povezan s kriminalnim skupinama iz niza susjednih država, a i s predstavnicima kriminala u zadarskom kraju u sasvim je solidnim odnosima, nagađa se također da je pronađena droga bila namijenjena baš na zadarsko tržište. Zanimljivo, ovaj osebujni poduzetnik posjeduje i hrvatsko državljanstvo.
Po svemu sudeći kriminal ne poznaje granice, pa je tako jasno kako mafijaško podzemlje o kojemu se godinama progovara kao o svojevrsnom misteriju itekako živi. Još sedamdesetih balkanska mafija haračila po zapadnoj Europi, dok je Jugoslavija bila pošteđena zbog dogovora sa zloglasnom Udbom. Inozemni novac rasipan je u Jugoslaviji, a država im je pak za to jamčila putovnice te od njih naručivala mutne akcije. Beogradska i hrvatska mafija dobro je surađivala, a preko njih obavještajne službe čijim djelovanjima svjedočimo i danas naručivale su likvidacije emigranata o čemu ponajbolje svjedoči slučaj Stjepana Đurekovića, bivšeg direktora Ine.
Veza hrvatskih i srpskih kriminalaca bila je živa na njemačkom tlu, a argument za to mogla bi biti kumska veza između Ljube Magaša Zemunca, najpoznatijeg srpskog mafijaša u Frankfurtu te Zlatka Bagarića, Hrvata koji je vladao frankfurtskim podzemljem. Koncem 80-ih u Hrvatsku ulazi i albanska banda koja je vršila nadzor nad balkanskom rutom. Organizacija je to od koje je strepio cijeli Zagreb jer uz prostituciju i kocku, ovi tipovi reketarili su znane i neznane.
Bili su, pamte stariji stanovnici metropole agresivni i mutni tipovi koji su se često međusobno obračunavali. Uz albansku mafiju, s nastankom države u Hrvatsku se vraćaju oni koji su harali europskim zemljama, a o tim i takvima progovarao je bivši glavni državni odvjetnik Radovan Ortynski tvrdeći da su se domovnice dijelile bjesomučno.
Povratnici u metropoli počinju s reketarenjima i kockom, a posao se širio bjesomučno. Bilo je tu i krađa luksuznih vozila, nakon čega bi se vlasnici istih ucjenjivali. Dok početkom rata jedan dio Hrvata odlazi u rat, drugi dio u tome vidi priliku za profit i šverc kako oružja, tako i droge. U to vrijeme građani su svjedočili krađama, otmicama i iznudama, a prostitucija je cvjetala jače nego ikada.
Problem nastaje u sprezi kriminala i policije, jer su mnogi od tih momaka imali svojega policajca koje je bilo lako potkupiti zbog niskih primanja koje imaju. Tada počinje bujati i dobro znana korupcija. Tome svjedoči i pulsko ubojstvo Ratka Šćekića u jednoj diskoteki. Na ispisima telefonskih poziva sudionika sukoba vidljivo je kako oni iste noći zovu svatko svojega policajca. S razvojem korupcije povezuju se i moćni kriminalci s ljudima iz tajnih službi, ali i s moćnicima koji upravljaju državom.
Halid Bešlić ratnih godina zabavljao je goste u jednom klubu u kojem se odvijao okršaj u kojem je sudjelovao jedan vojni časnik kojega je dočekao vlasnik restorana koji je odbio reketare. Nakon toga uslijedio je obračun kojega mnogi pamte i danas. Veza s politikom dovela je do gospodarskog kriminala koji se zorno prezentira u kultnoj pretvorbi i privatizaciji zbog koje danas brojimo stotinjak bogatih obiteljskoj su imovinu počeli zgrtati tih mračnih ratnih godina dok su hrvatske kćeri i sinovi ginuli po bojišnicama.
Ispred osječkog kafića Kiwi godine 1992. iz kalašnjikova je ubijen Mato Šabić Šaban koji se povezivao s preprodajom oružja namijenjenog za obranu slavonske fronte. Ubojica nikada nije otkriven, a njegove spone s ondašnjom političkom kremom nikada nisu dokazane. Kriminalni ratovi nakon Osijeka opet se vraćaju u Zagreb, gdje Bagarićev čovjek Damir Kovačić Šerif biva izrešetan pred kućom u Rudešu od strane nepoznatog ubojice.
Dotični se navodno zamjerio Vjeki Slišku pa ga je dao ukloniti, a kružile su priče da ga je ‘riješio’ Mijat Vrdoljak koji je kasnije likvidiran na sličan način kao Šerif.On i Niko Mioč povezivani su s klanom iz bosanske Posavine koja se sukobila sa zagrebačkim podzemljem.
Sljedeći obračun odvio se u Mirnoj ulici u Dubravi kada je nepoznati ubojica puškom s prigušivačem nasrnuo na Mladena Šiškića. Je li ubijen od knežijske bande čiji je idol bio Zlatko Bagarić jedno je od mnogih pitanja na koje javnost odgovor također neće doznati.
Mafija sve ozbiljnije počinje pružati svoje krake početkom ’97-e godine, a prva žrtva kriminala bio je Ivan Mirko Krpelnik, kradljivac auta vezan s pripadnicima automafije, javnosti znan po pokušaju krađe Mercedesa tadašnjeg ministra gospodarstva Damira Šiškića.
Njega je života lišio Zdravko Šiškić. Na sličan način ubijen je Davor Zečević. Inače, Krpelnik je preminuo na rukama Ivana Šakote koji je nedugo potom ubijen u samom središtu Zagreba. Rajko Momčilović, jedan od predvodnika momaka s Knežije, pod sumnjivim okolnostima oslobođen je optužbi za ubojstvo Shpejtima Taqija koji je izmasakriran na križanju Zagorske i Selske svega mjesec dana nakon Šakotina ubojstva.
U kolovozu iste godine rafalom je na ulici u Kozari boku ubijen Mijat Vrdoljak znan kao utjerivač dugova te osoba za koju se sumnjalo da je likvidirala Damira Kovačića Šerifa. Nedugo nakon toga život gubi Omer Zahirović, netom nakon puštanja iz zatvora. Kružile su tada metropolom glasine da je njegovo ubojstvo naručio Bagarić jer je ovaj u zatvoru završio zato što je bacio bombu na njegovu kockarnicu Jocker.
U ožujku 1998. ubojstva se nastavljaju, a život gubi Albert Burić, vlasnik kafića Versus poznat po sudjelovanju u nizu mafijaških obračuna. Ubrzo biva ubijen Zlatko Bagarić, kralj kocke i veliki mafijaški šef kojega je hicem iz pištolja likvidirao Lazar Rodić ispred NK Dubrave, nakon što je ovaj navodno cijeli dan maltretirao njegovu obitelj. Smrt velikog vođe nije smirila duhove na zagrebačkom asfaltu, već je počela serija novih obračuna od kojih mnogi i danas strahuju.
Početkom 1999. smaknut je Željko Šobot, a za njegovo ubojstvo osumnjičen je Davor Zečević, no niti to ubojstvo nikada nije rasvijetljeno. Damir Džeba veže se s hercegovačkom automafijom, iznudama te suradnjom s Nikicom Jelavićem i njegovom mafijaškom skupinom. Ovaj je pak likvidiran na Prisavlju. Policija pronalazi vozilo rabljeno u ubojstvu, ali ne i ubojicu. Krv u žilama ledila se mnogima zbog pokušaja atentata kada je na Vjeku Sliška u centru Zagreba ispaljen projektil iz zolje, koji je samo okrznuo njegov auto. U tom pokušaju život je izgubio nevini građanin Zoran Domini.
Nakon toga uslijedilo je godinu dana stagnacije, ali vrlo brzo hicem u glavu na Cvjetnom trgu hicem u glavu biva ubijen Vjeko Sliško kojem je život oduzeo James Capau iz Belgije. Njega je kasnije ubio Sliškov tjelohranitelj, a sumnja se da je atentat na njega naručen od strane Nikice Jelavića. Sliškov brat Marko ubijen je 2003. godine.
Kada već govorimo i o albanskoj mafiji koja hara metropolom, treba spomenuti ubojstvo u zagrebačkom naselju Travno gdje je život izgubio albanski boss Luizim Krasniqi. Kći uglednog odvjetnika Zvonimira Hodaka i Ljerke Mintas Hodak, mlada odvjetnica Ivana Hodak, ubijena je na stubištu zgrade u kojoj je živjela u strogom središtu metropole. Kaznu za njeno ubojstvo služi Mladen Šlogar, ali njezin otac i danas tvrdi da je Ivana žrtva političke mafije te da je nastradala stoga što je on branio Vladimira Zagorca.
Dva tjedna nakon što je ubijena Ivana, na parkiralištu redakcije Nacionala ubijen je Ivo Pukanić ispod čijeg je automobila postavljena bomba. Uz njega, nastradao je i Niko Franjić koji se nalazio u njegovom društvu. Zbog ovog atentata uhićeni su i na zatvorske kazne osuđeni Slobodan Đurović, Robert Matanić, Željko Milovanović, Bojan Gudurić, Luka Matanić i Amir Mafalani. Sreten Jocić, poznatiji kao Joca Amsterdam, oslobođen je optužbi da je organizirao ubojstvo. Inače, prema nekim procjenama mafijaši iz krim podzemlja godišnje zgrću preko milijardu eura, a pljačke se pak prikrivaju uhodanim pranjem novca koje se prekriva kupnjom kafića, ali i ulaganjima u aute i nekretnine. Nerijetko, to su ljudi koji ulažu u legalne poslove, a prljavom novcu nemoguće je ući u trag jer on završava na inozemnim računima. S druge pak strane, očito je da je i tržište droga itekako aktivno na ovim područjima, što potvrđuju i podaci. Canabis je glavna, ali ujedno i najzastupljenija ilegalna droga prošle godine, kako u Hrvatskoj, tako i u cijeloj Europi potvrdili su podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Prema tim podacima, na drugom su mjestu amfetamini, a među opijatima najčešće se rabi heroin. Ujedno, najviše je liječenih ovisnika lani bilo u Zadarskoj županiji.
Najmlađa osoba koja je eksperimentirala sa psihoaktivnim drogama imala je 13, a najstariji evidentirani ovisnik čak 76 godina. Lani je po prvi puta liječeno čak 958 osoba, a na liječenju je pet puta više muškaraca nego žena. Čak sedam županija ima višu stopu ovisnika od hrvatskog prosjeka, a osim Zadarske prednjači i Istarska te Šibensko-kninska županija. Među liječenima zbog ovisnosti najveći je broj osoba sa završenom srednjom školom, njih 67,6 posto, a 37,6 posto liječenih ovisnika imalo je djecu. Eksperimentiranje sa psihoaktivnim sredstvima počinje u dobi od oko 16 godina, a prvo uzimanje heroina u prosjeku s oko 20 godina. Na međunarodnom prisutni su toksični sintetski kanabinoidi, a u europskom izvješću upozorava se i na veliku prijetnju odnosno opskrbu drogom putem interneta. A koliko je utjecaj droge te kako žive dileri na ovim područjima hrvatska javnost svjedočila je nedavno kada je pred policiju dolijao hrvatski Escobar Stjepan Prnjat, 44-godišnjak uhićen zbog šverca sto kilograma kokaina iz Južne Amerike. Dotični je kako se može saznati iz njegove osebujne i opskurne biografije od ranije dobro poznat policiji, jer zbog krijumčarenja droge policije više europskih zemalja uhitile su ga u studenom 2007. godine u blizini Frankfurta.
Tajna operacija ‘Kolovoz’ otkrila je da se radi o velikoj skupini krijumčara drogom, koju predvodi Prnjat, a krijumčarska skupina bila je zadužena za pribavljanje droge hrvatskom, i zapadnoeuropskom narkotržištu. Radi se uglavnom o kokainu, i heroinu, a na teret im se stavljala i trgovina bijelim robljem diljem Europe. Mlade istočnoeuropljanke prisiljavali su na prostituciju, a s nekima od njih i sami su ”provodili vrijeme”.
Skupina krijumčara rasprostranila se duž Europe, a ono što posebno ledi krv u žilama priče su o najpoznatijim narkobosovima s Balkana.
”Bog i batina”, tako je svojedobno srpski premijer opisivao narkodilera Dragoslava Kosmajca čija je elitna vila u Beogradu pretresena od strane policije 2014. godine, a nakon uhićenja saznalo se da je riječ o čovjeku koji je drogu dilao za cijeli Balkan. Ujedno, srpski mediji pisali su o desetak lokala koje ima, te da sam prikuplja novce od najma. Pretpostavljate? Loše se pisalo onima koji novac za najam nisu imali.
Kosmajčeva supruga i sin Lazar također su osebujne figure budući da na njih glasi oružje koje je policija pronašla u njihovome domu, a za što su posjedovali dozvole. A da se od uhodanog biznisa ”solidno” živi govori podatak kako su Kosmajčevi registrirani na 13 adresa, posjeduju kuće, stanove, salone, a imovina im je vrijedna 10,7 milijuna kuna. Pater familija je vlasnik šest lokala koji vrijede 1.1 milijun kuna, ali i suvlasnik čak 31 stana. O da, dobro ste pročitali!
Za balkanskog ”kralja kokaina” slovi Darko Šarić koji je četiri godine bio tražen zbog krijumčarenja 5,6 tona kokaina. A čini se da je Šarić ravnopravno proširivao biznis, budući da se za njim tragalo i zbog umiješanosti u likvidaciju više ljudi, ali i pranje novca. On se pak za to vrijeme dok je policija tragala skrivao po državama Južne Amerike, a srpski tabloidi pisali su da se podvrgao čak i plastičnim operacijama kako bi promijenio izgled.
Za ovu ”veliku ribu”, srpska tajna služba isplela je posebnu mrežu, odnosno grupu koja je mjesecima za njime tragala, a kada je postalo jasno da su ga pronašli te da će ga uhititi, ovaj im je doskočio i sam se predao. U pratnji specijalaca 2014. godine stiže u beogradsku zračnu luku, te od tada dane krati iza rešetaka.
Inače, Šarić je s kumom Draganom Tošićem iz Ljubljane organizirao kriminalnu skupinu iz Hrvatske, Srbije, Slovenije i Crne Gore te s dva milijuna eura u gotovini u Urugvaju pribavio 2171 kilogram kokaina. Novcem od droge Šarić i ekipa kupovali su hotele, noćne klubove, restorane, bijesna vozila i sve ostalo što bi im srce poželjelo. Šarićev imetak danas iznosi oko 27 milijardi dolara, što ne čudi budući da je i u ranijim akcijama vrlo uspješno krijumčario kokain, diljem Europe pa i svijeta.
Ovim osebujnim biografijama valja pridružiti i onu Luke Bojovića, čovjeka koji je afganistanskim i južnoameričkih heroinom pokorio Europu, konkretnije Njemačku i Austriju. Biznis je to koji mu je na mjesečnoj razini osiguravao milijune, a u medijima diljem EU proglašen je ključnim i najmoćnijim europskim narkobosom, kojemu se spočitava i 20 ubojstava, a i Bojović je vrlo uspješno izbjegavao policiju transformacijama izgleda. Prilikom uhićenja koje se odvilo u Španjolskoj, ondašnja policija u domu mu je pronašla računala, prigušivače, oružje i mnoštvo druge zanimljive opreme te između ostaloga i ”skromnih” 500 tisuća eura.
Njegovi ljudi Srećko Kalinić i Miloš Simović povezuju se s ubojstvom srpskog premijera Zorana Đinđića. A njihova imena punila su i stupce hrvatskih medija nakon što je na zagrebačkom Jarunu pronađeno tijelo srpskog kriminalca Cvetka Simića.
Svojedobno se i hrvatska javnost zaintrigirala crnogorskim narko šefom Safetom Kalićem, i to zato što mu je na svadbi pjevala Severina, čiji je video s te osebujne proslave kružio internetom. Inače, Kalić je crnogorski kralj heroina, a uz to bavi se hotelijerstvom i ugostiteljstvom, na njegovo ime vođene su i tri tvrtke, a koliko je vrijedna njegova imovina nije poznato.