Prosvjedi protiv šerijatskih zakona ovog vikenda u SAD napadnuti su od strane protuprosvjednika iz redova "antife" i Sorosevih aktivista u 28 američkih gradova.
Feministice i gay aktivisti na zapadu u zadnje vrijeme više lobiraju za prava muslimana – uključujući uvođenje šerijatskih zakona na zapad, po kojima bi žene imale prava manja od kućnih ljubimaca a homoseksualci letjeli s desetog kata bez padobrana. Muslimani su izgleda ovogodišnji pobjednici “olimpijade opresije”, natjecanja društvenih grupa u tome tko je najviše “žrtva nepravednog društva”, a pobjednik svake godine dobiva izuzeće od toga da za njega važe bilo kakvi zakoni ili obaveze, te pravo maltretirati sve ostale svojom ugroženošću do besvjesti. Logično bi bilo da feministice prosvjeduju protiv islamskih običaja ponižavanja žena, a homoseksualci protiv neljudskog tretmana istih u islamskim zemljama, a ovo je naoko paradoks. Kako ja ne vjerujem u paradokse, jedini logičan zaključak je da njima u stvari i nije stalo ni do prava žena ni do prava homoseksualaca, već više do maltretiranja običnih i normalnih ljudi koji u širenju šerijatskih zakona na zapad vide problem.
https://www.youtube.com/watch?v=zgSe3mqdZqk
S druge strane, ACT! for America, neprofitna organizacija koja u prvi plan stavlja sigurnost građana, energetsku neovisnost, i borbu protiv terorizma, organizirala je prošlog vikenda marš u većini američkih gradova protiv šerijata u SAD, koji se sve više uvodi na mala vrata i tolerira. Organizaciju inače vodi Briggite Gabriel, Amerikanka rođena u Libanonu. Naročito dobar odaziv je bio u Phoenixu, Chicagu, Austinu, Atlanti, New Yorku, Bostonu, i Seattleu. Šerijat je islamski zakon koji u cijelosti regulira sve aspekte života muslimana – način na koji se moli Alahu, na koji jede, regulira obiteljske odnose, društvene odnose i hijerarhiju, a temelji se na zapovjedima iz Kurana (slično naših deset zapovijedi, koje su ipak malo jasnije i jednostavnije, npr. ne ubij, ne ukradi). Te zapovijedi su sadržane u hadisima, porukama koje je Muhamed prenio. Šerijatski zakoni bitno ograničavaju građanske slobode, prava žena, i propisuju ekstremne kazne za kršenja tih zakona, u pravilu smrtne, za stvari koje po našim svjetovnim zakonima uopće nisu kažnjive. Tu spadaju preljub (samo za žene), blasfemija, i odbacivanje vjere odnosno prelazak među ateiste. Šerijat je temelj za zakonodavstvo u svim islamskim zemljama, kako sunitskim tako šiitskim.
ACT! for America u svom pozivu na marš – koji je u krugovima američkih antifašista dočekan otprilike kao i naš Hod za život, dakle otprilike kao marš nacista – kaže da je to “marš protiv šerijatskog zakona i za ljudska prava. Naša nacija je zasnovana na slobodi vjeroispovjesti – stupu naše demokracije – kojeg uvijek moramo uvažavati, poštivati, i štititi. No brojni aspekti šerijatskog zakona su u suprotnosti s osnovnim ljudskim pravima i posve su nekompatibilni s našim zakonima i našim demokratskim vrijednostima”.
“Ja za raliku od beskičmenjaka političara ne kanim dopustiti da se u SAD dogodi ono što se dogodili u Europi”, kaže Gabriel. “Nakon desetljeća i desetljeća nekontrolirane islamske imigracije Europa je ostala bez obrane. Krv mladih djevojaka u Manchesteru se još nije osušila prije nego su ponovo udarili u Londonu. Zapadna civilizacija je napadnuta. Mi smo u ratu, naša judeo-kršćanska kultura je napadnuta. Oni napadaju djevojčice, žene, djecu, slučajne nedužne prolaznike na barbarski način. Islamofašizam je problem našeg vremena”. U videu gore objašnjava u čemu je problem: “miroljubiva većina muslimana je irelevantna”, kaže ona, i objašnjava to na primjerima njemačkog nacizma i sličnima.
No, aktivisti za ljudska prava i prava žena su ovaj put stali na stranu šerijata, tj. zlostavljanja istih, te optužili organizatore za “islamofobiju” i “mržnju prema muslimanima”, po sličnom obrascu po kojem je Miloševićeva propaganda sve koji su se pred rat protivili srbovanju i “mitinzima istine” (tj. putujućem ratnohuškačkom cirkusu u Lastinim autobusima s pogonom na rakiju) proglašavala “srbofobima” i “mrziteljima Srba”.
https://www.youtube.com/watch?v=s3fpQnP3ZYk
(video je snimljen 10. lipnja, datum je pogrešno naveden)
https://www.youtube.com/watch?v=46nVD-NnDEs
antife sa zastavama sa srpom i čekićem protiv “totalitarne desnice”, prosvjednici za zastavama kekistana
No brojni marševi u 28 gradova su napadnuti od strane protuprosvjednika iz “antife” (koji očito smatraju da pravo na mirni prosvjed ne postoji u demokraciji kako je oni zamišljaju, osim kad oni sami prosvjeduju) koji su sudionike optuživali za “islamofobiju” i “mržnju prema muslimanima”. U Seattleu, prosvjedici su pjevali “No hate, no fear, Muslims are welcome here” (bez mržnje, bez straha, muslimani su ovdje dobrodošli) a došlo je i do nešto naguravanja. U New Yorku, pokušali su zračnim trubama i udaranjem u lonce i tave spriječiti govornike, a video koji je na tweeter stavio Alex Rubinstein a koji možete vidjeti na ovom linku pokazuje trenutak kad su na konzervativnu kanadsku novinarku Lauren Southern bacili mokraću (tako antifašistički, ako se kod nas za dobacivanje uvrede dobiva zatvorska kazna, koliko se dobiva za bacanje mokraće na novinare? U SAD ništa, ako je bacaju antifašisti).
“Odjednom mi se tekućina razlila po licu, bacio ju je jedan od maskiranih ljudi u gomili. Ušla mi je u oči, prve dvije sekunde je bilo malo zastrašujuće jer nisam bila sigurna da se ne radi o kiselini”, rekla je kasnije Southern. Nekoliko ljudi je uhićeno nakon što je izbila tučnjava u St. Paulu, iako izgleda da nitko nije ozlijeđen, prema lokalnim medijima. Prema Reutersu, u Harrisburgu u Pennsylsvaniji je je policija postavila barikade i razdvajala dvije grupe prosvjednika. Antife su bile “odjevene u crno i imali su kapuljače” i pjevali su “Ne Trumpu, ne Ku Klux Klanu, ne fašizmu u SAD”, što je malo promašeno jer upravo islamisti žele uvesti fašizam u SAD, a liderica prosvjeda sasvim sigurno nije KKK jer nije baš bijela. U SAD inače feminističke organizacije apsolutno podržavaju “multikulturalizam” što uključuje pravo muslimana da tretiraju žene u skladu sa svojim šerijatskim zakonima i kulturom, dakle kao osobnu imovinu.
