glupi moji Hrvati, Miloradu Pupovcu nije moć ni težinu dao Khuen Hedervary, niti Aleksandar Karađorđević, niti Josip Broz Tito pa ni Zoran Milanović, nego Andrej Plenković
General, pravaški političar, privatni poduzetnik, pjesnik, pjevač, bećar, glumac, čovjek poznat po britkom, neumoljivom jeziku kojim nikada nije štedio nikoga, samo je dio onoga što je legendarni Ante Prkačin.
Čovjek iz Slavonskog Broda, kojega je svojim imenom i proslavio, a ljubav prema pjesmi dovela ga je i do toga da je prije dvije godine otvorio kafić za sebe samoga, kaže, ”birtiju”, u kojoj se pjeva sevdah, njemu za dušu.
Rođen je 14. studenog 1953. u Slavonskom Brodu. Studirao je petrokemiju u Sisku i ekonomiju u Slavonskom Brodu. Bavio se ugostiteljstvom. Prije prvih višestranačkih izbora 1990. priključuje se Hrvatskoj demokratskoj stranci (HDS) Marka Veselice s čije liste ulazi u prvi saziv Hrvatskog Sabora, u Vijeće udruženog rada. U drugom sazivu Sabora ponovno je zastupnik, ali ovoga puta s liste HSP-a, no, ubrzo postaje nezavisni zastupnik.
Početkom srpske agresije kao saborski zastupnik aktivno se uključio u obranu Hrvatske te je postao zapovjednikom antiterorističke i diverzantske postrojbe za posebne namjene u Slavonskom Brodu. Krajem 1991. priključio se Hrvatskoj stranci prava, a uskoro je imenovan i načelnikom Glavnog stožera HOS-a te je zapovijedao HOS-om u Hercegovini.
Sudjelovao je u borbama za Bosanski Brod, a 3. ožujka 1992. sa skupinom svojih vojnika spriječio je da snage bosanskih Srba tada preuzmu taj grad.
Nakon pogibije Blaža Kraljevića 9. kolovoza 1992. godine, nekoliko dana kasnije, 23. kolovoza potpisao je s pokojnim Matom Bobanom u Grudama sporazum kojim su izbjegnuti sukobi HVO-a i HOS-a, a kojim je HOS praktički raspušten. Ubrzo je isključen iz HSP-a.
Prkačin s dijelom HOS-ovaca odlazi u Bosansku Posavinu gdje je sudjelovao u obrani tog područja, a završetkom rata je umirovljen.
U listopadu 1999. osnovao je svoju stranku ”Nova Hrvatska” te je 2000. godine izišao i na predsjedničke izbore, na kojima je osvojio manje od jedan posto glasova i ispao odmah u prvom krugu.
No, u HSP se vraća ponovno 2011. godine, ali nije uspio osvojiti zastupnički mandat na izborima.
Prkačin je i dalje u privatnom poduzetništvu, a uvijek ističe da nije uzeo ni generalsku ni saborsku mirovinu. Povremeno se pojavljuje i u medijima analizirajući aktualne političke događaje.
Za portal direktno.hr dao je veliki intervju koji prenosimo u cijelosti.
Čime se trenutno bavite, samo pjesmom koju toliko volite, ili ste aktivni i na nekim drugim područjima?
Pjevam vrlo rijetko, a sve drugo što radim i čime se bavim, držim da nije zanimljivo javnosti.
Idemo na najaktualnije- u nedjelju, 7. listopada održavaju se osmi parlamentarni izbori u BiH. Što očekujete od njih?
Obzirom na stanje u kojem se BiH nalazi, ni od jednog političkog događaja uključivši i skore izbore realan čovjek ne očekuje pomak na bolje.Vrhunac optimizma sadržan je želji da se ne dogodi kakvo novo, ili naglasi i pojača staro zlo.
Koji je, po Vama, najznačajniji aktualni problem, a gdje vidite opasnost novog sukoba?
Aktualni problem je i kronični problem izazvan činom političke perverzije koji je snažno udario u temelje BiH kao moguće države; radi se zapravo o tome da su Bošnjaci u dva navrata na izborima za člana Predsjedništva BiH majorizacijom manjinskog naroda, odnosno Hrvata, podvalili Hrvatima kao člana Predsjedništva svog poltrona. Zbog neadekvatnog izbornog zakona postoji opasnost da Hrvati ponovo, a i protivno svojoj volji i međunarodnom pravu dobiju neželjenog i nelegitimnog člana Predsjedništva. To bi bilo to staro zlo koje je dovelo u pitanje mogućnost da se BiH razvije u normalnu i održivu državu, a novo, puno opasnije koje bi moglo imati kobne poslijedice bio bi pokušaj jednog moćnog dijela međunarodne zajednice da u RS-u otme, ili ukrade lako predvidivu izbornu pobjedu Miloradu Dodiku, njegovoj stranci i koaliciji, ali, na sreću, ova druga i puno ozbiljnija opasnost gotovo je sigurno izbjegnuta, jer je Dodikova prednost tolika da obeshrabruje domaće i strane političke siledžije i manipulatore.
Vjerujete u sigurnu i uvjerljivu pobjedu Milorada Dodika u Republici Srpskoj i zašto?
Jednostavno zato što ima njveću potporu bosanskih Srba, a ako je i bilo kakvih dilema, ili šansi za oporbu, to su Putin i Vučić nedavnim primanjem Dodika u službeni posjet eliminirali. Uostalom, Dodik je formatom za koplje iznad konkurencije.
Vi, dakle, smatrate da su Hrvati u inferiornom položaju u odnosu na Bošnjake pa čak i Srbe?
Ne, ja smatram da su Hrvati u BiH politički, ali samo politički inferiorni Srbima, a s Bošnjacima dijele istu količinu muke i problema, bez obzira na upravo opisanu majorizaciju. Točno je da su Bošnjaci u Federaciji u velikoj brojčanoj prednosti pa mogu majorizirati Hrvate kao što su u bliskoj prošlosti učinili dva puta. A što su time zapravo dobili? U očima objektivne međunarodne zajednice nanijeli sebi više sramote nego Hrvatima štete. Kakvu su to konkretnu korist imali od činjenice da je hrvatski član Predsjedništva bio njihov vazal? Da, mogli su manirom uličara i primitivca, a predvođeni infantilnim Željkom Komšićem plaziti jezik i beljiti se Hrvatima bez ikakve materijalne, ili političke koristi i na taj način u istu ravan s hrvatskim ekstremistima koji Bošnjake i Bosnu nikad i nikako nisu voljeli okrenuti i one Hrvate koji su se svojedobno tukli s hrvatskom vlašću zbog hrvatske politike u BiH i odnosa prema Bošnjacima. U posjedničkom pogledu, ili da budem konkretniji, teritorijalno-upravnom pogledu, bez obzira što Bošnjaci kontroliraju neuporedivo veći teritorij nego Hrvati, Bošnjaci su puno nezadovoljniji jer su im želje puno veće. Hrvatima od željenog djela BiH nedostaje malo, a Bošnjacima jako puno.
Što to i koliko teritorija po Vama, nedostaje Bošnjacima?
Nedostaje im sve osim onog što već imaju; primjerice, čitava Republika Srpska do duše ne kao nominalno njihov teritorij, nego kao dio jedinstvene građanske države “ravnopravnih” naroda i građana za početak, a poslije znamo što ćemo, no gle vraga znaju i drugi. A za ovakve unutar-političke, a naročito međunarodno-političke okolnosti kakve su sada, te su nerealne megalomanske želje potpuno neostvarive.
Hoćete li ovo malo pojasniti, konkretizirati?
Tko ima išta u glavi, a takvih je u politici malo, mora znati da ovo nije vrijeme Jeljcinove komično-operetne Rusije, kada se moglo po Srbima mlatiti čim i kako hoćeš. Doduše, tada su to Srbi svojim postupcima i tražili zavrijedili, ali danas kada se Srbi u BiH ponašaju uglavnom kao i druga dva naroda, nitko sa strane ne može i neće silom uvoditi Srbe i Republiku Srpsku u “suru” kakvu bi Bošnjaci željeli.
Dalje, bošnjački ekstremisti kakve sam maloprije spomenuo, uglavnom bezumnici poput ovih što su proizveli Željka Komšića, uspjeli su, kako sam maloprije rekao, protiv Bošnjaka okrenuti dobar dio Hrvata koji su do jučer prema Bošnjacima gajili nepodjeljene simpatije. I sada Bošnjaci imaju sjajnu situaciju, konstantno se sukobljavaju sa Srbima, prijete čak i ratom, izazivaju i prkose Hrvatima gdje god stignu. Jesu li svjesni da stvaraju front kršćanskih neprijatelja sa svih strana? Alija i Sulejman Tihić u grobu se okreću. Oni nisu tako radili, nego vodili mudriju i realniju politiku.
Ne čini li Vam se da ste malo preoštri, posebno prema g. Komšiću?
Prema Komšiću se ne može biti ni dovoljno oštar, s obzirom na glupost i nedjelo koje je počinio i čini. Pazite mudraca, hvali se i ponosan je na činjenicu da su ga u tolikoj mjeri podržali pripadnici drugog naroda i da je njihovim glasovima pobijedio. Da je kojim slučajem uz glasove Bošnjaka koji su mu donijeli pobjedu imao i većinsku potporu hrvatskih birača, ja bih njegovu pobjedu slavio više nego on sam. Ali, on je bošnjačke glasove dobio upravo zato što ga Hrvati ne žele, jer mu ne vjeruju. Njegova pobjeda više od bilo čega drugog govori kako je BiH nemoguća i neodrživa država. Daytonskim ugovorom narodi su dobili jednakopravnost, a onda tu jednakopravnost u praksi ne mogu provesti (zbog plana bezumnika i ambicija Željka Komšića).
Točno da nije u BiH lako donijeti pošten i jednostavan izborni zakon, jer je beskrajno zamršena država, zato oni koji se najviše busaju u prsa kako im je do BiH stalo moraju svojim primjerom pokazati kako se BiH gradi i afirmira kao korektna i održiva država. Zamislite da su prije desetak godina Komšić i Lagumdžija imali malo više mudrosti, a i političke i državotvorne svjesti pa se obratili javnosti s proglasom:
“Imamo mogućnost izmanipulirati, nasamariti ili još grublje namagarčiti Hrvate i izabrati im neželjenog člana Predsjedništva, ali to nećemo. Svjesni smo da se bosansko-hercegovačka država i društvo teško i mučno grade, kako privreda tako institucije i zakoni još teže. Ukazujemo na rupu u zakonu koju nećemo zloupotrebiti nego poraditi da se ove invalidne zakonske mogućnosti nadvladaju i isprave”.
To bi učinili državotvorci, ne i Brozovi “jalijaši”. Uostalom, bošnjački političar od formata, Haris Silajdžić, čovjek, koji je nogometnim rječnikom išao ”glavom pod kopačku” za Bošnjake i BiH u najtežim trenutcima njene borbe, savjetovao je u samom početku Komšića da odustane od ove ludosti i avanture, čak i pogibelji u koju BiH može odvesti.
Pa je li Komšić veći Bošnjak i musliman od čelništva temeljne bošnjačke stranke SDA i islamske vjerske zajednice, koja bi s više obzira i takta tretirala Hrvate nego to čini “uzgoriti” Brozov sljedbenik, a kako sam kaže i nasljednik? Doduše, nisu se ni oni nešto naročito potrudili da jasno i glasno pozovu i upozore pripadnike svog naroda da Hrvatima ne otimaju ustavno pravo. Svojedobno, kao saborski zastupnik puno sam konkretnije upozoravao hrvatsku vlast da ne čini nepravdu, ili bilo što loše Bošnjacima.
Nevjerojatno kako Vi ne propuštate ni polupriliku da ”dohvatite” Tita. Kakve Komšić ima veze s Josipom Brozom?
Nisu istog kalibra i dosega, ali im je vrlo slična životna filozofija. Broz je bio gangster povijesne dimenzije i svjetskih razmjera, a Komšić trenutačni lokalni fićfirić. Broz je stvorio državu po svojoj želji i za sebe, usput je izazvao ratni sukob golemih razmjera i žrtava. Država mu je propala odmah po njegovoj smrti kao i Titov socijalizam i nesvrstani, također su propali. Znači, on je totalni politički gubitnik. Ali, što ga briga, on je svoju želju i hir ispunio, Komšićev hir i želja je biti velevažni član Predsjedništva, a ispunjavajući tu želju čini ozbiljnu štetu odnosima Bošnjaka i Hrvata, jednako i ideji BiH kao države, ali ne mari lola za to, on ”ćeifi”.
Kako biste definirali stanje u Hrvatskoj i je li naša država onakva kakvu ste očekivali?
Definirati stanje u Hrvatskoj ne mogu. Pokušat ću ga opisati. Nije katastrofično, ali jest predkatastrofično za neke loše ili osrednje, a zaista ne bi trebalo tako biti. Na ovom hrvatskom prostoru, s ovim brojem i ovom strukturom stanovnika, uz dobru organizaciju moglo bi se živjeti puno bolje. U stanju gospodarskog političkog i svakog drugog nereda, vođa i vladar mora prvo i hitno vući poteze koji najbrže donose rezultate, a traže najmanje sredstava.
Što biste Vi prvo učinili?
Prvo bih s ekipom pravnika, ekonomista i ljudi s iskustvom u svim granama privrede prekontrolirao sve zakone donesene u Hrvatskom saboru, a neke bih obradio kronološki u povijesti, da utvrdim smisao izmjena i dopuna, zato što se u većini izmjena i dopuna zakona ne ide za popravkom zakona, nego za pogodovanjem nekome ili nekima.
Naslušao sam se priča o pedeset, ili više tisuća eura koje treba predati nekome u ministarstvo za izmjenu zakona, kako bi on bio takav kakav naručitelju odgovara. Već 1069. godine turskom su sultanu iz dinastije Karanahid umni ljudi-filozofi, nakon što su čitav mjesec razmišljali i vijećali, rekli i savjetovali da su pravični, pošteni i pametni zakoni temelj i garancija usješne države.
A u nekim hrvatskim zakonima barem onima koje sam osobno proučavao, često sam susretao pamet debila, a poštenje drumskog razbojnika, dakle, ne trebaju Hrvati od Vlade i premijera tražiti da otkrije naftu, ili neko veliko prirodno bogatstvo pa nas izvuče iz krize. Prvi i najveći resurs krije se u pameti, maru i poštenju.
Opet ste preoštri, reći da je uradak ministarstva, a eksplicitno se misli na zakon, ”djelo debila, ili drumskog razbojnika”, nečuvena je optužba.
A šta biste rekli na činjenicu da u skladu sa Zakonom o ugostiteljsko- turističkoj djelatnosti i njegovim pozakonskim aktima nekoliko tisuća ugostiteljskih objekata u RH, istodobno je veliko ispod 50 metara kvadratnih i iznad 100 metara kvadratnih (može li čovjek istodobno biti težak ispod 50 i više od 100 kilograma?). Na ovu i slične anomalije neki građani, među kojima i ja osobno već više od deset godina upozoravaju Ministarstvo turizma, a većina odgovora je nepristojna i ignorantska.
Slične primjere naći ćete u gotovo svakom zakonu. Da, isti zakon o ugostiteljsko-turističkoj djelatnosti u izravnom je sukobu sa Zakonom o zaštiti od buke, a oba zakona donesena su u istom Hrvatskom saboru. I u ovoj hrvatskoj državi ne možete naći pravnika koji bi vam odgovorio na pitanje kako riješiti problem. Suci Ustavnog suda znaju riješiti nesuglasje zakona s Ustavom, ali nitko ne zna tko je zadužen za rješavanje slučaja dva međusobno suprotna zakona.
Ali, sve to zajedno je zato što ministri ne pripremaju zakone, niti kontroliraju one koji te zakone donose, ili mijenjaju, nego se pripremaju za javne istupe, vode računa o dojmu koji će ostaviti na građane, premijera i birače, a istinska bit posla ih ne zanima. Pozovite pet zadnjih ministara turizma, popričajte na ovu temu i vidjet ćete da niti jedan pojma nema. Ista priča u barem još pet resora.
Vrlo oštro, ali i poučno, ali idemo u aktualno političke vode- prosvjed u Vukovaru; idete li, podržavate li ga?
Podržavam apsolutno, vjerovatno idem, ovisno o tome što ćemo mi HOS-ovci međusobno dogovoriti.
Imate li Vi jasan stav o tome, protiv koga je usmjeren ovaj prosvjed, je li to prosvjed protiv premijera Plenkovića, ili nekog drugoga?
Onaj tko ima hrabrosti reći će bez okolišanja da je to prosvjed prvenstveno protiv Plenkovića i njegove Vlade, a zatim protiv i nekih drugih. Ako se sjećate prije nekoliko godina polemike oko pozdrava “Za dom spremni”, kada su počela mudrovanja i kopanja po povijesnim vrelima i traženju povijesnih tragova ovog pozdrava i usklika, ja sam rekao vrlo jasno da taj pozdrav ima neke sličnosti s Petrom Krešimirom IV iz 1069. godine i Petrom Zrinskim iz 1671. godine, ali pozdrav ”Za dom spremni” ustaški je pozdrav i pozdrav Drugog svjetskog rata.
A što kažete na napad na Milorada Pupovca?
Taj napad kod mene izaziva dvostruke osjećaje, prvo potrebu za smijehom, a onda i još više za ljutnjom i gnjevom, jer bih volio tu hrvatsku budalu, koja je gađala Pupovca, neki kažu limunom, neki krafnom, pitati zašto je to učinio i sve Hrvate koji reže na Pupovca, a takvih je jako puno u zadnje vrijeme, pitao bih isto- zašto su ljuti na Pupovca.
Vjerujte da niti jedan ne bi znao točno odgovoriti na pitanje pa budući su ti napadači na Pupovca nižeg, ili vrlo niskog intelektualnog potencijala, ja ću im reći zašto su ljuti na Pupovca. Na Milorada Pupovca i njegovu stranku ljuti su zbog toga što on u Hrvatskoj ima veliku političku moć, ali glupi moji Hrvati, Miloradu Pupovcu nije moć ni težinu dao Khuen Hedervary, niti Aleksandar Karađorđević, niti Josip Broz Tito pa ni Zoran Milanović, nego Andrej Plenković. Problem sam vam pretvorio u običnu jednadžbu pa je riješite.
Je li Vlada Andreja Plenkovića Vlada suverene i samostalne Hrvatske, ili smo ipak pod patronatom Bruxellesa?
Nemojte me tjerati da ovu temu elaboriram, jer bi dugo trajalo, kada vidim Mađarsku, Slovačku, Češku, Poljsku zemlje koje smo nekad sažaljevali kao ugnjetane i pod ruskom čizmom, a danas su za tri koplja suverenije od RH, pitam se pod čijom smo mi čizmom. Nažalost, čizme su nad glavama i u glavama hrvatskih političara.
Što kažete na okupljanje pravaške scene, vidite li se u toj grupi, vidite li tu uz pravaše i Glavaša, Hasanbegovića, HRAST…?
Za okupljanje ne znam, a sebe ne vidim, sjetih se Njegoša:”Spušt’o sam se ja niz tako uže umalo se uže nepretrže, otad sam se i dozv’o pameti, otad smo i bolji prijatelji”.
Zar Vam niti jedan od ovih političara, ili političkih stranaka nisu zanimljivi?
Kad baš hoćete, ima nešto zanimljivo, zanimljiv mi je Hasanbegović, ali ne da mu se pridružim, ili s njim udružim, već da ga prokomentiram. Prvo će od mene dobiti kompliment, u istupima je sve sigurniji, sve samopouzdaniji, a to zato što odlično barata činjenicama.
Njegovo znanje je inače veće negoli kod većine, ali vidi se da predano i ozbiljno radi, što mi se sviđa, ali kompliment je bio uvod u nešto u krimen koji on i njegova ekipa “Neovisni za Hrvatsku” nosi, a nitko im do sada nije na to ozbiljno ukazao. Sjećaju li se saborske sjednice na kojoj su glasovanjem poduprijeli Andreja Plenkovića i omogućili mu da čestitu hrvatsku opciju Mosta zamijeni spornim SDSS-om, a meni još spornijim klijentelističkim HNS-om?
Ako su to učinili svjesno, ne valja, gdje im bijahu svijest i savjest, ako su učinili nesvjesno, gdje im je bila vizija i predviđanje, ako odbacimo ono prvo mogu li ozbiljnom političkom opcijom držati onu koja nije u stanju prozreti tu običnu banalnost?