Dok su hrvatsko gospodarstvo i pravosuđe najlošije u EU javno pljuvanje po Ustavu kancelar naziva slobodom govora, a iseljavanje izvrsnim primjerom slobode kretanja. Kad ga se pita bilo što o gospodarstvu s nadležnim ministrima započinje mantru o uspjesima koji se svode na makroekonomsku ravnotežu, spašavanje poludržavnih kompanija koje su takve zbog 28 godina SDPHDZ-a, na dobru turističku sezonu i na sredstva iz EU, piše prof. dr. sc. Kristijan Krkač za portal hrvatska danas.
Kad ga se pita bilo što o pravosuđu s nadležnim ministrima započinje mantru o reformama čiji je tragikomičan simbol izmjena ovršnog zakona koja je dovela do kratkoročnog pada broja blokiranih i ovršenih i do strelovitog povratka na put propasti. Pritom se uvrijedi čim ga se pita bilo što o pojedinačnim pravosudnim slučajevima ili o uzrocima sloma kompanija kao vrhovima sante leda pa unaokolo šalje ministre da učine što brucoši prava i ekonmije mogu putema e-maila.
Time se održavaju prividi koje opovrgava zbilja neučinkovitog i za SDPHDZ 28 godina građenog pravosuđa i zbilja bijega. Ljudi ne žele živjeti u smeću od države u kojoj ne mogu raditi i živjeti od rada, ali mogu biti blokirani zbog 500 kuna duga koji se namiruje ovrhom jedine nekretnine tržišne vrijednosti 50.000 eura. S tom politikantskom gamadi koja 28 godina uništava državu i koja se masovno koti oko hrpa nezbrinutog političkog otpada sve više državljana ne želi dijeliti ništa zajedničko. Čak ni državljanstvo.
Nema pokazatelja popravljanja stanja. Ozbiljne promjene pravosuđa nema. Ozbiljnog gospodarskog rasta nema. U toj situaciji sitni se selski politikantski štakori bave trećerazrednim temama koje ni u jednoj ozbiljnoj državi ne bi mogle biti na dnevnom redu ako je prethodno na djelu nered u pravosuđu i gospodarstvu. Ako je država nedemokratska bez vladavine prava i slobodnog tržišta, postavljanje drugih tema na dnevni red je loš vic.
Tako dugo dok si sluge suverena tepaju kako su najvažniji u državi pokazujući sklonost lošoj ironiji, jer duha za zdrav humor očito nemaju što puno govori o njima kao ljudima, moralno je dopušteno rugati im se, jer za drugo nije sposoban. Za prosvjede je nesposoban. Za referendum također. Za konačni pad SDPHDZ-a na sljedećim izborima potpuno. Jedino je za odlazak spreman.
Broj Hrvata izvan RH nedavno je nadmašio broj u RH. I u porastu je. Jesu li u zadnjih 28 godina uspješni hrvatski gospodarstvenici iz svijeta popravili stanje u RH? Jesu li iskusni stručnjaci za pravo? Nisu ni neće. Ne pada im na pamet imati posla s tuzemnom politikantskom gamadi za koju se smijemo nadati kako će se početi međusobno istrebljivati. Usprkos neugodnoj entropijskoj estetici te deratizacije ugodno je čuti njihove urlike i škrgut zubi koje za ovu priliku nazovimo slobodom govora, a njihov konačni prijelaz iz političkog života u vječnu smrt i zaborav slobodom kretanja.