Zoran Vulić naprasno je smijenjen s mjesta trenera Hajduka, a na njegovo mjesto, brzinom svjetlosti, postavljen je Siniša Oreščanin, trener B momčadi. Sam Vulić nije znao što ga je snašlo, ali sada su mu neke stvari jasnije i za Sportske novosti je razotkrio šefove Hajduka.
“Nisam ja ni trebao doći u Hajduk. Sve je ovo smišljeno od prvog dana. Ma zamislite, Oreščanin mi nikada nije bio na treningu, a onda se pojavi prošli petak dva dana prije utakmice s Belupom”, krenuo je govoriti Vulić, koji kaže da nema objašnjenje kada ga prijatelji zovu i pitaju zašto je smijenjen.
Priznao je i da su mu opstruirali rad od prvog dana te da su mu odbijali dati igrače iz omladinske škole, koje je zatražio, za prvu momčad. Novinarima je čak i pokazao papir na kojem je zatražio 17-godišnjeg Vuškovića i Josipa Bašića.
“Bašić i Vušković do kraja sezone igraju za B momčad, odnosno juniore, jer tako je dogovoreno između šefa Akademije i sportskog direktora”, otkrio je Vulić pa dodao i da su mu predložili deset drugih igrača koje može povući u prvu momčad.
“Nije ovo ključna odluka, ali vam pokazuje kakav je bio odnos. Umjesto da trener prve ekipe kaže koga želi na treningu, iz B momčadi određuju koga će poslati. Jer je tako rekao šef.”
Nakon što je otkrio kako su se odnosili prema njemu, Vulić je komentirao i samu smjenu:
“Znam da sam smijenjen ‘na joystick’. Nisam ja smijenjen u Splitu, s druge lokacije je došla naredba. Trebali su me smijeniti nakon završetka polusezone, ali iz nekog nepoznatog razloga su požurili. Nekome je bilo vrlo bitno da me se što prije smijeni. I da se novog trenera oslobodi imperativa rezultata. Da je iz Splita, sigurno bi imao rezultat. Ali ovaj će novi imati i klupsko odijelo. Za mene ga nije bilo. Znalo se da mi neće ni trebati.”
Bivši trener Hajduka osvrnuo se i na odnos s predsjenikom kluba, Jasminom Huljajem:
“Mislim i danas da je predsjednik dobar čovjek, ali držim da netko njime upravlja. Kopiću je pružao podršku kada je bio na devetom mjestu, a mene je smijenio kada sam klub doveo na šestu poziciju. Uz to, od početka mi je samo naređeno ‘štednja, štednja’. Smanjio sam broj ljudi na putu, u autobusu. Jedino je bilo važno da se štedi. Teška situacija za rad.”
Vulić govori i da o pojačanjima uopće nije bilo razgovora, ali mu je rečeno kako su svi igrači na prodaju. Sa sportskim direktorom, Bjelanovićem nije imao gotovo nikakvog kontakta jer mu je ovaj kazao kako je on talijanski tip direktora, onosno da je on za vrijeme svoje igračke karijere dva puta godišnje vidio direktora.
“Bjelanović je sa mnom rijetko kontaktirao, ali je okolo pričao kako sam loše pripremio utakmicu sa Šibenikom, kako su mi treninzi staromodni, a nije bio na dva treninga. Ne znam odakle je stvorio takvu procjenu”, govori Vulić za Sportske novosti.
Naposljetku je progovorio o odnosu s voditeljem Akademije, Krešimirom Gojunom:
“U startu su me u klubu proglasili neprijateljem Akademije. Znate zašto? Zato što sam našu omladinsku školu nazivao ‘škola baluna’. Nisam je zvao Akademija, jer kod nas u Splitu je to uvijek bila ‘škola baluna’. I za mene će tako ostati. Da sam u Ljubljani, ja bih govorio ‘žoga’, a u Splitu ću uvijek govoriti balun. Drugo, ima li Gojun uopće licencu za posao koji obavlja ili mu Hajduk plaća školovanje? Pitam se kako je od sedam dana u tjednu, pet u Zagrebu. Gdje je Kodeks u njegovu slučaju?”, zapitao se Vulić pa nastavio:
“Moj prvi sastanak s Gojunom je bio takav da mi je odmah rekao ‘ja odgovaram samo Nadzornom odboru’. Odgovorio sam mu: ‘Nismo se trebali ni nalaziti. O čemu mi uopće imamo razgovarati ako je tebi nadređen samo Nadzorni odbor’. Šef omladinske škole ne poštuje trenera prve momčadi. Znate li da sam jednom tjedno mogao trenirati na glavnom terenu. Pa juniori su imali više puta trening na glavnom. Oreščanin je čim je došao za trenera odmah počeo trenirati na glavnom travnjaku Poljuda. Ma, ljudi moji, sve je to smišljeno, o čemu mi pričamo. Ne trebaju tu nikakve analize.”
Otkrio je da je Akademija bila problem i drugima:
“Tudor je prije mene bio na razgovoru za trenera i pao je na omladinskoj školi. I ja sam tražio da u klub dovedem čovjeka poput Nenada Pralije ili Deana Računice, pa mi je odgovoreno da se strpim do Nove godine. Eto, strpio sam se. Kao što sam strpljivo odgovarao kada su mi govorili da je prerano stavljati Bradarića u prvu momčad. Opstruirali su me na svakom koraku. Znate kako je Gojun pričao sa mnom u ova dva mjeseca. Pričam ti priču, tako je to išlo. Zaspao bih dok od njega dočekam neki odgovor. Ali, maknimo mene, pogledajmo što je proizvela omladinska škola Hajduka. Da nema igrača iz Adriatica, da nema Franka Bogdana, ne bismo imali igrača za raditi.”
Vulić sa skautom kluba, Brkljačom, nije imao nikakav odnos i tvrdi da je jedna struja išla mimo njega te da je on bio samo premosnica dok na mjesto trenera nisu mogli postaviti čovjeka kojeg su htjeli. Taj čovjek je Oreščanin, za kojeg je predsjednik prije dva mjeseca rekao da nije zreo za vođenje prve momčadi. Čini se da je sazrio…