Osjetilo se, i te kako se osjetilo, da raspoloženje i ugođaj na ovoj priredbi nije ni blizu nekdašnjem. Ponajprije, nedostaje hrvatskih natjecateljki koje bi mogle konkurirati za postolje.
Slovačka skijašica Veronika Zuzulova je pobjednica sljemenskog slaloma za Svjetski kup, s vremenom 2.02.53, druga je njena sunarodnjakinja Peta Vlhova s 24 stotinke zaostatka za pobjednicom, a treća je bila Čehinja Strachova s 52 stotinke zaostatka.
U dvije utrke mnogo je skijašica popadalo,a velik broj nezugodnih iznenađenja zbio se u prvoj vožnji. I u prvoj vožnji je najbolja bila Veronika Velez-Zuzulova. Slovakinja je na Crvenom spustu startala prva i ostvarila najbrže vrijeme (1:00.40). Drugoplasirana u prvoj vožnji bila je Austrijanka Bernadette Schild sa zaostatkom od 39 stotinki za Velez-Zuzulovom, dok je na trećem mjestu bila Čehinja Sarka Strachova sa 41 stotinkom zaostatka za vodećom.
Dvostruka pobjednica sljemenske utrke i najveća favoritkinja Mikaela Shiffrin, nije uspjela završiti prvu vožnju, a poput Amerikanke sa staze su izletjele i još dvije skijašice iz prve jakosne skupine, Wendy Holdener i Nina Loeseth. Hrvatska predstavnica Leona Popović startala je kao 61, međutim nije uspjela završiti prvu vožnju.
Osjetilo se, i te kako se osjetilo, da raspoloženje i ugođaj na ovoj priredbi nije ni blizu nekdašnjem. Ponajprije, nedostaje hrvatskih natjecateljki koje bi mogle konkurirati za postolje. Izgleda da je s odlaskom Janice Kostelić nestala i čarolija “Snježne kraljice”. Unatoč silnom trudu organizatora, svim mogućim programima i sadržajima ipak je najveća vrijednost ove priredbe bila sama Janica Kostelić koja bi uvijek konkkurirala za vrh plasmana i time motivirala gledatelje da napune planinu i navijaju kao na nogmetnoj utakmici.
Sad je takva atmosfera povijest. Ne, nije atmosfera ovoga puta bila sablasna, okupilo se gledatelja na ciljnoj ravnini, kažu da ih je bilo nešto više od šest tisuća. Što nije apriori loše. No, oni koji bolje pamte mogu biti samo sjetni i nesretni, jer ono što je ovo natjecanje bilo nekad danas više nije.
Stoga, pitanje smisla održavanje ovakvih utrka bez hrvatskih skijaša ili skijašica koji mogu dosegnuti vrijedniji plasman i te kako stoji. Kad se tome pribroje saznanja da ova utrka u više od deset godina postojanja nije pokrenula skijaški kotač zamašnjak, ponajprije tu mislimo na mlade nade koje bi danas-sutra mogle biti konkurentne u Svjetskom kupu onda je posve jasno zašto postoje “neprijatelji” ove sportske priredbe.
Koja je skupa, bezrazložno raskošna, danas bez hrvatskih konkurentnih natjecanja, s najvećim nagradnim fondom u Svjetskom kupu, te kao takva s razlogom izaziva podsmijeh i određenih medija i društvenih krugova. U vremenima kada se djeci u vrtićima smanjuju obroci, kada gradu nedostaje školskih zgrada, kada kriza kosi sve djelatnosti – praviti se važan sa skijaškom priredbom koja, čast Kostelićima zaista, nije u tradiciji hrvatskog sporta zaista je nesuvislo.