Vatreni idu do dna, nastave li ovako! Bizarnost u reprezentaciji

screenshot

Davno smo već pisali kako je reprezentacija mjesto samo za optimalne, odnosno, u slučaju hrvatske nogometne vrste mjesto koje bi trebalo biti samo za optimalne. Dakle, nije! Stalno se ponavlja već gadljiva floskula “u reprezentaciju se teško ulazi, a iz nje joj teže izlazi”. Otkud to pravilo? Tko izmišlja takve nonsense?

Denitirat ćemo najgrubljim riječima. Reprezentacija u suštini predstavlja skup optimalnih nogometaša neke države, dakle onih koji su u najboljoj formi i posjeduju dovoljno kvalitetne vještine, kako fizičke, tako i one tehničke i mentalne. I to je tako gotovo svugdje u svijetu, osim u Hrvatskoj. Svjetski prvak Francuz Didier Deschamps bez problema otpiše Benzemu, ostavi Pogbu na klupi ako treba, njemački izbornik Jogi Low ima sve skupa šest prvih postava i od njih iskombinira optimalnu, a pritom bez ustručavanja otpiše Thomasa Mullera, Hummelsa, Boatenga, svoje senatore.

U Hrvatskoj? U Hrvatskoj se vode polemike treba li braniti Lovre Kalinić jer je po hijerarniji naslijedio vrata od Danijela Subašića. Čovjek je pričuva u engleskom Champioshipu jer je već mjesecima u lošoj formi i otkako je zimus stigao u Aston Villu primio je u osam utakmica čak 15 golova i pritom samo jednom sačuvao mrežu netaknutom. Neki vratari u cijeloj sezoni prime toliko ili malo više golova. Zanimljiva situacija, Kalinićeva rezerva, Dominik Livaković primio je 16 golova u cijeloj sezoni, pa eto hijerarhijski nije u prednosti.

Nije Kalinić kriv, kriva je iskrivljena filozofija koja nema veze s modernim nogometom. Pitamo se isto. Zašto je Perišić još u prvoj momčadi, a legitimno bi se bilo zapitati zašto je još u reprezentaciji?

“Nismo bili kreativni, nismo imali pravu ideju, uvijek je lopta zapela u nekim zadnjim trenucima. Nije to prolazilo, nismo išli ‘jedan na jedan’, dok nije ušao Brekalo. To je tako. Nećemo sad praviti dramu od toga. Izgubili smo, bit će nam teško u ovim kvalifikacijama. To smo znali, to smo rekli. Idemo dalje”, veli to Dalić nakon utakmice.



Brekalo je, realno, najbolje lijevo krilo koje trenutno imamo, pa opet hijerarhija nalaže da Perišić ima pravo prednosti. Kovačić? Čovjek je izvan forme već godinama, pa opet uredno dobiva šansu jer eto – status! Pozicija lijevog beka ista stvar. Borna Barišić ne bi dobio priliku još par godina da se nisu Strinić i Pivarić povijedili. Pivarić ne bi dobio da se nije ozlijedio Strinić i da sad ne idemo dalje.

Pazite još i ovo. Da se Srna, Mandžukić, Ćorluka i Subašić nisu povukli, vjerojatno bi danas Kramarić, Lovren i Vrsaljko bili na klupi. Bizarno zar ne?

Zar ćemo zaista čekati da se netko od reprezentativaca odluči na mirovinu kako bi ga mijenjali, što zaista ovisi od osobe do osobe jer ima i onih koji se neće dati niti s 37? Zar se tako slaže reprezentacija? Ne dociramo Daliću, nije čak niti on kriv! Jer isti su problem imali gotovo svi njegovi prethodnici. Prisjetite se samo Bilićeve, Kovačeve, pa onda i Čačićeve ere. Hijerarhija i senatori.

Uskoro, ali vrlo uskoro, taj će se model upravljanja pokazati kontraproduktivnim. Do početka Eura 2020., neki će igrači, poput Modrića biti u 35. godini života, nekolicina će preći 30. ili 31. godinu života, Bog zna gdje će i hoće li igrati aktivno u klubovima, ali još će biti tu iako možda nisu optimalni. Jer eto, hijerarhija i senatori.

Nazovite nas orjunašima, mrziteljima svega hrvatskog ili kako vam odgovara, ali nama se čini, u modernom nogometu koji se mijenja iz sezone u sezonu, ovo je recept kako doći do dna.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI