Srbin rođen u Hrvatskoj šokirao javnost izjavama o ratu

Za iznenađenje play-offa Lige prvaka pobrinula se Crvena zvezda koja je izbacila RB Salzburg odigravši 2:2 nakon što je susret u Beogradu završio bez golova. Za Crvenu zvezdu, koja je 1991. godina bila prvak Europe, ovo je prvi plasman u Ligu prvaka, dok je Salzburg sedmu sezonu u nizu zapeo u kvalifikacijama.

Austrijski prvak je dominirao od prve minute, no gosti su se odlično branili do same završnice prvog dijela. Kada se već činilo kako je prvi dio završiti bez golova, Salzburg je poveo. Andreas Ulmer je ubacio s lijeve strane, a Munas Dabbur zabio za vodstvo. Na otvaranju drugog poluvremena domaćin je stigao i do drugog gola. Hannes Wolf je izborio kazneni udarac kojeg je Dabbur realizirao za 2-0. Međutim, gosti su se ekspresno vratili postigavši dva gola u razmaku od dvije minute, a oba gola zabio je El Fardou Ben Nabouhane.

Ipak, oba gola Benu namjestio je 24-godišnji australski branič Miloš Degenek, kojemu je drugi gol praktički ukrao Ben. A tko je zapravo Miloš Degenek, čovjek kojeg danas slavi cijela Srbija?

Inače je australski reprezentativac, ali je zapravo Srbin rođen je u Hrvatskoj, međutim o njoj nema baš najljepše mišljenje. Degenek nerijetko govori o ratu i često se prisjeća svojih trauma. Nedavno je tako svoju životnu priču ispričao za Player’s Voice. Evo što je tada sve rekao o Hrvatskoj, ratu i svojoj prošlosti.

“Mrzim rat! Rođen sam u Hrvatskoj 1994. godine u vrijeme rata za neovisnost. Bio je to težak period za moju obitelj. Imao sam 18 mjeseci kada sam morao napustiti naš grad Knin. Bio sam na traktoru s majkom i ocem devet dana dok smo bježali prema Srbiji. Imali smo samo kruh i mlijeko za put. Sve smo ostavili. Kuću, zemlju, rodbinu, prijatelje. Teška je to tema za moju obitelj. Ne pričam puno o tome, kao ni moj otac. Tužan je to period za njega. Nije bio u Hrvatskoj od tada. Već 24 godine”, rekao je to Degenek.



Govorio je i o bombardiranju Beograda 1999. godine, premda nije živio u glavnom gradu Srbije već 70 kilometara dalje.

“NATO je 1999. godine bombardirao ono što se tada nazivalo Jugoslavijom iz razloga koje nikada neću shvatiti. Imao sam šest godina. Igrao sam se s prijateljima kada sam čuo sirene. To je značilo da napad stiže. Pobjegao bih u podzemni bunker, kakav ima većina starijih zgrada u Srbiji, zbog sukoba iz prošlosti. Ponekad smo bili tamo i po 48 sati. Nije bilo prirodnog svjetla. Živjeli smo na konzervama kao psi. Ali najgora je bila neizvjesnost. Ako ste i uspjeli zaspati, niste znali hoćete li se probuditi ujutro i hoćete li opet vidjeti svoje roditelje. Osjećali smo kako se treslo tlo sa svakom bombom koja je bila bačena, čuli smo buku. Bilo je sigurnije u bunkeru nego vani, ali samo ako se zgrada ne sruš”.

Nastavio je potom s dramatičnim opisima iz svog života.

”Sranje je što to mogu reći, ali vidio sam mrtva tijela, osjetio bombe, osjetio njihove detonacije. Niti jedno dijete nikada ne bi smjelo takvo nešto proživjeti. Ali ipak se i danas događa širom svijeta. Silno mrzim rat. Vrlo ružno iskustvo o kojem ranije nisam javno govorio. Toliki su poginuli uzalud, djeca, nevini. Ne znam zašto, nisam političar, ali znam da sam mrzio sve to. Kada god se priča o ratu, ja šutim. Znam što je to. Preživio sam, ali preživjela su i sjećanja”, veli Degenek.

Kasnije se Degenek preselio u Australiju.

“Nismo imali razloga ostati tamo gdje smo bili. Otac je radio za minimalac, majka također, nogomet je bio jedina stvar koja me usrećivala i držala dalje od ulice. Jedva smo imali hrane na stolu, nismo imali mnogo. Ne sjećam se razgovora o preseljenju, znao sam da nekamo idem, ali nisam imao pojma koliko ćemo dugo ostati. Brat Đorđe i ja smo bili uzbuđeni. Tek kada smo sletjeli shvatili smo da smo u zemlji koja se zove Australija”, otkriva Degenek.

U Australiji su upoznali i hrvatsku i srpsku zajednicu i nakon jednogodišnje afirmacije Degeneci su se udomaćili, dobili poslove, kupili kuću i Miloš je počeo igrati nogomet. Igrao je za australsku mladu reprezentaciju i to svih uzrasta, ali je zaigrao i za U19 momčad Srbije. Međutim na koncu je ipak odlučio zaigrati za državu koja mu je sve dala, Australiju.

“Za mene je najveći trenutak bio kapetanska traka u U15 reprezentaciji protiv Japana (u prijateljskoj utakmici 2009.). To mi je značilo sve u životu. Obitelj mi je bila tamo, san mi se ispunio. U momčadi je bilo igrača australskog porijekla. Znali su zemlju bolje nego ja, znali su što znači Australija. Ali trener mi je dao šansu da predvodim zemlju, dečku koji je stigao ni iz čega s drugog kraja svijeta niti deset godina ranije. Bilo je to prekrasno iskustvo, trenutak koji će mi zauvijek biti u srcu. Nikada neću zaboraviti što je Australija učinila za mene i moju obitelj. Hrvatska i Srbija imaju mjesto u mom srcu. Da, rodio sam se tamo, proživio djetinjstvo, najteži period života mi je bio tamo. Ali Australija nas je primila kada nismo imali mnogo i dala nam šansu da izgradimo živote”, kazao je Degenek.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI