FELJTON ‘VATRENI LAKAT’ ALJOŠE ASANOVIĆA (2)! ‘Nikad nisam Ćiru vidio tako uzrujanog, a onda ga je potjerao iz momčadi’!

Da nam je netko rekao da će Ćiro nakon hrvatske reprezentacije preuzeti baš Iran, poslali bismo ga psihijatru. Tko zna, možda su tada uspostavljeni prvi kontakti između čelnika Iranskog nogometnog saveza i našeg šefa. U svakom slučaju, vjerujem da su Iranci od tada počeli pratiti Ćiru. Koji je nakon “vatrenih” završio, tko bi to i pomislio, baš u Iranu.

Iran smo u Rijeci  pobijedili sa 2-0, ležerno i superiorno. Već smo izgledali bolje, Ćiro je pokazivao zadovoljstvo u svakom trenutku. Pogotke su, baš lijepe, postigli Prosinečki i Šuker. Isprobani su svi igrači za SP, sve je išlo prema planu.

Kao svaki trener na pripremama, Blažević se suočavao s teškim poslom – izborom igrača. Na Svjetsko prvenstvo su mogla samo 22 igrača, a nas je na pripremama bilo 27.

Prvi je otpao Igor Cvitanović još za priprema na Bjelolasici. Nikad nisam vidio šefa tako uzrujanog. Mi smo znali za šefovu navadu da disciplinu uvodi tjeranjem igrača. Sjećali smo se kako je otpao Mornar prije Europskog prvenstva. Nama je to bilo smiješno, ali smo pazili što radimo. Kako je otpao Cvitanović? Mislim da ga je šef poslao po loptu. Ovaj je odbio, a Ćiro kao da je jedva čekao taj trenutak. Urliknuo je i potjerao Igora s terena, a time i s priprema.

Kao i onda Mornara, bilo nam je žao Cvitanovića. Neki su igrači urgirali za Cvitu, ali šef nije htio ni čuti. Njegova metoda elektrošokova nije znala za milost.



Blažević je svakog igrača poznavao u dušu, dugo nam je trebalo da to shvatimo. Točno je znao kako će tko reagirati u određenom trenutku i zacijelo nas je provjeravao. Kad je od Cvite tražio da donese loptu, sigurno je želio vidjeti njegovu reakciju. Valjda ju je pretpostavljao, što ja znam, i onda sukladno tome reagirao.

S popisa za Francusku otpali su još Tomas zbog ozljede, Živković, Šarić i Peternac. Na redu je bio slatki posao raspoređivanja dresova za svjetsku smotru. Čekao sam svoju “sedmicu”.

Stadion Kantrida (Rijeka, 3. lipnja 1998. godine)

HRVATSKA – IRAN 2-0 (1-0)
HRVATSKA: Ladić (Mrmić), Šimić, Jarni (Šerić), Štimac (Tudor), Soldo, Stanić, Prosinečki (Mamić), Boban (Jurčić), Šuker, Asanović (Marić), Vlaović
IRAN: Nakisa (Abedzadeh), Pashazadeh, Khakpour, Nader, Estili (Mansourian), Shahroudi (Minavand), Bagheri, Mahdavikia (Hamadi), Zarincheh (Sadavi), Azizi, Daei
SUDAC: Treosi (Italija). GLEDATELJA: 10.000
ŽUTI KARTONI: Mrmić, Jurčić, Marić, Bagheri, Daei
CRVENI KARTONI: –
STRIJELCI: 1-0 Prosinečki (30), 2-0 Šuker (77)
IGRAČ UTAKMICE: Robert PROSINEČKI

Stigla je potom  naša najveća pobjeda…

Da, podijeljeni su nam brojevi za nastup na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Brojevi koji će, vrijeme će pokazati, ući u legendu. Evo konačnog popisa za Francusku: 1 Ladić, 2 Krpan, 3 Šerić, 4 Štimac, 5 Jurić, 6 Bilić, 7 Asanović, 8 Prosinečki, 9 Šuker, 10 Boban, 11 Marić, 12 Mrmić, 13 Stanić, 14 Soldo, 15 Tudor, 16 Kozniku, 17 Jarni, 18 Mamić, 19 Vlaović, 20 Šimić, 21 Jurčić, 22 Vasilj.
S novim dresovima i novim brojevima nastupali smo u zadnjoj provjeri prije puta u Francusku. Nije moglo ljepše ispasti, na noge nam je u Zagreb došla reprezentacija Australije koju je vodio poznati trener Terry Venables. Australci nisu bili najspremniji, većina njihovih igrača dugo nije igrala, sezona im je završila. Nama je pak forma rasla prema Svjetskom prvenstvu.

Australce, od kojih smo mnoge igrače znali, najbolje Skoku iz Hajduka i Viduku iz Dinama, praktički smo “uništili”. Pobijedili smo sa 7-0, a moglo je biti i uvjerljivije. Što je najvažnije, dobili smo samopouzdanje i osjećaj moći. Bilo je veoma vruće, ali to nam uopće nije smetalo. Rekao nam je kasnije Viduka da u životu nije poražen tako sramotnim rezultatom. Skokin je komentar bio smiješan:

Ispast će da je velika većina Hrvata iz australske reprezentacije zapravo pustila svojima.

Svih je golova nemoguće sjetiti se, briljirali su Šuker, Boban i Prosinečki, sve je išlo kao podmazano. Mislim da su utakmica protiv Australije i tri pogotka podigla Šukera do te mjere da je imao osjećaj kako je postići gol nešto najlakše na svijetu. Zaista je Šuki bio u vrhunskoj formi, u sljedećih mjesec dana to će i potvrditi.
Brinuo sam se što će biti sa Slavenom Bilićem. On je osjećao jaku bol u leđima i do zadnjeg je trenutka bilo upitno hoće li ići u Francusku. Doznali smo i da Blažević ima alternativu za njega.

Baš me briga – rekao je Bilić. – Odigrat ću Svjetsko prvenstvo makar umro nakon toga. Mogu igrati, ne boli me kad igram. A poslije… Koga briga za poslije. Šef je rekao da će me čekati do zadnjeg trenutka, da mu trebam…

Slaven Bilić postao je jedan od naših junaka.

Iz utakmice u utakmicu igrali smo bolje, takvi smo bili i na Svjetskom prvenstvu. Vidjelo se da su pripreme bile prave.

Ja sam prije SP riješio i svoju igračku sudbinu. Nakon svjetske smotre u Francuskoj odlazim u Grčku, igrat ću za atenski Panathinaikos. Tako sam miran čekao najveći događaj moje sportske karijere.

Stadion Maksimir (Zagreb, 6. lipnja 1998. godine)

HRVATSKA – AUSTRALIJA 7-0 (3-0)
HRVATSKA: Ladić (Mrmić), Šimić, Jarni (Šerić)
Marić, Soldo (G. Jurić), Štimac (Tudor), Asanović (Jurčić), Prosinečki (Krpan), Šuker (Kozniku), Boban, Stanić
AUSTRALIJA: Kalac, Popovic, Babic, Tobin, Muscat, De Amicis (Rizzo), Emerton, Skoko (R. Aloisi), Foster, J. Aloisi (Spiteri), Viduka
SUDAC: Grebher (Austrija): GLEDATELJA: 12.000
ŽUTI KARTONI: Šerić, Kalac, Spitieri
CRVENI KARTONI: –
STRIJELCI: 1-0 Šuker (14., 11 m), 2-0 Šuker (37), 3-0 Prosinečki (40), 4-0 Boban
(47), 5-0 Šuker (62., 11 m), 6-0 Kozniku (72), 7-0 Boban (83)
IGRAČ UTAKMICE: Zvonimir BOBAN

Facebook Comments

Loading...
DIJELI