Satoshi Ishii, olimpijski pobjednik i legendarni borac, postaje Hrvat!

0
122
wiki

Zlatna olimpijska medalja predstavlja najviše odličje koje sportaš može osvojiti za sebe i svoju Domovinu. Satoshi Ishii, olimpijsko zlato osvojio je 2008. u Pekingu. Nakon toga, odlučio se za karijeru u slobodnoj borbi, što je izazvalo nezadovoljstvo u japanskom Judo Savezu.

Žena koja se bavila proricanjem budućnosti, rekla mu je kako će Mirko Filipović biti prekretnica njegove karijere. Normalno, Satoshi je vjerovao da mora pobijediti Mirka, što je i pokušao dva puta. Izgubio je oba meča, a onda shvatio kako nikada nije niti trebao poraziti Mirka Filipovića, već postati njegov učenik pa i prijatelj. U petak 26. siječnja posjetili smo ih obojicu na redovitom treningu. Prošli put, snimili smo nekoliko fotografija, ali nismo objavili nikakvu priču. Bilo je to prije više od pola godine i uistinu nisam očekivao kako ćemo na istom mjestu ponovno sresti Satoshija.

Loading...

Imao sam i jednu želju. Htio sam se hrvati s ovim velikim sportašem, ali i još većim čovjekom. Ipak, budimo realni. U ovom trenutku, nisam tu čast zaslužio. Motivi zbog kojih bih se htio okušati s japanskim borcem u hrvanju, tipični su za naš mentalitet i Satoshiju potpuno nerazumljivi. Iz poštovanja prema Mirku i Satoshiju, ne bih se posvuda hvalio eventualnim dobrim držanjem u borbi, ali bih nahranio ego i zasigurno ispričao o događaju ženi, djeci i manjem broju prijatelja. Takvi smo, volimo se hvaliti i zasjati makar samo na kratko vrijeme i ostatak života živjeti na staroj slavi. Koliko je hrvatskih sportaša koji su bili juniorski prvaci svijeta i velike nade, a onda nestali u ranim dvadesetima, ili se negdje uhljebili, među sportske dužnosnike?

Posvećenost i upornost, velike su vrline japanskog naroda i japanskih sportaša, istinskih ratnika koji se nikada ne predaju, niti prave važnima. Naravno, ima slučajeva kada i oni u žaru borbe postupe nesportski, ali budite sigurni da se poslije takvih grešaka iskreno i s velikim poštovanjem ispričaju protivnicima.

Uz već spomenutu upornost, Satoshija krasi autentična ljudska skromnost. Taj čovjek, čini se kao da pripada nekom drugom časnijem i boljem svijetu. Zato, ekskluzivna vijest koju dijelimo s vama, ne spada isključivo u sportsku kategoriju. Satoshi Ishii, pokrenuo je postupak za dobivanjem hrvatskog državljanstva, što znači kako će se morati odreći japanske putovnice. Nakon treninga, u svlačionici, vodio se razgovor oko ove teme, a meni su kroz glavu prolazile tisuće statusa na društvenim mrežama u kojima nezadovoljnici psuju hrvatsku državu, zemlju i glupi narod te najavljuju odlazak u Irsku ili Njemačku. Japan, svjetsku silu i naciju koja se izdigla iz pepela Drugog svjetskog rata te postala jedna od najnaprednijih zemalja svijeta i pritom zadržala kulturu i nacionalni ponos, Satoshi Ishii zamjenjuje Hrvatskom. Nemojte me krivo shvatiti, volim Hrvatsku, ali složit ćete se, imamo ozbiljnih problema na svim područjima.

Pitao sam prisutne gdje je Satoshi sve živio da mu je baš Hrvatska obećana zemlja? Saznao sam kako je osim u rodnom Japanu, živio u mnogim zemljama i kontinentima svijeta. Aziji, Južnoj Americi, Sjedinjenim Američkim Državama i Europi. Za Ameriku kaže da te tamo mogu ubiti nasred ulice,  a da nitko od prolaznika ni ne zastane. Koliko sam shvatio, teško je pronaći čovjeka u zemljama s tolikim brojem ljudi, dok se u Hrvatskoj čovjek sreće na svakom koraku. Ode naš Satoshi tako da dućana i putem mu se netko nasmije. Ljudi ga prepoznaju i pozdravljaju. Osjećaj prihvaćenosti, važan je da neki grad i državu smatramo svojim domom. Polako uči hrvatski jezik i upoznaje hrvatsku povijest i kulturu. Nema sumnje, Satoshi već sada voli Hrvatsku, puno više nego mnogi Hrvati. Momci iz Mirkove dvorane, zezaju se i smišljaju mu novo hrvatsko ime i prezime. Onda se i Satoshi našali pa reče kako će se zvati Ante Pavelić.

Zaboravite olimpijsko zlato i sportske uspjehe. Hrvatska uskoro postaje bogatija za jednog velikog i dobrog čovjeka od kojeg možemo dosta toga naučiti. Mislim da Satoshi nikada nikome nije upao u riječ, što je početak svake svađe. On sugovornika sluša i poštuje njegovo pravo na mišljenje. Vjerojatno vjeruje da se od svakoga može nešto naučiti. Ne gura sebe u prvi plan, nije nametljiv. Satoshi šuti i radi, a opet zna se i šaliti na vlastiti račun. U ovom japanskom ratniku, nema ni trunke pokvarenosti. Kako se časno voli Hrvatska, one koji to nisu znali, naučit će Satoshi Ishii. Dobrodošao ljudino!