U redovima katalonskog diva ove sezone vlada velika kriza, osjeća se kako je momčad došla do opasnog zasićenja vodstvom Luisa Enriquea, a sve je kluminiralo u ključnom dijelu sezone, baš onda kada je pritisak najveći.
Boksačkim rječnikom, Barcelona je već neko vrijeme teškaš koji u posljednjoj rundi i to u teškom nokdaunu traži onaj čuvenu ‘lucky punch’. U redovima katalonskog diva ove sezone vlada velika kriza, osjeća se kako je momčad došla do opasnog zasićenja vodstvom Luisa Enriquea, a sve je kluminiralo u ključnom dijelu sezone, baš onda kada je pritisak najveći. Barcelona je prošlog vikenda izgubila od Malage s 2:0 i samim time poklonila Realu naslov prvaka, a ono što i dalje zapanjuje u svakom smislu jest neorganizirana i gotovo stijhiska igra nad kojom trener više, očito nema kontrole.
Nema kontrole, a možda nema ni ideja, pa čak ni kadra, koji bi na terenu izgledao uvjerljivo. Usporedili smo Barcelonu s boksačem u nokdaunu s razlogom jer je posljednji ozbiljniji udarac uputila tamo protiv PSG-a u osmini finala Lige prvaka kada je nekim čudom (uz malu sudačku pomoć) prošla u ovo četvrfinale. No, PSG nam, nažalost, još uvijek ne može biti mjerilo jer i oni imaju tendenciju gubiti u ključnim utakmicama, ali utakmica s Juventusom pravo je mjerilo stanja u Enriqueovoj Barceloni. Barcelona može ispucavati udarce do mile volje i tražiti taj ‘sretan udarac’ u uzrvatnoj utakmici, ali teško je za očekivati da će Allegrijevom Juventusu zaklecati koljeno.
Barca nije imala šanse…
Juventus je u potpunosti nadigrao Barcelonu, a da pritom Allegri nije nimalo odstupio od svoje uobičajene igre. Bila je to klasična Juventusova izvedba, samo u možda malo jačem ritmu nego što ga vidimo u ligaškim obračunima. Allegri je pametno dozirao pressing, malo je pritiskao Barcelonu duboko u njihovoj polovici, a onda ih puštao sve do svojeg šesnaesterca gdje su ovi neuspješno pokušavali razbiti blokove, to jest, čuveni talijanski bunker. Opet, boksačkim rječnikom, to je bio odličan ‘rope-a-dope’ koji je razbio ionako slabašan ritam Barcelone, pa se ne može reći da je Juve igrao ‘bunkericu’ već da je lukavo umarao protivnika.
Uz tako poljuljanu Barcelonu, Juventusovim igračima, pogotovo bočnim igračima i igračima koji forsiraju agresivniju igru kao što su Mandžo, Chiellini, Bonucci, Alves, takva je igra izuzetno odgovarala jer su nogometaši Barcelone ostajali iniferiorni u duelima i djelovalo je u jednom trenutku da su odustali od ‘remplanja’ s Juventusovim nogometašima. Nije ovo prvi puta da Enriqueova Barcelona puca čim naiđe momčad koja igra visoki presing i malo agresivniju igru. Stradavali su na sličan način od PSG-a i Cityja, a u prvenstvu uredno imaju problema s Atletico Madridom koji također igra na sličan način, odnosno, s malim momčadima koji vole tu i tamo odigrati agresivnije i s jačim pritiskom.
https://www.youtube.com/watch?v=b0VkdGA9KSM
Konkretno, Barcelona najviše problema ima u obrani to se vidjelo i u utakmici s Juventusom, Sergi i Mathieu zaista nisu rješenje ni za Barcelonu ni za većinu klubova koji pretendiraju na naslove prvaka ligi i elitnom europskom natjecanju. Umititi je jedina svijetla točka, dobro se postavlja i dobro čita igru, ali Pique mu nije baš najbolji partner. Enriqueovo postavljanje Mascherana na zadnjeg veznog bio je potpuni promašaj, Rakitić je bio nevidljiv, a Iniesta je, mora se priznati, već u pooznim godinama da bi nosio igru u veznom redu. Dakle, u sredini je imao stopera Macherana koji veze nama s kreacijom, tromog Rakitića i Iniestu koji se brzo umara, a s druge strane stajali su im Mandžukić, Khedira, Cuadrado te organizirana obrambena linija koji su svojom agresivnom igrom neutralizirali sve pokušaje organizacije suvislih napada.
Nadalje, Neymara je ‘progutao’ Dani Alves i to u svim segmentima igre tako da se ovaj nije mogao pošteno ni okrenuti, a da mu sunarodnjak nije bio za vratom. S druge strane Mandžukić i Sandro dominirali su Messijevom stranom i malo jačim presingom i agresijom smirili su njegov kreativni duh i napravili ga živčanim. Rezultat, baš kao i u boksu kada jedan boksač uđe vruće glave i uhvati ga nervoza, a ovaj drugi ga onda može smireno podbadati sve dok se u potpunosti ne slomi.
Kakav su posao odradili stoperi Juventusa, to valjda ne treba ni naglašavati, Barca tu nije imala šanse…
Smije li se otpisati Barcelonu?
E sada, glavno pitanje i odgovor na naslov ovoga članka. Može li se, to jest, smije li se otpisati Barcelonu? Nakon onog povijesnog preokreta s PSG-om malo tko bi se usudio reći da je Barcelona već sada ispala. Na Camp Nouu će to zasigurno drugačije izgledati, Barca će voditi glavnu riječ, ali vrlo je važno naglasiti kako Juventus nije momčad koja je sklona oscilacijama poput PSG-a i rijetko kada gube utakmice s visokom gol-razlikom. Također, Allegri je taktički dobro potkovan trener i zna kako čuvati rezultat, ipak i sam Juventus je po tome možda i najpoznatiji. Torinska momčad, za razliku od PSG-a ima konsolidiranu i uigranu obranu koja djeluje izvrsno i u klubu i u reprezentaciji, a tu je i Buffon koji i dalje ‘čupa’ ono što nitko ne može.
S druge strane, prema svemu do sada viđenom, Enrique nema rješenja za uzvratnu utakmicu osim toga da dobro nabrije Messija, Suareza i Neymara te da se prije utakmice pomoli da Allegri neće odigrati s agresivnijim pristupom. A moš’ mislit kako neće…
Ipak, usudit ćemo se i izgovoriti to pa makar se poslije posipali pepelom – Barcelona je ispala iz Lige prvaka!