Ni jedan zakon ne tjera Dinamo u privatizaciju, niti postoji i jedan razlog da se klub preda u privatne ruke!

Wikipedija

Skeptičan sam prema privatnom vlasniku kluba, jer vlasnik, kao što sama riječ navodi, može mirno promijeniti naziv kluba, boju dresa, stadion, odvesti klub u neki drugi grad, može promijeniti povijest kluba, može isisati novac iz kluba rasprodajući baš sve igrače i mirno otići u bankrot i stečaj i time uništiti klub. Mislite da je to nemoguće? Sjajan klub, Austria Salzburg, više ne postoji, jer su novi vlasnici Red Bull Salzburg praktički prebrisali cijelu njihovu povijest i jedino još igraju u Salzburgu

Posljednjih je tjedana u fokusu svekolike javnosti projekt privatizacije nekoć narodnog kluba Dinamo, unatrag 15-ak godina neformalno privatiziranog, točnije otuđenog od Zdravka Mamića i njegove klike. Budući da prema Zakonu o sportu, u prvom krugu, pravo na upis dionica ima Grad Zagreb, trenutnu se lobira ne sve strane i vodi se rovovska bitka u skupštinskim klupama između onih za i onih protiv privatizacije Dinama. Jer, ne blagoslovi li zagrebačka Skupština transformaciju Dinama u privatni klub, odnosno ako Grad Zagreb, makar simbolički ne otkupi u prvom krugu privatizacije dio dionica, ne mogu se provesti preostala tri kruga prodaje dionica, pa će klub ostati, kao i dosad, tzv. udruga građana.

Neki se dan na temu moguće privatizacije Dinama na svom facebook profilu oglasio, vrlo zapaženim tekstom, odvjetnik Saša Pavličić-Bekić, stručnjak za građansko, obiteljsko, radno i sportsko pravo. Pavličić-Bekić donedavno je bio i predsjednik Disciplinske komisije Hrvatskog nogometnog saveza, te Disciplinski sudac HNS-a nadležan za 5 liga (prva i druga HNL, te pioniri, kadeti i juniori) i imao je u svom mandatu jednu jedinu preinačenu odluku drugog stupnja, za Soudanija 2017. godine. Pavličić-Bekić nije o privatizaciji Dinama progovorio samo kao pravnik i nogometni djelatnik, nego i kao veliki nogometni navijač, kojem je Dinamo oduvijek na prvom mjestu u srcu.

Vrlo ste rezolutno objavili da se protivite da Dinamo dobije privatnog vlasnika?

– Apsolutno sam protiv privatizacije kluba. Nema baš niti jednog zakona koji bi prisiljavao da Dinamo bude privatiziran. Niti za to postoji neki opravdan razlog, a vjerujte niti korist. Trabunjanja kako će Dinamo biti bogatiji, veći i slično, mogu progutati samo oni koji uopće ne poznaju funkcioniranje kluba, niti vole Dinamo.

Tvrdite da se privatizacijom Dinama ne bi dobilo baš ništa, a što sada, u ovom obliku, nije moguće dobiti i osigurati?



– Točno tako! Tko i što sprječava sadašnje vodstvo kluba da pribavlja sponzore i da donosi prihode klubu, te da ga jača? Nitko, naravno. Tko ih sprječava  da uzimaju kvalitetne trenere i kvalitetne igrače i ostvaruju korisne transfere? Nitko, naravno. Pa onda?! Što bi se dobilo privatizacijom? Jedino to da bi netko postao vlasnik Dinama i dobio sve na tanjuru, što se od 1911., u vidu Građanskog, odnosno od 1945., u vidu Dinama, mukotrpno stvaralo. Treba se shvatiti da Dinamo nije tvornica baterija Croatia, kojoj je jedini cilj prodavati i stvarati profit. Treba stvarati rezultate, sportsku povijest i slavu, a za to nije potrebna privatizacija.
Sadašnji model opstojanja kluba je apsolutno prihvatljiv uz modifikaciju, dakle, i ja sam apsolutno za izbore prema načelu “jedan član, jedan glas”, ali da taj glas košta i da razmjerno uloženom novcu taj glas ima svoj ekvivalent. Uz to, da za predsjednika kluba i vrh kluba može biti biran samo onaj koji ili donese svoj novac ili omogući dolazak velikog sponzora, te koji će svojim radom bez ekscesa biti na ponos Dinama i prethodnika Andrije Mutafelije, Ivana Šibla, Otte Hoffmana i ostalih predsjednika iz Dinamove prošlosti.

Vidite li takvog ili takve u Hrvatskoj, koji bi svoj novac bili spremni uložiti u, ipak, rizičan i u nas još uvijek pionirski pothvat?

– Naravno da takvih ljudi u Hrvatskoj ima, jer Dinamo ima veliki broj navijača koji žele pomoći svom klubu. Pa, pogledajte da je i današnji predsjednik Dinama, Mirko Barišić, 2002. godine doveo velikog sponzora Siemens, koji je uložio veliki novac u Dinamo da ga se sanira, a to, dakle, znači da takvih ljudi ima još, ali ih se treba animirati da tako nešto učine, odnosno da oni prepoznaju model koji bi ih zainteresirao uložiti svoj novac ili novac sponzora u Dinamo.

Nagađa se već dugo da je najzainteresiraniji da kupi Dinamo, Zdravko Mamić, ne on osobno, ali preko svojih satelita i novcem izvučenim iz kluba. Smatrate li da je moguć još jedan njegov manevar i takav scenarij?

– Kad sam se javno oglasio da se apsolutno protivim privatizaciji Dinama, moj naglasak nije bio na Zdravku Mamiću, već sam protiv toga da bilo koja fizička ili pravna osoba, odnosno grupacija, kupi Dinamo. Danas sam, pak, čuo izjavu gradonačelnika Milana Bandića, da privatizacija nema alternativu, što je potpuno netočno. Nije mi jasno zbog čega bi se Grad Zagreb odrekao Dinama na taj način, kada je jasno da i Dinamo, a posredno i Grad Zagreb i te kako mogu imati koristi od uspješnog Dinama?

Vi pretpostavljate neke vrlo ružne scenarije koji bi se mogli dogoditi klubu, konkretno Dinamu, dobije li vlasnika. Zašto?

– Vlasnik, kao što sama riječ navodi, može mirno promijeniti naziv kluba, boju dresa, stadion, odvesti klub u neki drugi grad, može promijeniti povijest kluba, može isisati novac iz kluba rasprodajući baš sve igrače i mirno otići u bankrot i stečaj i time uništiti klub. Mislite da je to nemoguće? Sjajan klub, Austria Salzburg, više ne postoji, jer su novi vlasnici, Red Bull Salzburg, praktički prebrisali cijelu njihovu povijest i jedino još igraju u Salzburgu. Model Barcelone, Reala i većine njemačkih klubova pokazuje da je moguće bez privatizacije biti uspješan klub. Za to je potrebno samo imati kvalitetne ljude na čelnim pozicijama kluba, a ne izmišljati gluposti tipa privatizacije Dinama.
Njemački nogometni savez odredio je upravo to: pravilo 50+1. To znači da se dopušta da većina kapitala drži dio kluba, ali da ne može imati apsolutnu većinu i da članovi kluba mogu utjecati na njihov rad. Znači može se.
Nisu moje opservacije usmjereno protiv toga da Mamić kupi Dinamo, nego da bilo tko kupi Dinamo. Logika bilo kojeg vlasnika bila bi jasna. Prodaj, zaradi, zaradi, zaradi! Tu ne bi bilo uopće bitno ono, kaj je bit Dinama. Ljubav prema klubu! Generacije igrača, trenera, predsjednika, masera, oružara, glasnogovornika, radile su i rade ovaj posao i stvaraju povijest kluba i zar ćemo to predati nekome da sve pokopa, ako ne pronađe interes ili mu se iznevjere kojekakva očekivanja?

Postoje li, ipak, neki pozitivni impulsi koje bi Dinamo dobio privatizacijom? Nije li Rijeka dobar primjer, ili je, ipak, samo iznimka?

– Ako netko misli da bi se privatizacijom Dinama vratili navijači na zapad, istok i posebno sjever, samom činjenicom privatizacije, onda se grdno vara i nema pojma o tome kaj navijači Dinama žele. Navijači Dinama žele pošten klub, koji će cijeniti svoju povijest, svoje navijače i koji će se boriti da Dinamo bude čim bolji. A ono kaj ja tražim od navijača Dinama, je da i oni poštuju upravo to, povijest Dinama, da plaćaju ulaznice, da se ne rade izgredi i da bezuvjetno podržavaju klub i momčad kad ne bude sve dobro i da jasno izgrađuju svoj stav glede čelništva kluba kad smatraju da ne radi dobro, ali kroz institucije kluba.
Čelništvo kluba, pak, mora shvatiti da živi upravo od tih navijača i da nikakva represija prema njima ne dolazi u obzir. Isto tako, da čelništvo kluba shvati da je davanje karata za 1 kunu ili 10 kuna podcjenjivanje inteligencije navijača. Ljudi će vrlo rado dati novac za ulaznicu, ako im klub i momčad pružaju kvalitetu i zadovoljstvo.
I navijačima Dinama i čelništvu Dinama želim poručiti i to da cijene povijest drugih hrvatskih nogometnih klubova, te da više nikad ne dopuste da čelnici Dinama ne sjede na utakmicama sa čelnicima Hajduka i Rijeke, jer će se i na taj simbolički način smanjiti tenzije i bolje prodavati proizvod od kojeg svi u Europi zarađuju, osim nas u Hrvatskoj.

Svi se slažu u jednom: Dinamu i hrvatskoj metropoli ultimativno treba pristojan stadion koji zadovoljava civilizacijske standarde i komfor odavno dosegnut širom svijeta? Bi li s privatnim vlasnikom, Dinamo imao veće šanse da izgradi novi stadion, poput Rijeke, a evo  i Osječani su sa svojim novim vlasnicima već uvelike u projektu gradnje novog stadiona?

– Privatizacija kluba neće zasigurno dovesti do izgradnje boljeg stadiona. Samo kritična masa koja će utjecati da gradonačelnik shvati da se stadion mora izgraditi. Nije jasno, zašto sve ove puste godine, gradonačelnik Bandić uporno izbjegava napraviti novi Dinamov stadion. Objašnjenje da je u taj stadion ulupano previše novca prije 20-ak godina, nije dovoljno da se ne bi sada napravio stadion po svim standardima koji bi zadovoljavao kvalitetu Dinama, te, naravno, reprezentirao Grad Zagreb. Zagreb je, naime, jedini grad u Europi koji ima klub takvog renomea kao Dinamo, koji igra europske utakmice u ligama UEFE kontinuirano već 13 godina, a da ima posve neprimjeren stadion. Tu je, recimo, sam Dinamo uložio znatna sredstva da bi se obnovio stadion, te da se ušminka, pa treba svakako odati priznanje čelništvu kluba za tako nešto, jer stadion više nije ruglo. Međutim, taj stadion je daleko od onog kakav bi trebao biti, a u zadnje vrijeme i ne vidim da se Dinamo trga za time, da pritisne gradonačelnika na takav korak.

Navijači Dinama poručili zastupnicima u Skupštini Grada Zagreba:Dinamo treba deratizirati, a ne privatizirati! Svetinja nije na prodaju!’

Nedavno su pred Skupštinom Grada Zagreba navijači i članovi Dinama dijelili gradskim zastupnicima letke u kojima su, među ostalim, gradska tijela optužili za ovjeravanje nezakonitih radnji u Dinamu, koje su onemogućile članovima kluba da sudjeluju u njegovoj Skupštini i radu kluba, koji je na rubu egzistencije. Dodali su i kako bi potencijalno prihvaćanje privatizacije kluba značilo legalizaciju pljačke i nezakonitosti u Dinamu, a od Gradske skupštine su zahtjevali očitovanje i raspuštanje nelegalne klupske Skupštine, te raspisivanje izbora u Dinamu prema načelu „jedan član = jedan glas“.

Evo što su navijači poručili gradskom zastupnicima i cjelokupnoj javnosti: „Uprava GNK Dinamo od 2014. godine izrađuje elaborat kojim bi se pokrenula ponovna privatizacija kluba. Tako bi se legalizirala pljačka u kojoj su Dinamo i Republika Hrvatska oštećeni za najmanje 270 milijuna kuna, što je više od procijenjene vrijednosti Dinama! Zakon o sportu nalaže da u prvom krugu, pravo na upis imaju tijela lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb. Prihvaćanjem procesa privatizacije, Gradska skupština Grada Zagreba bit će suodgovorna za kriminalne radnje u Dinamu.

Pred Skupštinom Grada Zagreba još od prije stoji odgovornost za pljačku Dinama kojoj svjedočimo desetljećima. Upravo Grad, putem svojih nadležnih tijela i organa vlasti, ignorira činjenice da je aktualna Skupština kluba nelegalna i nelegitimna u svom zastupanju. Gradski ured za upravu, ovjerio je odluku Skupštine kluba da Uprava bira Skupštinu, a Skupština Upravu. Time su članovi Dinama izgubili svoja osnovna članska prava, a interesnoj skupini unutar kluba omogućili da ga dovedu do današnje katastrofalne situacije!

Dinamo kojeg volimo i za kojeg živimo, godinama egzistira kao privatni bankomat klike koja predstavlja moralni talog našeg društva, a privatizacijom se odobravaju njihovi dosadašnji postupci koji su doveli klub u velike financijske probleme. Ovim putem zahtijevamo od Skupštine Grada Zagreba da trenutno, putem svojih nadležnih tijela i organa vlasti, onemogući rad nelegalne i nedemokratski ustrojene Skupštine GNK Dinamo, te da se pokrene proces raspisivanja izbora po načelu – jedan član = jedan glas.

Predugo trpimo samovolju, tiraniju i pljačku u Dinamu koja ima politički blagoslov lokalne vlasti.

Dinamo treba deratizirati, a ne privatizirati. Ne prodaje se Svetinja!”

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI