Teško je nekom tko vaterpolo ne prati i ne poznaje, objasniti tko je, zapravo, kao igrač - Sandro Sukno... Spominjati Federera, Messija ili LeBrona? Možemo i s takvim paušalnim ocjenama. No, one i dalje neće opisati svu veličinu tog junaka našeg doba...
Riječi koje dolaze na pladanj suvišne su. Nema ih, zapravo, tko i kako napisati. Ne želi to. A mora, jer napisao bi i puno više od nekoliko tisuća znakova na spomen karijere nekog tko je u nekom sportu – najbolji. I nije to plod subjektivnog razmišljanja koje će zasjeniti neka stručna analiza oponenata koji će reći – nije! Ima i boljih od njega. Nema… Pokažite prstom na nekog takvog, a onda ćemo prebrisati ovu cijelu stranicu i objaviti ispriku – tom nekom.
Sandro Sukno je genijalac. Vidjelo se to još prije desetak, a možda i više godina kad je kao mladac upao u žrvanj hrvatskog vaterpola. Do tada je bio koncentriran samo u krugovima dubrovačke priče, one koja vaterpolo kazuje na jedan drukčiji način. Spreman na velike stvari postao je jako rano, a trofeji su se samo počeli redati. I trajali su, sve do zadnje utakmice karijere – svjetskog zlata u Budimpešti protiv Mađarske.
Takvi se jednostavno rađaju…
Samo, tko je mogao znati da će ovaj 29-godišnji Dubrovčanin baš tada otplesati svoj posljednji bal na vodi? Naravno, nitko – pa ni on sam. kojemu će se tek nekoliko tjedana kasnije ukazati na mirovanje… Teško je to bilo za shvatiti duhu koji je živio svoj sport maksimalno, upravo jednako količini talenta kojeg je kroz čitavo desetljeće uspješno pretakao u zlato na najvećim pozornicama u svijetu sporta.
Iza njega je u toj deceniji gotovo tri godine stanke. Imao je tamo 2014. problema s mononukleozom, koji srećom nisu bili onoliko dugotrajni koliko se pretpostavljalo da će biti. Vratio se, zaigrao još jače i nastavio s tabanjem staze koja će ga odvesti do titule najboljeg igrača svijeta. Nju je zasluženo zaradio u izboru portala Total Waterpolo 2017. godine. Nažalost, nagradu Svjetske federacije vodenih sportova (FINA) nikad nije dobio, ona se igračima ne dodjeljuje već pet godina. Samo čelni ljudi te organizacije znaju zašto…
Iza Sukna su tri sezone u redovima nekih od najvećih sportskih rivala matičnog mu Juga. Nemali broj poklonika vaterpola ostao je zatečen informacijom koja je eterom prostrujila odmah nakon trijumfalnog dočeka zlatnih olimpijaca iz Londona. Tada je, na riječkom Korzu, predsjednik Primorja EB i tadašnji čelnik Hrvatskog vaterpolo saveza, Predrag Sloboda trijumfalno izjavio: „Doveli smo Sandra Sukna!” Mnogi su sumnjali u to misleći da se radi o euforiji koju je izazvalo olimpijsko zlato, ali….
U kasno ljeto 2012. godine pojavio se u Rijeci i time pokazao da je profesionalnost iznad bilo kakvih osjećaja. Nemali broj puta pobjeđivao je njegove Jugaše i u kapici Pro Recca, pod kojom je također proveo tri sjajne godine. Baš će u sezoni – prethodnici njegova dolaska u Rijeku uzeti naslov europskog prvaka, kojeg će s Primorjem pokušati osvojiti još dva puta. Neće uspjeti, jer će oba puta finala uzeti Pro Recco. Kako ono 2012. u rumunjskoj Oradei, tako i ono 2015. u Barceloni.
Više od nabrajanja svega onoga što je postigao, nedostajat će njegov liderski duh u bazenu. Sukno nije slučajno promoviran u kapetana hrvatske reprezentacije i to nakon velikih imena kao što su, Samir Barać i Josip Pavić. U krugu igrača uvijek je bio maksimalno respektiran, baš kao i kod navijača i novinara. Djelovao je uvijek kada je trebalo, a čak i na pokoji loš dan, opet bi bio ponajbolji igrač u bazenu. Takvi se jednostavno rađaju…
Jedan od najboljih svih vremena!
Kao igrač je dakle, već puno dao hrvatskom i svjetskom vaterpolu. Pitanje koje će si i sam postaviti na početku njegova trenerskog obrazovanja je – što može dati kao akter uz rub bazena? Trenerskih ambicija ima, potvrdio je to i u prvom velikom razgovoru kojeg je dao za naš jedini sportski dnevnik. Trebalo bi stoga biti nesumnjivo, da će se broj osvojenih trofeja i pojedinačnih nagrada kroz godine još dodatno povećavati.
Srce je, na kraju nešto kraće, ali iznimno bogate karijere reklo svoju posljednju riječ. Mogao je nastaviti i riskirati neka nova pogoršanja, ne daj Bože. Izabrao je ono što ga čini zdravijim, a to je uvijek najvažnije. Iako je do trenutka objave svog oproštaja vjerovao da će se vratiti, već možda i za koji tjedan u neku novu veliku utakmicu…
Nije tajna, a izjavit će to i Jugov trener, Vjeko Kobešćak, kao i hrvatski izbornik, Ivica Tucak, Sukno bi, da je zdrav i spreman, bio u kombinacijama i za završni turnir Lige prvaka i za Svjetsko prvenstvo. Sve je na to i upućivalo, sve do prije koji dan kad će opet mnogi ostati zatečeni informacijom koja će proparati eter.
Svima nama koji smo iz tjedna u tjedan mogli gledati njegove majstorije u bazenu, neće biti pretjerano usporediti ga s ljudima iz podnaslovnog teksta. Jer, Sandro Sukno zaista jest vaterpolski Lionel Messi. I LeBron James. I Roger Federer. Jedan od najboljih svih vremena. Malo se u njegovom kontekstu ta rečenica spominje, a trebala bi. Baš bi trebala. Kao i ona da će nedostajati. Jer zaista hoće…