DRAGOSLAV ŠEKULARAC – KRALJ DRIBLINGA

0
211
7dnevno

Bio je megapopularan nogometaš, ali uvijek je govorio - najveći nogometaš ovih prostora bio je Vukas!

Eto, točno pet godina nakon smrti velikog Eusebija – ‘crne perle’ iz Mozambika, napustio nas je i legendarni Dragoslav Šekularac, nogometaš koji je na terenu neponovljivom nogometnom genijalnošću i driblinzima lako rješavao kvadraturu kruga nogometne lopte: u njegovim driblinzima i baratanju loptom sve je izgledalo prirodno, lako i lepršavo. Prepuno vica i neponovljivog nogometnog šarma koji je u delirij oduševljenja bacao mase navijača gdje god bi igrao. Ako je Garrincha bio najveći dribler svih vremena, Šekularac je bio jako, jako blizu brazilskog čarobnjaka. Milimetarski blizu. Ako su za Garrinchom ludovale i tugovale bezbrojne mase brazilskih i ne samo brazilskih navijača, Šekularac je bio taj na prostorima bivše države, neponovljivi nogometni mag i čarobnjak. Uz još jednu koincidenciju – umro je 5. siječnja, baš na dan prvog ‘večitog derbija’ između CRVENE ZVEZDE i PARTIZANA daleke 1947. Kažu, bio je “druga ZVEZDINA zvezda”, no po osobnom sudu bio je prva ZVEZDINA zvezda, najveći nogometaš ZVEZDE svih vremena. I opet po osobnom sudu, Šekularac pa Džajić, opet milimetarska blizina, onda mala stanka pa svi drugi ZVEZDINI velemajstori lopte – Mitić, Pižon Petrović, Stojković…

Zbog njega su nogometne mase jedva čekale nedjelju popodne

Loading...

Sretnici su bili uglavnom na stadionu, oni drugi prikovani uz radio aparate i glas koji je tada dominirao nogometnim eterom. Bio je to glas radio reportera Radivoja Markovića. Nogometna nedjelja popodne bila je istinski praznik onih kojima je nogomet ‘najvažnija sporedna stvar na svijetu’, užitak koji ostaje nepoznat mlađim generacijama. Oduvijek sam volio znalce u bilo čemu i oduvijek sam tolerirao njihovu prepotenciju (opravdanu!) ili nestašluke na terenu i privatnom životu. Šekularac mi je u toj galeriji likova na posebnom mjestu. Tko bi jednom Šekularcu ili Lamzi mogao nešto zamjeriti? Jer, osim nogometa voljeli su i druge životne izazove: Štef Lamza u jeseni života malo se primirio, iza sebe je ostavio burne godine. Baš kao i Šekularac. No Šekularac je otišao jedenim drugim putem, Štef Lamza još se pristojno drži za svoje godine.

Bio je megapopularan nogometaš. Uvijek je govorio – najveći nogometaš ovih prostora bio je Vukas! Nikome se nije dodvoravao, govorio je ono što misli. U žestini svoga temperamenta na vrhuncu karijere potegnuo je pesnicu na djelitelja poravde Tumbasa protiv RADNIČKOG u Nišu i to ga je koštalo godinu i pol suspenzije, a što je to značilo za njegovu karijeru lako je zaključiti…

Često smo u razgovoru ja i legenda DINAMA Zambata spomenuli Šekularca, obojica smo mu se divili kao nogometašu. Zambata ga je naravno dobro upoznao dok sam ja kao klinac skupljao Šekijeve sličice, igrali su skupa u YU reprezentaciji od prve utakmice Slavena Zambate u YU dresu u Leipzigu rujna 1962. Kad je Zambata dao svoj prvi reprezentativni gol pritrčao mu je Šekularac i rekao – jesam ti rekao, znao sam ja da si ti za gol Filadelfija!

Cimer sa Zambatom

Na reprezentativnim pripremama Šekularac i Zambata bili su cimeri. Zambata se i danas sjeća Šekijeve glagoljivosti i mangupluka: dan-dva prije utakmice u Leipzigu i Zambijevog debija Šeki mu je “povjerljivo” rekao – ne brini, igrat ćeš, sve sam sredio s izbornikom!
Prisjećajući se tih dana Zambata kaže, što sam mu mogao reći, nasmijao sam se znajući da mi “prodaje” verbalne driblinge. Svakako, Zambati sa Šekularcem nije bilo dosadno, bez obzira što se Šeki “nije gasio” ili što bi u dva sata nakon ponoći skočio iz kreveta i cimeru pokazivao kako dribla nevidljive protivnike…i to je bio Šekularac.

A kada jedna druga legenda i vrhunski nogometaš Josip Skoblar kaže – takav nogometaš kao Šekularac rađa se jednom i nikad više – svaki komentar je suvišan. Skoblar nije propustio pohvaliti ni Šekijevu ljudsku dimenziju. Doslovno je rekao – bio je divno stvorenje.

Šekularac je bio impulzivan i direktan: da je bio “diplomatski” nastrojen ostvario bi i veću karijeru, no onda to više ne bi bio Šekularac, nogometaš kojem smo se divili i kojeg pamtimo. Jednom sam Zambati poslao poruku i napisao rečenicu – ti i 505 s crtom uljepšali ste moje dječačke dane. Bio sam zaljubljen u modru boju, moji idoli bili su Zambata, Lamza, Belin i Rora ali Šekularca sam volio kao nogometaša. Zauzeo je dobar dio mog dječačkog srca i moje tadašnje ljubavi prema nogometu.

Kasnije sam bio Džajin fan. Znalci avanti, diletanti stop. No čini mi se da čak ni Džaja nije imao Šekijevu karizmu i magnetizam kojim je privlačio navijačke mase.

Nedavno je Zambata i interviewu za SPORTSKE NOVOSTI izdiktirao najveće nogometaše: Di Stefano, Puskas, Cruyff, Pele, Beckenbauer, Maradona i Messi! Moja rang lista glasi: Pele ili Garrincha na prvom mjestu zatim Cruyff, Maradona i Messi!

Odmah do njih su dva genijalna nogometaša bivše države – Bajdo i Šeki. Vukas i Šekularac.
Ovih dana pročitah jednu nezgrapnu nogometnu rečenicu, svakako neistinitu, dakle, u tekstu o Šekularcu, novinar ili njegov sugovornik rekoše “(…) driblao je kao danas Ronaldo.” Protrljao sam oči. Da, tako je napisano. I pomislih, pa to Šekiju nije nikakav kompliment. Iz jednog i jedinog razloga: onako kako je driblao Šekularac, Ronaldo nikad nije niti će to ikad znati i moći! Točka. Kasno mu je da nauči, uostalom, nogometni genijalci se rađaju, to se ne može naučiti. Fizička sprema ili taktika da, talenat, znanje i tehnika su u nogometnim genima. Onima kojima je nogometrna lopta izdašno obdarila Dragoslava Šekularca. Najvećeg bo(h)ema YU nogometa i genijalnog nogometaša i zabavljača. Bio je pravi mangup, u pozitivnom smislu riječi. Jedan od onih zbog kojih se voli nogomet i zbog kojih su stadioni bili pretijesni.

Nogometni kralj driblinga. Garrincha s beogradske Marakane. Uz bok najvećima – pravom, brazilskom Garrinchi, Peleu, Maradoni, Cruyffu i Mesiju.
Ponovit ću još jednom Skoblarovu rečenicu – nogometaš kakav se jednom rađa i nikad više. RiP nogometna legendo!