U posvemašnjoj estradizaciji Hrvatske, pojava Zlatka Dalića, skromnog i poniznog, te nadasve stručnog i vrijednog trenera na javnoj sceni došla je poput šamarčine nepristojnom! Na silu, pošto-poto, k tome uz svesrdnu pomoć medija kao junake i uzore serviraju nam se kojekakvi tipovi i starlete koji s ozbiljnim životim, kamoli nekim pristojnim životnim dosezima, nemaju nikakvih dodirnih točaka.
Kad smo cijelo naše društvo pretvorili praktički u “Big Brother” pozornicu tako su apsolutno izgubljeni pojedinci došli na svoje i počeli se nuditi kao zvijezde, ne mareći ni za dobar ukus, pristojnost, ma čak i za psihičku stabilnost.
Što je netko bio luđi, pokvareniji, gluplji, nepristojniji i odvratniji imao je veće pravo biti popularan, a popularnost se stvara kroz medije koji su zaboravili na društvenu odgovornost.
Onda se pojavio Zlatko Dalić!
Mediji se još ne mogu oporaviti od njegove pojave. On je postao zvijezda, narod ga obožava, a nije ni psihički nestbilan, nije ni nepristojan, vjernik je, još je miran, tih i ponizan.
Kako ga predstaviti kao abnormalnog, kako ga estradizirati i osramotiti?
Mislite li da oni koji traže da Hrvatska bude estradna postaja luđaka i danguba ne razmišljaju kako to učiniti s Dalićem. Što će njima fin gospodin, njima treba izgubljena pojava u svemiru, treba im netko koga mogu ismijavati i zajebavati, a u svojoj niskosti i podlosti glavni interes im je djeci ponuditi za uzora nekog tko ne radi, tko je neodgovoran, tko je budala i tko želi kao takav pozornost medija.
Nagledali smo se takvih maloumnih osoba, ma još ih gledamo, zar nisu isti mnogi oni koji su na tribinama i po medijima, sada po prvi puta u životu, nudeći svoju glupost, golotinju, gaćice i dekoltee, a sve to nude za, jeli, Hrvatsku.
To je ta gadljiva estradizacija, to su te idiotarije, dostojne ugledne ustanove za psihičku rehabilitciju. Natjecanje tko će se skinuti i što više pokazivati ako Hrvatska trijumfira mnogi su mediji shvatili kao priliku, umjesto da su kao priliku dokučili vrhunskog gospodina poput Zlatka Dalića.
Besramno nudeći polugole djevojke s tribina koje traže svojih pet minuta i momke što ne razumiju da vratar ne smije igrati rukom izvan kaznenog prostora, ali mogu lupetati ortodoksne gluposti pred kamerma satima – mediji se sramote. A sramote se jer od sramote i žive.
Zato je pojava Zlatka Dalića – kao antipod svim glupostima koje nam se nude – isti uspjeh za naše društvo kao što je to plasman u finale za naš nogomet, sport i srca.
Zaboravili smo kako u nas još uvijek egzistriraju pristojni i vrijedni ljudi, koji žive od svog rada i koji su u našem društvu bili zaboravljeni i pregaženi posvemašnjom estradizcijom i bizarizacijom društva.
Zlatko Dalić osokoliti će pristojne, poštene i vrijedne ljude da končno dignu glavu, on će tihu većinu primorati da se izbori za odgovarajuće vrijednosti naprednog društva. Što valjda želimo.
Dobar dan, dobro jutro, laku noć, hvala, molim, izvolite, to su riječi koje koristi današnja zvijezda Zlatko Dalić. Dosta smo se naslušali prostakluka i samohvale i ružnih riječi onih koje nam nude i koji se nude. Dajte nam još Dalića!