Batistutini bolovi nakon karijere opomena za sve igrače – Ne igrajte pod injekcijama protiv bolova!

0
221
World Soccer

Kolale su priče da je Batistuta u lošem stanju, no malo koga je to istinski zanimalo. Jer, Batistuta je šutio. No, u razgovoru za Fifin magazin Batistuta je priznao: "U očajnom sam stanju, želim da nemam noge, toliko me bole i nema pomoći"! Taj vrisak Batistute odjeknuo je sportskim svijetom.

Maradona je jednom rekao; “Ako netko zaslužuje da me nadmaši onda je to Gabriel Batistuta”!

Naravno, mi znamo da ga nije nadmašio, ali da je doživljavao istu slavu i popularnost poput Maradone, pa to je neupitno. Danas smo svi ožalošćeni zbog njegovog teškog zdravstvenog stanja koje mu prijeti doživotnom invalidnošću. Naime, danas Batistuta, radeći kao direktor Colona iz Santa Fea trpi neizdržive bolove zbog neadekvatnih terapijskih djelovanja tijekom karijere. Bolovi su toliko jaki da je Batistuta pred konzilijom liječnika zavapio:

“Amputirajte mi obje noge, biti će bolje tako, ne mogu više izdržati”!

Od nogometa se Batistuta oprostio još 2005. godine, u katarskom El Arabu gdje je bio i najbolji igrač prvenstva. No, prave partije je pružao u talijanskim klubovima i za argentinsku reprezentaciju.

Rođen je 1. veljače 1969. godine u Reconquisti, a karijeru je započeo u Rosariju, u klubu “Newell’s Old Boys kojeg je svojevremeno trenirao naš Mirko Jozić. Nakon toga je igrao za najveće argentinske klubove i ljute rivale Bocu Juniors i River Plate a vrhunac karijere doživio je u talijanskoj Seriji A. Sa 184 postignuta gola, osmi je najbolji strijelac talijanskih prvenstava svih vremena. Zbog svojih golgeterskih sposobnosti nosio je nadimak “Batigol”. Krasili su ga odlična tehnika, dobar, precizan šut, a publici je ostao u sjećanju i po odličnom izvođenju slobodnih udaraca. U 78 nastupa za Argentinu postigao je 54 gola, što ga čini drugim najboljim strelcem Argentine svih vremena…

Redom je igrao za Fiorentinu, Romu i Inter. Kad je 1993. godine Fiorentina ispala u seriju B odlučio je ostati u klubu i pomoći mu da se vrati u društvo najboljih. Nakon tog poteza postao je ljubimac navijača u Firenci, dobio kapetansku traku i s Fiorentinom te godine osvojio seriju B i uspešno se vratio u seriju A. Odmah, po povratku u društvo najboljih, Fiorentina je zasijala u punom svetlu, domogla se gornjeg dijela ljestvice, a Batistuta je bio najbolji strijelac talijanskog prvenstva 1995. godine. Oh da, s Fiorentinom je Batistuta te godine osvojio i talijanski kup.

Sljedeće četiri godine je predvodio Fiorentinu u pokušajima da osvoji prvenstvo, ali mu to nije pošlo za rukom, pa je nakon odluke čelnika kluba da prodaju najbolje igrače, odlučio napustiti klub. To se nije dopalo navijačima kluba pa su demolirali stadion zahtijevajući od uprave Fiorentine da na svaki način zadrži Batistutu. Kako bi uvjerili upravu navijači Fiorentine su financirali izgradnju spomenika Batistuti koji se i danas nalazi u blizini kluba. Ipak, obzirom da uprava nije popustila, Batistuta odlazi u Romu sa kojom osvaja prvenstvo u 2001. godine, a na 28 utakmica postiže 20 golova.

U Romi je ostao još dvije godine, pa je otišao u Inter, no već je trpio jake bolove zbog čestih ozljeda i neučinkovitih liječničkih tretmana i nastupa pod injekcijama. Za Inter je odigrao samo nekoliko utakmica. Otišao je potom u Katar, odigrao jednu sezonu i oprostio se od aktivnog igranja nogometa. Rijetko kome je pričao o svojim bolovima koji su postajali sve jači, neizdrživi…

Istina, kolale su priče da je Batistuta u lošem stanju, no malo koga je to istinski zanimalo. Jer, Batistuta je šutio. No, u nedavnom razgovoru za Fifin magazin Batistuta je priznao:

“U očajnom sam stanju, želim da nemam noge, toliko me bole i nema pomoći”!

Taj vrisak Batistute odjeknuo je sportskim svijetom.

“Bilo je i vremena kada mi je bilo toliko loše da sam jedva hodao. Sada sam puno bolje, ali svejedno ne smijem više nikada potrčati, a kamoli igrati nogomet”…

Batistuta je tijekom svoje poduže karijere primao injekcije koje su mu olakšavale kroničnu bol u koljenima. I to je razlog njegovih današnjih tegoba.

“Injekcije snose dio odgovornosti, ali i ja sam. Uvijek sam igrao i puno se trošio. Prosječno sam po sezoni igrao oko 65 utakmica i u svakoj sam davao sve od sebe. Kada bih se mogao vratiti u prošlost možda bih bio malo pažljiviji, ali opet, možda i ne. Obožavao sam zabijati, čuti urlik publike. Osvojio bih naslov najboljeg nogometaša svijeta da sam igrao za Barcelonu ili Manchester United, ali ja sam želio nastupati samo za Fiorentinu. Želio sam osvojiti prvenstvo s malom momčadi, ispisati povijest”.

Batistutine muke doživjele su kulminaciju 2014. godine. Više nije mogao niti stajati na nogama. Operiran je, stanje mu se donekle popravilo. No, bolovi su se tri godine kasnije vratili.

“Teško hodam, za nogomet sam dao više nego što sam trebao dati. Dao sam više nego li je moje tijelo moglo podnijeti i sada plaćam cijenu. Ne mogu hodati”, rekao je Batistuta objašnjavajući da se u svojim zdravstvenim tegobama ima i psihičkih problema.

“Čak sam poželio da nemam noge”!

“Nemojte me krivo shvatiti, volim nogomet, ali nisam bio takav kad sam bio mlađi. Znate, nogomet je kroz godine postao moja strast, postao je moj život i zrak koji udišem. Nažalost, to je ostavilo traga na mom zdravlju i sad sam ljut zbog toga. Pa, zamislite, ja sam tražio da mi otkinu noge. Nisam to mogao trpjeti. Riječima ne mogu opisati kako mi je loše bilo i kakva je to bol. Gledajući Oscara Pistoriusa, znao sam si reći da je to jedino rješenje. Liječnik Avanzi, poznati ortoped, pogledao me i rekao da sam lud što to tražim od njega”, pojadao se Batistuta.

A kako je počelo…

“Nakon što sam se prestao baviti nogometom, osjetio sam strašnu bol. Po noći nisam mogao ustati iz kreveta i doći do zahoda koji je bio samo nekoliko metara udaljen. Otišao sam kod doktora i prvi puta molio da mi odreže nogu, ali rekao mi je da sam lud”.

Po završetku karijere završio je tečaj za trenera, iako se nikada nije uhvatio tog posla, radije je igrao golf i polo. Malo se i makao od nogometa kupio je veliki ranč, sam je rekao da želi biti pastir i baviti se stočarstvom. No, kako sretno živjeti s takvim bolovima?