Duboki korijeni nikad nestalog američkog rasizma

Twitter

Međurasni sukobi nakon koliko-toli- ko pristojnih Bushevih mandata, u koji- ma su državni tajnici Powell i Rice prvi put bili Afroamerikanci, a Hispanoa- merikanci na najvišim dužnostima u pravosuđu, eskalirali su i u mandatima prvog afroameričkog predsjednika, Ba- racka Obame. Tako da je suludo kriviti Trumpa za događanja u Virginiji

Sukobi u američkoj saveznoj državi Virginiji, između bijelih nacionalista i protuprosvjednika, ponovno otvaraju temu vrenja u američkom društvu koje se pojačava i sve više ključa sa svakom ekonomskom krizom. Rasni sukobi u Americi nikad nisu prestali, još od Građanskog rata između sjevera i juga, oni su samo zadnjih, otprilike 6 desetljeća – korigirani. Prosvjed u
Charlotesvilleu, organizirali su bijeli rasisti pod geslom “Ujedinimo desnicu” i to zbog  najave kako će se iz Charlottesvillea ukloniti kip konfederacijskog generala, Roberta E. Leea. Uoči skupa u subotu, američki rasisti su marširali s upaljenim bakljama prema sveučilištu, skandirajući: “Krv i zemlja”, “Nećete nas zamijeniti” i sl.,a razišli su  se nakon što je stigla policija i skup proglasila – protuzakonitim. Predsjednik Trump je odmah nakon sukoba, za nerede prozvao obje strane, a u ponedjeljak je u kraćemgovoru izričito prozvao ”neonaciste i rasiste”, da bi prošlog utorka  pitao – snosi li “alt left” odgovornost za događanje u Charlottesvilleu, te dodao kako je ovo “strašan trenutak za SAD”. Trump je očito dobio više obavještajnih podataka  o tzv. protuprosvjednicima, jer termin „alt left“ ne postoji. Postoji samo „alt right“, i riječ je o uličnom pokretu koji okuplja sve s desnice – od radikalnih konzervativaca, do ekstremnih rasista.

Iako James Fields, koji se automobilom zaletio u ljevičarske protuprosvjednike i pritom ubio jednu, a ranio najmanje 19 osoba – nije prestrašeni mladi čovjek koji je to učinio u panici. Tijekom kobne subote marširao je s članovima ”Vanguard America” – novije ekstremističke skupine koja promovira ideju bijelaca kao ugrožene vrste u SAD-u i kojoj se mogu pridružit samo bijelci europskog podrijetla. James Fields je, očito, mladi ekstremist koji je ubio jednu, također mladu ženu – protuprosvjednicu. Ali on nikako nije fokus ovog događanja i njegova postfestuma. Fokus je Trumpova izjava kojom pita za ”alt left” i naglašava da su ovo teški dani za Ameriku. Naime, prosvjed desnice je bio najavljen i odobren. Prosvjed ljevice nije, što je dovoljno za znak jednakosti za odgovornost između krajnje ljevice i krajnje desnice, o kojoj govori Trump. Kad se govori o ekstremizmu, kao da se ne razumije da su desni i lijevi ekstremizam – dva jednaka zla.

Rasna segregacijanije ukinuta…

Kad se malo bolje osmotre protuprosvjednici, onda vidimo da je riječ o biračkom tijelu demokrata na za dnjim izborima. Hillary Clinton (za razliku od protukandidata na unutarstranačkim izborima B. Sandersa), ni po čemu ne predstavlja ni lijevu opciju, ni neku ideju antifašizma. Ona je eksponent  korporacija, Wall Streeta, dakle moćnih lobija koji nisu ništa drugo nego fašisti koji provode teror nad narodom. I zato je izgubila izbore… Trump nije neki maestralan političar i izjave mu često, umjesto smirivanja tenzija, dižu tenzije, ali nije glup. U 24 sata, kada je dobio sve informacije američkih tajnih službi, postalo mu je jasno da spomenike časnicima Konfederacije iz Građanskog rata žele ukloniti zamaskirani ”antifašisti” i ”antirasisti ”iz Demokratske stranke. Demokrati, inače, u Americi drže i ”politički monopol” u zatvorskom biznisu, sa zadaćom da privatni zatvori budu što više popunjeni. Pokušaj rušenja Trumpa na slučaju Charlottsevillea, neće im poći za rukom.

To je i više nego očito. Međurasni sukobi nakon koliko-toliko pristojnih Bushevih man- data, u kojima su državni tajnici Powell i Rice prvi put bili Afroamerikanci, a Hispanoamerikanci na najvišim dužnostima u pravosuđu, eskalirali su i u  mandatima prvog afroameričkog predsjednika, Baracka Obame. Tako da je suludo kriviti Trumpa za događanja u Virginiji. U njegovu drugom mandatu, američki rasizam pokazao se u punom sjaju i postalo je vidljivo da proces potpunog dokidanja rasne segregacije nije završio sedamdesetih godina prošloga stoljeća, kako piše u američkim udžbenicima iz povijesti. Promjena zakonskih normi koja je dovršena u tom razdoblju, nije bila popraćena istinskim promjenama u svijesti Amerikanaca. Uostalom, u nekim državama na američkom jugu i dan danas postoje škole za crnu i škole za bijelu djecu. Kad ih se iz europske perspektive – po kojoj je to čista i za europsko moderno društvo nezamisliva segregacija– pita, kako je to moguće, oni odgovaraju: ”To je naša tradicija koja ne utječe na svakodnevni život ni na funkcioniranje zajednice”.



Policijska ubojstva mladih crnaca

Da u to ne treba vjerovati dokaz je i grad Baltimore, koji čak nije ni neki grad u Alabami ili Tennesseeju, već je najveći grad savezne države Maryland. Prije dvije godine, negdje u ovo vrijeme, zbog velike eskalacije međurasnih sukoba više je  sličio na neki grad u ratnoj zoni, nego na važan i relativno velik grad na istoku SAD-a, udaljen svega 60-ak kilometara od Washingtona. Goruće zgrade, potpuno polomljeni izlozi, prevrnuti i zapaljeni automobili, označili su pravu eksploziju nasilja koje se dogodilo nakon sahrane Freddieja Graya, mladog Afroamerikanca kojeg su bijeli policajci u postaji mlatili do smrti.

Gray je umro nakon što je pao u komu, a prethodno mu je batinama slomljena kralježnica. Ulični rat u Balimoreu pokazao je da je to ”točka na i” u događanjima koja su počela u Fergusonu godinu prije, ubojstvom Michaela Browna, a nastavljena su policijskim ubojstvima Erica Garnera u Staten Islandu, Tamira Ricea, koji je imao samo 12 godina, u Clevelandu i drugih. Brutalnost američke, većinski bijele policije, nije tajna – i većinom se regrutira iz desničarskih konzervativnih krugova – ali je nad crncima postala alarmantna. Grad Batimore čini više od 60 posto crnačkog stanovništva. Jedan dio grada, elitni, namijenjen je većinski bjelačkoj eliti, dok ostale stanovnike i Afroamerikance i tzv. white trash (urbani izraz za siromašne bijelce), gradske vlasti guše velikim nametima, mjerama štednje i sve nižim i nižim životnim standardom. Baltimore, kao i većina američkih gradova, pati od beznađa osobito mlađeg stanovništva nastalog nestankom automobilske industrije i teške industrije, koja je masovno zapošljavala i osiguravala redovit kruh i relativno pristojan život. U samom Baltimoreu mladi žive kao u zemljama trećeg svijeta. Po zlouporabama droga, psihičkim poremećajima, seksualnom nasilju i maloljetničkim trud noćama prednjači, prema istraživanjima fakulteta Johns Hopkins Bloomberg School of Public Health – nad nekim afričkim državama.

Vojno oružje u policijskim postajama…

U Fergusonu, u kojem je započela serija velikog crnačkog bunta prije tri godine, istraga Ministarstva pravosuđa iz 2014., utvrdila je kako su od sveukupnog broja uhićenih u tekućoj godini, čak 97 posto crnci. Utvrđeno je da se crnačkom stanovništvu rutinski uskraćuju ustavna prava kroz neutemeljena uhićenja i druge načine koje provodi rasno pristrana policija. Državna revizija rada policije grada Fergusona utvrdila je da policajci u tom gradu pretjeranu silu koriste isključivo prema crnačkom stanovništvu. Ferguson, nakon nasilnog ubojstva maloljetnog crnca Michaela Browna i nereda koji su uslijedili, bio je ujedno i trenutak da se stvari postave na drukčiji način i spriječi eskalacija bjelačke policijske sile, a potom bunta i u drugim američkim gradovima. Ali, unatoč provedenim istragama federalnih tijela, nije se dogodilo ništa. Sasvim suprotno – Ministarstvo pravosuđa je objavilo kako neće podići optužnicu protiv Darrena Wilsona, bijelog policajca koji je sa šest hitaca iz pištolja ubio mladog Browna. Odluka je bila suprotna iskazima brojnih svjedoka koji su kazali kako ubojstvo nenaoružanog, tamnoputog mladića nije bilo ničim izazvano i da je bilo gotovo – Wilsonov hir.

Nije teško zaključiti da odluka Ministarstva pravosuđa nije bila pravno, već politički utemeljena. Neoptuživanjem policajca ubojice, najviša pravosudna razina SAD-a poslala je poruku potpore policijskom nasilju. Četiri mjeseca nakon ubojstva u Fergusonu, Obamina administracija najavila je osnivanje operativne grupe zadužene za jačanje odnosa između lokalnih policija i građana koje ta policija inače treba štititi. Sam Obama je kazao kako glavni problem nije u policijskom nasilju (zbog kojeg mrtvozornici imaju pune ruke posla, op.a.), već u tome što lo kalno stanovništvo dovoljno ne podržava rad policije. Ova izjava sada bivšeg  predsjednika SAD-a, do dan danas nije jasna. Federalnim istragama slučaja Brown i ostalih globalno najpoznatijih policijskih egzekucija u SAD-u, Bijela kuća pokušala je domaćoj, ali i svjetskoj javnosti pokazati da policajce ubojice želi privesti pravdi. Sasvim je jasno da je bila riječ samo o prividu, ”prodavanju magle”, baš kao što je privid i osnivanje operativnih grupa za koje je odmah naznačeno da njihov rad nema pravnu, već simboličnu snagu. Na takav zaključak navodi činjenica da je u isto vrijeme Obamina administracija podržala federalni program prebacivanja vojne opreme iz Pentagona u lokalne policijske stanice. Logično je pitanje – što će policijskoj postaji u Fergusonu, Clevelandu, Baltimoreu i drugim američkim gradovima, strojnice teških kalibara, oklopna vozila, bespilotne letjelice i slično oružje vrijedno milijarde dolara?

Odgovor bi bio da takav isključivo vojni arsenal ne služi policiji, osim ako se ne očekuje da se tim oružjem guše otpori prema postupanju vlasti i odlukama vlasti. O marginalizaciji Afroamerikanaca, kao i o prikrivenom, ali sveprisutnom rasizmu u američkom društvu, se dovoljno glasno i dovoljno otvoreno ne govori. Ta tema gurala se pod tepih u dugom razdoblju pogodnih ekonomskih uvjeta, ali danas, nakon duboke recesije, kad statistike o američkom prihodu i gospodarskom oporavku govore samo u prilog elitama, dok tzv. malom čovjeku i najbrojnijem od svih – američkom radništvu, standard i dalje pada s lošeg na gore – tenzije u društvu rastu, duhovi prošlosti se bude i dio mržnje i ”krivnje” za tu situaciju se osobito od strane brojnog i loše obrazovanog bjelačkog ”lumpenproletarijata” usmjerava i protiv crnaca. Njihov pak otpor, osim na povijesnoj frustraciji, temelji se i na temi o kojoj se u SAD-u također otvoreno ne razgovara, a to je američki ekonomski model koji, unatoč retorici o Americi kao zemlji šansi u kojoj svatko može ostvariti svoj ”američki san” – šanse za sve, ipak – nisu jednake. Iako se, inspirirana Kingovim entuzijazmom, 60-ih godina prošloga stoljeća kod mladih crnaca rodila nada u bolju budućnost, pravo na dobro obrazovanje i bolji standard života, a neki su u tome i uspjeli – neumoljiv jezik brojki govori drukčije. Nezaposlenost među crncima je dvostruko veća nego među bijelcima, crnkinja zarađuje 70, a crnac 75 posto plaće bijelaca za isti posao.

Prijavljivanje rasne diskriminacije

Primjerice, 2005. godine, bjelačke obitelji u SAD-u zarađivale su 11 puta više od crnačkih, a 2009. čak 20 puta više. Dvostruko više tamnopute nego bijele djece ne završi srednju školu. Istraživanje provedeno na 16 američkih sveučilišta pokazalo je da jedan od pet afroameričkih studenata prijavljuje neku vrstu rasne diskriminacije, itd. Stoga pobune sa žrtvama i masovnim uhićenjima kakva su se događala i to eruptivno u Obaminom drugom mandatu – govore o dubokim korijenima nikad nestalog američkog rasizma.. Paralelno s bijelim rasizmom, čiji je
glavni nositelj bio i danas postojeći i aktivan KKK, jačao je i crni rasizam u Americi, koji je jako vidljiv zadnjih godina. Otvoreno se počeo događati ’60-ih, pojavom Malcolma Littlea, sina oca borca za rasnu jednakost kojeg su ubili pripadnici KKK. Malcolm je promijenio svoje prezime iz Little u X. To je učinio u znak poštovanja prema svojim neznanim afričkim precima koji su dovedeni u Ameriku kao robovi.

 ‘Crne pantere’ i FBI

Najprije je bio aktivan u crnačkoj  organizaciji sa snažnim islamskim predznakom, a potom je, nakon povratka iz Meke, utemeljio vlastiu organizaciju bez snažnog islamskog predznaka koju je nazvao Organizacija afroameričkog jedinstva. Ponovno je promijenio ime iz Malcolm X u El-Hajj Malik El-Shabbaz. A 1965. su ga ubili pripadnici njegove bivše organizacije Nacije Islama,
dok je u New Yorku držao govor u kojem je kritizirao njihova vođu Elijaha Muhammada. Malcolmovo djelovanje smatra se glavnom pretečom utemeljenja stranke Crne pantere, osnovane 1966. u Oaklandu. Stranka je imala i svoju odoru koja se sastojala od kožnih jakni i uskih hlača. Pripadnici su imali na glavi crne beretke i tamne sunčane naočale. Najveća razlika Crnih pantera i ostalih pokreta za rasnu jednakost, bila je snažna revolucionarna crta. Crne pantere, ne samo da su zahtijevale rasnu jednakost, već su u mnogočemu bile radikalan crnački socijalistički pokret marksističkog tipa. Njihovi su članovi smatrali da je kapitalizam glavni uzrok rasne podjele. FBI je protiv Crnih pantera poveo snažnu kampanju, utemeljenu na teškom kršenju zakona, kao što su pljačke, ubojstva koja su poslije pripisivali Panterama, prisluškivanje, zastrašivanje i slično. FBI-jev skup mjera neutraliziranja radikalnih pokreta, COINTEL-PRO (Counter Intelligence Program) imao je za cilj narušiti ugled, oslabiti, a potom i uništiti stranku. Čak su tiskali i lažne novine “Crna pantera”, u kojima su pozivali članove da pljačkaju, otimaju i siluju.

Kako bi oslabio moć stranke, FBI je razvio široku mrežu doušnika u njihovim redovima. Uspjeli su zavaditi crnačke pokrete, a u one militantnije ubačeni su provokatori i infiltratori. Kako bi na kraju i uništili već oslabljeni pokret, počelo je i smještanje optužnica mnogim liderima, od kojih su neki poslani na robiju, a neki i likvidirani. Pantere su zabranjene 1971., a tajno su djelovale do 1882., kad su posve ugašene. Zbog veze s Crnim panterama i otvorenim istupima za prava crnaca, navodno je i ubijena glazbena legenda – J.J. Cale. Na prvoj inauguraciji Baracka Obame  od sreće su plakali svi Afroamerikanci, od običnih ljudi do Oprah i ostalih afirmiranih u sportu i showbizzu. Plakali su i sinovi i unuci Martina Luthera Kinga. U SAD-u, u kojem bi bijelci do 2050. mogli postati manjina, u kojem zbog toga jačaju razni desničarski pokreti iz kojih se uglavnom i regrutira američka policija, i u kojem je podjela između progresivaca i radikalnih konzervativaca potpirenih vjerskim, uglavnom protestantskim, fanatizmom sve izraženija – Obama, dobitnik Nobela za mir u trećem mjesecu prvog mandata, u Bijelu kuću je ušao sa imageom zaštitnika potlačenih i ponižavanih. Umjesto toga, pokazao se isključivo kao zaštitnik elita koje su ga tamo i dovele. Na izborima 2016., ”omakao” im se Donald Trump. Nakon prvotnog  šoka da im se to uopće dogodilo, rade sve da ga maknu. Obama po pitanju rasnih netrpeljivosti nije učinio ništa, dapače, srušio je Bushev ”standard” koji je jamčio – kakav takav mir. I sad bi Donald Trump, koji u vrijeme Fergusona, Baltimora i krvoprolića po drugim američkim gradovima nije bio ni na vidiku – trebao biti demoniziran kao
glavni krivac za sve.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI