Na uredničkom mjestu najduže su se zadržali August Šenoa i Vjekoslav Klaić.
Središnji hrvatski kulturni časopis u drugoj polovici 19. stoljeća – Vienac počeo je izlaziti 25. siječnja 1869. godine. Izlazio je kao tjednik u nakladi Matice ilirske (od 1874. Matice hrvatske), Dioničke tiskare (1873.–1900.) te ponovo Matice Hrvatske do kraja izlaženja s podnaslovom Zabavi i pouci.
Uređivalo ga je petnaestak urednika od Đure Deželića, preko Ivana Perkovca do Milivoja Dežmana. Na uredničkom mjestu najduže su se zadržali August Šenoa i Vjekoslav Klaić.
Objavljivao je raznovrsne književne radove (pjesme, pripovijesti, novele, romane u nastavcima, drame, eseje, putopise, humoreske, memoarske zapise i dr.). U Viencu su objavljivali svi istaknutiji predstavnici hrvatskog realizma i naturalizma te preteče moderne. Na stranicama časopisa često su se mogli naći i prijevodi iz strane književnosti te studije o inozemnim književnicima. U rubrici Listak (na početku Sitnice i pošurice) tiskani su feljtoni, književni i kazališni prikazi, članci, osvrti i vijesti o aktualnim književnim i kulturnim zbivanjima.
Vienac je razvijao opći književni standard i čitateljski ukus, a nastupao je protiv književnog, kulturnog i znanstvenog dilentatizma. Do postupnog odumiranja časopisa dolazi nakon što se iscrpila programska koncepcija, a došlo je i do sukoba starih i mladih. Kako je časopis bio i financijski nerentabilan konačno je ugašen 1903. godine.
piše: Dražen Krajcar