Vrlo je zanimljivo da su zgrade na površini napravljene tako da iz zraka izgledaju kao obične seoske kuće, s kosim krovovima, crijepom, pa čak i dimnjacima te prozorima. U stvarnosti su ispod kosih krovova bili debeli slojevi betona, “dimnjaci” su zapravo bili ventilacijski otvori, a neki su prozori bili lažni.
Dana 21. travnja 1945. godine, potkraj Drugog svjetskog rata sovjetske su trupe došle do samog sjedišta glavnog njemačkog vojnog zapovjedništva kod grada Zossena, 30-tak kilometara južno od Berlina. Naime, na tom je mjestu njemačko Vrhovno zapovjedništvo – OKH (njem. Oberkommando des Heeres) – bilo smješteno u podzemnim bunkerima nazvanim Maybach I. i Maybach II.
Na istom je mjestu smještaj imao i OKW (njem. Oberkommando der Wehrmacht) koji je teoretski činio vrhovno zapovjedništvo svih njemačkih oružanih snaga. Dapače, u jednom od bunkera imalo je smještaj i Vrhovno zapovjedništvo ratnog zrakoplovstva tj. Luftwaffe. Naprotiv, vrhovno zapovjedništvo ratne mornarice (njem. Oberkommando der Marine) bilo je smješteno sjeverno od Berlina, kod gradića Bernaua.
Kompleks OKH/OKW/OKL kod Zossena bio je dobro utvrđen, s podzemnim bunkerima od debelog betona. Vrlo je zanimljivo da su zgrade na površini napravljene tako da iz zraka izgledaju kao obične seoske kuće, s kosim krovovima, crijepom, pa čak i dimnjacima te prozorima. U stvarnosti su ispod kosih krovova bili debeli slojevi betona, dimnjaci su zapravo bili ventilacijski otvori, a neki su prozori bili lažni.
Dakako, zapovjedništva su se iz Zossena povukla pred sovjetima. OKH je evakuiran na lokaciju Eiche, a OKW na lokaciju Krampnitz. Obje su te lokacije bile pokraj Potsdama (zapadno od Berlina), dakle nešto dalje od sovjeta koji su dolazili s istoka. Kad su sovjeti došli do Zossena na današnji dan, zatekli su navodno samo četiri njemačka vojnika u kompleksu. Sovjeti su kasnije digli u zrak bunkere Maybach I. i II. Ipak, zanimljivo je da su naknadno na toj lokaciji napravili vlastiti vojni kopleks, koji je navodno postao najveća sovjetska vojna baza izvan SSSR-a.
Original možete pronaći na povijest.hr