Sven Rašljobradi – prvi vikinški kralj Engleske (1014.)

0
194

Dana trećeg veljače 1014. umro je Sven Rašljobradi, moćni vladar sjevernoeuropskih zemalja iz vikinškog razdoblja. Sven je bio sin znamenitog Haralda Plavozubog, kralja Danske te prvog nordijskog kralja koji je prešao na krščansku vjeru, dok mu identitet majke nije točno utvrđen. Iako je kršten kao Otto, Sven je bio tolerantan prema poganima i nikad se nije predstavljao krsnim imenom. Štoviše, prihvaćanje kršćanstva možda mu je bio politički potez jer je već u mladosti pokazivao osvajačke ambicije.

U mladosti (oko 985.) je poveo pobunu protiv oca. Harald je ili poginuo u sukobu ili je izbjegao u Njemačku i umro uskoro nakon toga, te je Sven preuzeo prijestolje. Zatim je sklopio savez sa švedskim kraljem Olof Skötkonung protiv norveškog kralja Olafa Tryggvasona. Pobijedio je Norvežane u Bitki kod Svoldera 999. i preuzeo pola Norveške prepustivši drugu polovicu savezniku. Postavio je tamo kao vazale jarlove (knezove) Erika i Svena, koji su se pokazali dobrim i vjerski tolerantnim upraviteljima.

Loading...

Sven Rašljobradi je u svoje zemlje pozvao svećenike iz Engleske. Bio je to politički potez jer se tako želio oduprijeti političkim utjecajima iz Njemačke. Zatim se okrenuo ka osvajanju Engleske. Od 1000. do 1012. je poveo tri prepada na Englesku i stekao bogat plijen. Iduće je godine poveo invaziju u nastojanju da preuzme prijestolje. Usprkos snažnom otopru Londonjana, Sven je naposljetku vještim političkim manevriranjem i prijetnjama pridobio dio engleskih velikaša za sebe te je na Božić 1013. okrunjen za kralja Engleske. Počeo je organizirati svoje veliko novo kraljevstvo u Gainsboroughu u istočnoj Engleskoj.

Međutim, umro je svega oko 5 tjedana nakon krunidbe. Njegov sin Harald II. naslijedio ga je u Danskoj, ali Svenovi nasljednici u Engleskoj izabrali su njegovog mlađeg sina Knuta (kasnije Knut Veliki) za vladara te je došlo do sukoba oko nasljeđa.

Piše: Boris Blažina

Original možete pronaći na povijest.hr