Šostakovičeva simfonija u inat nacistima (1942.)

0
114

“Posvećujem svoju Sedmu simfoniju našoj borbi protiv fašizma, našoj neminovnoj pobjedi nad neprijateljem, i Lenjingradu, mom rodnom gradu…” izjavio je Dmitrij Dmitrijevič Šostakovič za Pravdu u ožujka 1942. godine.

Sedma simfonija najpoznatije je Šostakovičevo djelo. Temu prvog stavka skladao je kratko prije početka njemačko-sovjetskog sukoba u Drugom svjetskom ratu. Jednostavna tema u glazbenoj formi passacaglie postupno se pojačava dodavanjem bubnjeva, što simbolizira podčinjenost. Tad su je čuli samo njegovi studenti i kolege.

Loading...

Kad je počeo skladati simfoniju u ljeto 1941., iskoristio je postojeću temu u prvom stavku. Njemačka vojska blokirala je Lenjingrad (danas Sankt Peterburg) u rujnu 1941. godine. Tijekom blokade Šostakovič je dovršio drugi i treći stavak simfonije koja će dobiti naziv Lenjingradska. Već sljedećeg mjeseca slavni ruski skladatelj morao je pobjeći s obitelji iz opkoljenog Lenjingrada. Nastanio se u gradu Samari, na utoku rijeke Samare u Volgu, na drugom kraju Rusije. Ondje je dovršio Sedmu simfoniju. Onamo se sklonio čitav orkestar moskovskog baletnog i opernog kazališta Boljšoj. Dana 5. ožujka 1942. orkestar je praizveo Lenjingradsku simfoniju.

Zatim je izvedena u Moskvi 27. ožujka u uvjetima opasnima po život. Kad se oglasila zračna uzbuna, slušatelji su ostali na svojim sjedalima i poslušali simfoniju dokraja. Postala je simbol otpora prema Nijemcima. Stoga je Staljinu bilo stalo do toga da se simfonija pročuje izvan države. Tako je u lipnju izvedena u Londonu, a idućeg mjeseca u New Yorku.  Ova je simfonija i u Americi postala simbola antifašizma.

Šostakovič je počeo razmišljati kako izvesti simfoniju u Lenjingradu u opsadnom stanju. Crvena armija morala se pobrinuti da sve prođe u najboljem redu. Poseban zrakoplov dopremio je partiture i simfonija je zaista izvedena 9. kolovoza 1942. s malobrojnim preživjelim članovima gradskog radijskog orkestra i drugim glazbenicima. Prenosile su je sve sovjetske radiopostaje, a mogle su je čuti i njemačke trupe.

Piše: Marsela Alić

Original možete pronaći na povijest.hr