Socijalizam prije ruske revolucije 1917.

Iako su socijalizam i radnički pokret povezani, oni nisu istovjetni. Prve programski potkrijepljene socijalističke ideje pojavile su se 1820-ih. Socijalisti su smatrali da će pravedno društvo nastupiti tek kad se poboljša položaj radnika, ali su imali vrlo različite ideje o tome kako to postići. Do 1917. nije postojala čvrsta razlika između pojmova socijalizam i komunizam. Radnički pokret, s druge strane, bio je više spontan i koncentrirao se na konkretne akcije za osiguranje radničkih prava.

Počeci socijalizma

Čartisti
Čartisti

Iako su socijalističke ideje u određenom obliku postojale još u starom vijeku, poticaj za stvaranje jasno određenog socijalističkog pokreta dala je ubrzana industrijalizacija početkom 19. stoljeća. U gradove je pristizao sve veći broj seljaka, koji su postali tvornički radnici i živjeli u strašnim uvjetima u slamovima gotovo bez pravne zaštite. U mnogočemu su bili u lošijem položaju od seljaka, a počelo ih se nazivati proleterima ili četvrtim staležom (tradicionalna tri staleža su plemstvo, svećenstvo i seljaštvo). Književnik William Blake upotrijebio je izraz „sotonske tvornice“, a Karl Marx govorio je o „despotizmu tvornice“. Prvi socijalisti imali su programe koji su smatrani naivnima i nerealnima pa su često nazivani socijalistima – utopistima. Primjerice, britanski Luditi vidjeli su uzrok nesreće u strojevima koji su zamjenjivali ljudski rad pa su ih počeli sabotirati i uništavati. Čartisti su se slanjem povelja Parlamentu borili za politička prava radnika i mjere zaštite na radnom mjestu, ali bez uspjeha. Charles Fourier zagovarao je reorganizaciju država u falange, uravnotežene zajednice zasnovane na načelu dioničarskih društava. Robert Owen pokušao je organizirati samodostatnu komunu u SAD-u. Iako ove ideje nisu imale većih kratkoročnih rezultata, one su dovele do povezivanja socijalista i radničkih organizacija na međudržavnoj razini.

Revolucije 1848. – 1849.

Friedrich EngelsOve revolucije, poznate i kao Proljeće naroda, bile su demokratskog i liberalnog karaktera, a predstavljale su opći bunt protiv feudalnih struktura i želju za osnivanjem nacionalnih država. Međutim, nositelji revolucija bili su vrlo raznorodni te su imali različite društvenopolitičke ciljeve. Ubrzane tehnološke promjene, rast stope pismenosti i širenje popularnog tiska politički su osvijestili šire slojeve te im približili ideje poput liberalizma, nacionalizma i socijalizma. Na radništvo su poseban utjecaj imale ideje Karla Marxa i Friedricha Engelsa, objavljene u Komunističkom manifestu početkom 1848. pod okriljem Lige komunista, prve međunarodne socijalističke stranke.



Istaknuto mjesto imali su pariški radnici koji su, djelujući po prvi put kao neovisan čimbenik, postavili zahtjeve za minimalnu plaću, pravo na rad, invalidske mirovine, opće pravo glasa, progresivno oporezivanje itd. Iako su se revolucije velikom brzinom proširile Europom, sve su završile neuspjehom, izuzev ukidanja kmetstva u nekim državama. Poginulo je više desetaka tisuća ljudi.

Prva internacionala (1864.)

Punim imenom Međunarodni savez radnika, ova međunarodna organizacija okupila je više od 5 milijuna socijalista, komunista i anarhista iz mnogih zemalja te im služila kao glavni forum za razmjenu ideja i iskustava. Njena glavna lica bili su Karl Marx i Johann Georg Eccarius. Harriet Law postala je prva žena na rukovodećem položaju u socijalističkom pokretu. Odlučeno je da je jedan od glavnih ciljeva pokreta osamsatni radni dan te je zaključeno da je gospodarska emancipacija radnika neodvojiva od društvene emancipacije. U to je vrijeme Marx objavio djelo Kapital, prvu sveobuhvatnu znanstvenu analizu kapitalističkog sustava i njegovih zakonitosti. Smatrao je da će socijalističko društvo biti besklasno i bez državnih granica. Godine 1872. Prva internacionala se podijelila zbog sukoba između komunističke i anarhističke struje (predvođene Mihailom Bakunjinom), a 1876. je raspuštena. Glavna točka spora bila je način organizacije društva da je Marx smatrao da je prvi korak ka stvaranju socijalističke države izgradnja „radničke države“ koja će vremenom odumrijeti, dok su se anarhisti žestoko protivili svim oblicima države.

Pariška komuna (1871.)

Ubrzo nakon rušenja carstva Napoleona III. 1870. u Francuskoj je ponovno uspostavljena republika. Međutim, nova vlada imala je konzervativnu većinu te je izgubila u ratu protiv Pruske, što je stavilo dodatan teret na niže društvene slojeve. U Parizu je tada živjelo oko 500.000 stanovnika odnosno 15 posto svih radnika Francuske, a u grad su stigle i brojne izbjeglice s teritorija izgubljenog u ratu. Strahujući od mogućeg povratka monarhije, radikalni socijalisti u Parizu nakon pobjede na općinskim izborima ustali su protiv francuske vlade, ponosno istaknuvši crvene zastave. Organizirali su vlast na temelju lokalnih vijeća, udruženja proizvođača i umjereno plaćenih delegata podložnih trenutnom opozivu. Stanovnici su dobili pravo na besplatno školovanje, priznata su sva prava useljenicima, a radnici su preuzeli vlast u tvornicama. Komuna je ugušena vojnom silom nakon svega dva mjeseca. Ubijeno je između 10.000 i 30.000 pobunjenika.

Druga internacionala (1889.)

Rosa LuxemburgUnatoč porazu Pariške komune, socijalističke ideje nastavile su se širiti. Među radnicima je nastala potreba za stvaranjem međunarodne organizacije. Druga internacionala okupila je oko 300 radničkih i socijalističkih organizacija iz 20 zemalja. Anarhistima je zabranjen pristup. Kako su se u europskim državama konačno počela uvoditi veća prava za radništvo, glavne debate bile su o mogućnosti izvođenja mirne revolucije – socijalisti su se podijelili na tzv. reformiste i revolucionare (danas bi se mogli nazvati socijaldemokrati i komunisti). Glavni zagovornik reformizma, tj. teorije da će se kapitalizam prirodnim putem postupno razviti u socijalizam, bio je Eduard Bernstein. Glavni kritičar bila mu je Rosa Luxemburg koja je tvrdila da je kriza kapitalizma neizbježna, da ju ne mogu riješiti kreditni sustav, trustovi i karteli te da sindikati nemaju revolucionarni kapacitet. Druga internacionala raspuštena je 1916. godine.

Socijalizam i Prvi svjetski rat (1914.)

Lenjin
Lenjin

Iako je jedna od ključnih odlika socijalističkog pokreta bio internacionalizam, tj. potreba za nadilaženje okvira nacije-države, izbijanje Prvog svjetskog rata stavilo je to na ozbiljnu kušnju. Dok su vođe Druge internacionale prije rata zagovarali antimilitarizam te predlagali opći štrajk kao način zaustavljanja ratova, izbijanjem Prvog svjetskog rata dobar dio socijalista smatrao je da radnici trebaju podržati svoju vladu u ratu, ali i protiviti se aneksiji tuđeg teritorija ili nametanju odštete. Drugi su pozivali na pasivni otpor prema ratu i zahtijevali potpisivanje međunarodnog mirovnog ugovora. Treća struja, čiji je najvažniji predstavnik bio Vladimir Iljič Lenjin, tražila je preobrazbu „imperijalističkog rata“ među državama u „revolucionarni građanski rat“ gdje bi se radnici okrenuli protiv vlastitih vlada. Ovaj raskol bio je velik udarac za socijalistički i radnički pokret. Izuzev Rusije, ostali su bez većeg utjecaja sve do kraja rata 1918. godine.

Revolucije u Rusiji (1917.)

ruski car Nikola II.

Dok je u većini europskih država socijalizam slabio, revolucionarne snage jačale su u europskoj državi koja se, posebno u društvenom smislu, smatrala nazadnom – Rusiji. Opće nezadovoljstvo autokratskim režimom cara, loše vođenje rata, nagomilani društveni i gospodarski problemi, stravični ljudski gubici i nestašica osnovnih namirnica rezultirala je velikim neredima u Petrogradu, tadašnjoj ruskoj prijestolnici. Car Nikola II. svrgnut je i zatočen, a na vlast je došla Privremena vlada sastavljena od političara različitih struja. Gradski radnici organizirali su Petrogradski sovjet koji je postao toliko snažan da je mogao konkurirati Vladi. Vlada se, uvelike zahvaljujući tome što nije željela izvući državu iz rata, našla suočena s rastućim otporom velikog djela stanovništva. U studenom 1917. snage predvođene boljševicima (komunistima) srušile su Privremenu vladu i de facto preuzele vlast u državi.

Piše: Boris Blažina

Original možete pronaći na povijest.hr

Facebook Comments

Loading...
DIJELI