Slikar Paul Gaugin odlazi na Tahiti (1891.)

Eugène Henri Paul Gauguin rodio se u Parizu 1848. godine. Posebno su poznate njegove slike nastale u Polineziji. Njegova postimpresionistička djela utjecala su na razvoj novih stilova poput sintetizma i ekspresionizma.

Dugo je razmišljao o tome kako bi bilo živjeti u tropskim predjelima. Gaugin je mogao prodavati slike po dobrim cijenama, čime je financirao putovanja. Tako je 1. travnja 1891. krenuo na francusku koloniju Tahiti. Nakon što je stigao, shvatio je da stvarnost nema veze s njegovim predodžbama. Egzotični raj o kojem je sanjao, uništen je pokrštavanjem i kolonijalnim izrabljivanjem.

Trudio se naučiti tahićanski jezik te je živio s 13-godišnjom djevojčicom Tehurom koja mu je često pozirala. Na slikama nije prikazivao stvarnost i bijedu stanovništva nego zamišljeni svijet pun boja i sreće. Napisao je knjigu Noa, Noa namijenjenu europskoj publici. Njome je namjeravao potaknuti razumijevanje za svoje stvaralaštvo.

Kad se razbolio, nije mogao ostati u bolnici zbog loše financijske situacije. Zatim se odlučio vratiti u Francusku. Nadao se da će ga 66 slika s Tahitija proslaviti. Umjetnici su hvalili njegova djela, ali šira publika nije prihvatila takvu umjetnost. Nakon što mu je ljubavnica ispraznila atelje, vratio se na Tahiti 1895. godine. Kako bi se maknuo od Europljana, na obali blizu glavnog grada podigao je tradicionalnu kućicu te živio s djevojčicom imena Pau’ura a Tai, koja je rodila sina Emila.

Imao je velikih zdravstvenih problema. Između ostalog, bolovao je od sifilisa. Zbog nedostatka novca živio je na riži i vodi. Pred kraj života naslikao je veliku sliku pod nazivom Odakle dolazimo? Tko smo? Kamo idemo? Pokušaj samoubojstva arsenom propao je. Pokrenuo je časopis Le Sourire (Smiješak) usmjeren protiv kolonijalizma. Njegove su slike u međuvremenu u Europi postajale sve popularnije te je napokon počeo zarađivati.



Tahiti mu se činio preeuropski, pa je otišao na markeški otok Hiva Oa. Ondje je opet živio s maloljetnicom, koja je rodila kćer. Zauzimao se za prava domorodaca, zbog čega je imao problema s vlastima. Osuđen je na zatvorsku i novčanu kaznu zbog klevete, ali je umro prije služenja roka 1903. godine.

Piše: Marsela Alić

Original možete pronaći na povijest.hr

Facebook Comments

Loading...
DIJELI