Rusija zauzela razrušeni čečenski glavni grad Grozni (2000.)

0
66

Šestog veljače 2000. godine, pet mjeseci nakon početka ruske invazije, ruski predsjednik Vladimir Putin službeno je objavio da su njegove snage zauzele Grozni, glavni grad Čečenije, te da se nad središtem grada vije ruska trobojnica. Službeni povod invazije bio je niz bombaških napada u Rusiji koje su navodno počinili čečenski islamistički militanati, te u kojima je poginulo oko 300 civila.

Grozni je imao simbolično značenje ne samo kao glavni grad države, već i kao mjesto gdje su ruske oružane snage doživjele neke od svojih najvećih poraza tijekom prethodnog rata od 1994. do 1996. godine. Naime, prvi ruski napad na Grozni završio je pravim debaklom, u kojem su zbog nedostatka pješačke potpore, nedovoljne uvježbanosti i zastarjele doktrine ruske snage izgubile preko 100 tenkova i oklopnih vozila (ovaj se događaj zato nekada uspoređuje sa srpskim napadom na Vukovar 1991. godine). Iako su na kraju uspjeli zauzeti grad, Čečeni su ih nakon nešto više od godine dana istjerali.

Loading...

Ipak, Rusi su izvukli pouku iz spomenutog debakla i dovršili osvajanje grada. No, akcija nije bila bez velikih žrtava – poginulo je oko 1000 ruskih vojnika i pro-ruskih Čečena, dok ih je ranjeno preko 3400. Prema nekim podacima, tijekom ruskog nadiranja u grad zabilježeno je barem 22 slučaja u kojima su ruski vojnici ubijali čečenske civile. Materijalna šteta bila je toliko velika da je ruskoj vojsci bilo teško naći prostorije gdje bi se moglo smjestiti novo vojno zapovjedništvo. Cijena obnove porušenih zgrada procijenjena je na više milijardi američkih dolara.

Sporadični sukobi s čečenskim gerilcima i teroristički napadi smirili su se tek 2006. godine, kada su počeli i snažniji napori za obnovu grada. Do danas nije poznato točno koliko civila je izgubilo živote tijekom borbi za Grozni. Ratna pobjeda imala je velik pozitivan učinak na Putinov ugled u Rusiji, čime je praktički osigurao svoj položaj kao Jeljcinov nasljednik.

Piše: Boris Blažina.

Original možete pronaći na povijest.hr