Pustolovna braća Seljan krenula na ekspediciju u Afriku (1899.)

0
62

Braća Mirko i Stjepan Seljan, najpoznatiji hrvatski istraživači u povijesti, 23. siječnja 1899. godine krenuli su na poznatu ekspediciju u Afriku. Mirku je tada bilo 28 godina, a Stjepanu svega 24. Nakon osnovnog školovanja u svom rodnom Karlovcu, Mirko je pohađao Kadetsku školu u Karlovcu, a zatim radio kao inženjer građevine u Beču, Budimpešti, Bukureštu i Sankt Peterburgu, dok je Stjepan služio u austrougarskoj mornarici, a nakon toga radio kao ljekarnik. Već tada izveli su razne pothvate. Primjerice, Mirko je u 110 dana pješke prešao put od Sankt Peterburga do Pariza, za što je stekao naslov Champion of Globetrotter.

Seljani su u Afriku krenuli iz Karlovca. Danas se smatra da su ih na tu ekspediciju potakle priče koje je Mirko čuo tijekom boravka u Rusiji, zemlji koja je u to vrijeme željela osigurati što veći utjecaj na području Abesinije (današnje Etiopije). Braća su na putovanje krenula dobro pripremljena i s jasno zacrtanim planom.

Loading...

Najprije su se pješke zaputili u Trst, gdje su stigli početkom veljače. Tamo su se ukrcali na brod koji ih je prevezao do poznate luke Aleksandrije u Egiptu. Zatim su krenuli putom kroz Damanhur, Tel el Barad, Tantu i Bennu el Asl, da bi sredinom ožujka stigli u Kairo. Od Kaira su krenuli uz rijeku Nil do Wadi Halfe u Sudanu, zatim natrag u Kairo i na kraju pješke do Ismailije, te napokon uz Suez do Port Saida. Odatle su isplovili za Djibouti i zatim stigli do Adena, pa pješice do tjesnaca Bab el Mandeb, da bi krajem ožujka stigli u Djibouti, glavni grad Francuske Somalije.

Kako nisu dobili dozvolu francuskih vlasti, u Abesiniju su morali ići preko susjedne Britanske Somalije. Od 24. travnja do 8. svibnja bili su gosti Rasa Makonena, rođaka cara Menelika II. i oca poznatog Halia Selasija. Dana 9. lipnja stigli su u Addis Abebu, gdje ih je na svome dvoru na brdu Entoto primio car Menelik II., te im čak povjerio tjelesnu stražu od 300 vojnika. Naime, braća su imala znanja o vojnoj vještini, pa se car nadao da će moći uvježbati njegove vojnike u tadašnjim europskim tehnikama ratovanja. Bilo je više takvih savjetnika na carevom dvoru, te se preko njih vodila borba europskih kolonijalnih sila za ostvarivanje što većeg utjecaja na carevom dvoru.

U rujnu 1899. Mirko Seljan je postao čak guverner na jugu zemlje, a Stjepan njegov zamjenik. Tamo su braća radila na određivanju granice između Abesinije i Kenije (tada britanske kolonije), pokoravanju plemena i pripajanju njihovih zemalja Menelikovom carstvu te znanstvenim radom (geomorfologija, klimatologija, etnografija). Imali su čak i rezidenciju nazvanu Seljanville na obali Rudolfova jezera (danas se to jezero zove Turkana). Teritorij koji je pripojen Etiopiji za vrijeme braće Seljan do dan-danas je ostao u sastavu te države, a Seljanville sada služi kao granična postaja etiopske vojske. Braća su ipak 1902. morala napustiti zemlju, vjerojatno iz političkih razloga.

Kasnije su braća putovala po Južnog Americi, gdje su tragala za ostacima drevnih civilizacija i osnovali Hrvatsku znanstvenu misiju (španj. Mision Cientifica Croata). Dio njihove bogate zbirke čuva se u Etnološkom muzeju u Zagrebu (133 predmeta iz Afrike i 240 iz Južne Amerike).

Više o braći Seljan:

Braća Seljan u Južnoj Americi

Braća Seljan: od drevnog afričkog carstva do prašuma Amazone

Časopis History.info, 11. broj – 06, 07 / 2016

 

Original možete pronaći na povijest.hr