Proglašena Republika Srpska (1992.)

0
197

Prvi demokratski izbori u Saveznoj Republici Bosni i Hercegovini održani su 18.11.1990. godine te su formirani Predsjedništvo i Skupština. Predstavnici Hrvata, Srba i muslimana sukobili su se oko jezika, pisma i sadržaja Svečane izjave, a imali su i različite poglede na status SR BiH. Pitanje je bilo hoće li BiH ostati u Jugoslaviji ili ne, hoće li uređenje biti federativno ili konfederativno ili će se proglasiti neovisnost od Jugoslavije. Do zaoštravanja je došlo pogotovo u raspravi o Deklaraciji o državnoj suverenosti i nedjeljivosti Republike Bosne i HercegovineKad su političari u izjavama počeli spominjati oružanu borbu, pristaše Srpske demokratske stranke počeli su se sustavno naoružavati početkom 1991. godine. Predsjedništvo SFRJ je sredinom 1991. povuklo JNA iz Slovenije u Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Crnu Goru.

Na sjednici Skupštine krajem 1991. zastupnici triju naroda nisu postigli zajednički sporazum o tome kako formirati BiH. Srpski zastupnici su 24. listopada 1991. osnovali zasebnu Skupštinu srpskog naroda u BiH te proglasili srpske autonomne oblasti u mjestima i općinama gdje je na referendumu više od 50% glasovalo za ostanak u Jugoslaviji. Zatim je Muslimanska stranka zakazala referendum za neovisnost Sandžaka, a Predsjedništvo SR BiH traži od Europske zajednice priznanje neovisnosti BiH. Nakon toga su srpski zastupnici donijeli odluku o novom ustroju prema kojem je 9. siječnja 1992. proglašena Srpska Republika BiH. 

Nakon tri mjeseca Bosna i Hercegovina proglasila je neovisnost od Jugoslavije, a Srpska Republika Bosna i Hercegovina nakon dva dana proglašava neovisnost od BiH i ostanak u Jugoslaviji. Međutim, kad su Srbija i Crna Gora proglasile Saveznu Republiku Jugoslaviju, Srpska Republika nije bila uključena. Dok je međunarodna zajednica priznala neovisnu BiH, Srpska Republika nije dobila podršku te je mirovnim sporazumom u Daytonu 1995. priznata kao entitet države Bosne i Hercegovine koji zauzima 49 % teritorija države. Taj entitet ima svoj politički sustav i neovisnu vlast. Prema Ustavu glavni je grad Sarajevo, iako se uopće ne nalazi u Republici Srpskoj, pa kao “zamjenski” glavni grad funkcionira Banja Luka. Ondje se nalazi sjedište vlade i druge važne institucije. 

Piše: Marsela Alić

Original možete pronaći na povijest.hr