Znamenita pomorska Bitka kod Navarina, u kojoj su europske velesile pružile ključnu pomoć Grcima u borbi za nezavisnost protiv Osmanskog Carstva, dogodila se 20. listopada 1827. godine . Naime, prije te bitke postojala je opasnost od potpunog gušenja Grčkog ustanka u Osmanskog Carstvu, i to od strane egipatske flote (u to je vrijeme Egipat bio polunezavisna država pod vlašću moćnog Muhameda Alija, koji je samo nominalno bio osmanski vazal) potpomognute pomorskim snagama niza osmanskih ejaleta. U Bitki kod Navarina združena britanska, francuska i ruska flota odlučno je porazila protivničke snage, tako da je Grcima osigurana nezavisnost.
Bitka se dogodila u zaljevu smještenom na obali Peloponeza, zvanom na talijanskom jeziku Navarino (na grčkom jeziku poznatom i pod imenom Pylos). Riječ je o povelikom zaljevu promjera oko 5000 metara, vrlo dobro zaštićenom od otvorenog mora (taj zaljev s morem povezuju samo dva razmjerno uska prolaza pa on predstavlja veliko prirodno sidrište). Bitka kod Navarina bila je posljednja velika pomorska bitka u povijesti koja je vođena isključivo pomoću brodova pokretanih jedrima (u kasnijim bitkama počeli su se pojavljivati parobrodi, koji su naposljetku potpuno istisnuli jedrenjake). Egipatskim pomorskim snagama u Bitki kod Navarina zapovijedao je Ibrahim-paša, najstariji sin spomenutog moćnog egipatskog vladara Muhameda Alija. Ibrahim-paša postao je zloglasan po masakriranju Grka. Navodno mu je sultan bio obećao dati Peloponez u posjed u slučaju da uspješno uguši tamošnji ustanak Grka i osvoji taj poluotok. Poraz Ibrahim-paše u Bitki kod Navarina stoga je izazvao veliko oduševljenje kod Grka.
Original možete pronaći na povijest.hr