Robert François Damiens bio je problematičnog ponašanja. Otpušten je s nekoliko radnih mjesta i dobio nadimak Robert Vrag (franc. Robert le Diable). Prilično ga je razljutio sukob između pape Klementa XI. i pariškog parlamenta. Predmet spora bilo je odobravanje sakramenata jansenistima i konvulzionistima. Damiens je smatrao da će problem riješiti ubojstvo francuskog kralja Luja XV.
Kad se kralj 5. siječnja 1757. pokušao popesti na kočiju, Damiens je skočio na njega i lakše ga ozlijedio nožem. Luj XV. naredio da se Damiensa zatvori, ali ga se ne smije ubiti. Damiens je tvrdio da je samo htio prepasti kralja i pokušao počiniti samoubojstvo. Potom su ga vezali i teško mučili kako bi drugim potencijalnim atentatorima pokazali što bi im se moglo dogoditi pokušaju li atentat na kralja. Nakon mučenja više nije mogao hodati.
Sud je zaključio da je Damiens uvrijedio veličanstvo te je kriv za pokušaj ubojstva kralja. Presuda je bila stravična – najprije se morao pokajati klečeći pred pariškom katedralom i odreći se zlodjela te zamoliti za oprost Boga, kralja i pravde na Trgu. Potom je odveden na Trg de Grève te ponovno mučen, ruka kojom je počinio zločin je spaljena, a Damiensa su potom raščetvorili konji. Na kraju su ostatci pokojnikovog tijela spaljeni. Bilo je to jedno od najbrutalnijih smaknuća u Francuskoj, ali i posljednje.
Damiensova je kuća srušena, teren je poravnat, nakon čega je zabranjena gradnja na tom mjestu. Njegovoj braći i sestri naređeno je da promijene imena. Njegov otac, supruga i kći prognani su iz Francuske. Kako je Damiens neko vrijeme radio za isusovce, tako su počele glasine da su zapravo isusovci kovali zavjeru protiv kralja. To nije dokazano, ali je ova teorija pridonijela ukidanju isusovačkog reda u Francuskoj nekoliko godina nakon Damiensovog smaknuća.
Piše: Marsela Alić
Original možete pronaći na povijest.hr