Dana 18. lipnja 618. započela je vladavina dinastije Tang u Kini. Održala se na vlasti zatim tijekom gotovo tri stoljeća, a njeno se razdoblje vladanja smatra zlatnim dobom kineske povijesti. Dinastija Tang proširila je granice Kine do Vijetnama i Središnje Azije, a ostvarila je velik kulturni, gospodarski i demografski napredak. Glavni grad careva iz dinastije Tang bio je Chang’an (danas Xi’an), u to vrijeme najveći grad na svijetu, s milijunskim stanovništvom i ulicama širokim čak stotinjak metara. Dinastija je poznata po procvatu umjetnosti, ponajprije poezije i glazbe, širenju budizma te razvoju tehnike tiskanja slika i slova pomoću drvenih blokova.
Utemeljitelj dinastije Tang bio je kineski car Gaozu (rođenog imena Li Yuan), koji je prethodno bio provincijski upravitelj. Zanimljivo je da je car Gaozu bio suvremenik srednjovjekovnog pape sv. Grgura Velikog, kao i muslimanskog vjerskog vođe Muhameda. Dapače, Muhamedovo preseljenje iz Meke u Medinu dogodilo se gotovo u istom razdoblju u kojem je Gaozu uspostavljao vlast dinastije Tang u Kini.
S obzirom da je u 7. stoljeću Europa bila na razmjerno niskom demografskom stupnju, veličina carstva koje je u to vrijeme stvorila dinastija Tang mnogostruko je nadmašivala tadašnje najveće europske države. Čak i kasnije, kad je Karlo Veliki uspostavio razmjerno moćno carstvo u Europi, kakvo stoljećima prije nije bilo viđeno, njegova je država u usporedbi s Kineskim Carstvom dinastije Tang bila gotovo minijaturnih dimenzija. Posljednji vladar dinastije Tang bio je car Ai, čija se vlast ugasila početkom 10. stoljeća, stotinjak godina nakon smrti Karla Velikog.
Original možete pronaći na povijest.hr