Datum 12. veljače 1851. može se smatrati simboličnim danom početka Australske zlatne groznice, jer je toga dana 35-godišnji Edward Hammond Hargraves, useljenik iz Engleske, objavio otkriće znatne količine zlata u okolici grada Bathursta u Novom Južnom Walesu. Službene su ga vlasti za to otkriće i informaciju o njemu bogato nagradile, a u novinama je obavijest o pronalasku zlatnog nalazišta uvelike publicirana. To je dovelo do velike navale tragača za zlatom na područje Bathursta, najstarijeg naselja u unutrašnjosti Australije. Bathurst se nalazi izravno u zaleđu Sydneyja, od kojeg je zračnom linijom udaljen oko 160 kilometara.
U kratkom je vremenu nakon otkrića zlata taj grad silno narastao, a osim tragača za zlatom onamo se doselio i velik broj popratnih djelatnika, koji su koristili činjenicu da od tragača mogu dobro naplatiti svoje usluge. Grad je u jednom trenutku imao navodno čak 61 hotel. Zlato koje bi pronašli na širem području u okolici tragači bi donosili u Bathurst, a od tamo ga se prenosilo u Sydney. Na tom je području otkriven i najveći zabilježeni komad iskopanog zlata na svijetu, tzv. Holtermannov grumen (hrv. Holtermann Nugget), zapisan i u Guinnessovoj knjizi rekorda.
Original možete pronaći na povijest.hr