S pjesnikom u zrakoplovu su bile i njegova supruga Benka i petogodišnja kći Rašeljka. Obje su poginule.
Teška zrakoplovna nesreća na otoku Krku, u kojoj je poginuo i pjesnik Josip Pupačić, dogodila se 23. svibnja 1971. godine. Zrakoplov Tupoljev Tu-134A beogradske tvrtke Aviogenex sa 76 putnika i 7 članova posade srušio se kod Zračne luke Rijeka u blizini Omišlja. Pri nesreći je stradalo 78 ljudi, od čega 75 putnika i 3 člana posade. Preživio je samo jedan putnik i tri člana posade.
Uzrok pada zrakoplova bio je složen. Naime, toga su dana vremenske prilike bile iznimno loše, s jakom kišom i turbulencijama vjetra. Prilikom približavanja pisti radi slijetanja zrakoplov je bio zanesen vjetrom. Pri samom slijetanju desna strana podvozja snažno je udarila u pistu. Desno krilo se odvojilo, a zrakoplov se prevrnuo na leđa. Zrakoplov se otklizao po pisti u daljinu od 700 metara i zapalio se. Dio otkinutog krila svinuo se i blokirao je vrata za izlaz. Zbog toga dio putnika poginuo je od gušenja tijekom požara.
Među putnicima na tom letu bio je i hrvatski pjesnik Josip Pupačić kojem su tada bile nepune 43 godine. Da stvar bude gora, s njime su u zrakoplovu bile i njegova supruga Benka i petogodišnja kći Rašeljka. Obje su također poginule.
Pupačić je rođen u Omišu 1928. godine, a spada među najcjenjenije suvremene hrvatske pjesnike. Njegova pjesma More smatra se jednom od najljepših pjesama u povijesti hrvatske književnost. U njegovom opusu posebno se ističu i pjesme Nesagrađena kuća i Tri moja brata. Posljednju pjesmu Moj križ svejedno gori napisao je neposredno prije svoje pogibije tako da je neki smatraju pjesnikovim pretkazanjem vlastite smrti.
piše: Dražen Krajcar
Original možete pronaći na povijest.hr