Machu Picchu – tajanstveni grad Inka (1911.)

Danas prevladava mišljenje da Machu Picchu nije bio grad u klasičnom smislu riječi nego je služio kao carski posjed, religijsko utočište ili tajni ceremonijalni grad.

Američki povjesničar Hiram Bingham je 24. srpnja 1911. otkrio znamenito arheološko nalazište Machu Picchu (u prijevodu Sveti vrhovi) u Peruu. Radi se o najatraktivnijem nalazištu iz razdoblja Inka. Bitno je napomenuti da su lokalni stanovnici i prije bili svjesni postojanja ostataka na toj lokaciji, no Hiram Bingham, tadašnji predavač na Yaleu, razglasio je nalazište u zapadnom svijetu, čime je ono steklo svjetsku slavu. 

Nalazište Machu Picchu smješteno je u Andama, oko 350 kilometara od obale Tihog oceana i oko 70 kilometara od Cuzca, nekadašnjeg glavnog grada Inka. Većina arheologa smatra da je izgrađen kao posjed cara Inka Pachacutija (1438.–1472.). Nakon osvajanja teritorija, moćna vojska Inka sagradila je kanale za navodnjavanje i sustave popločanih cesta, a građevinari su izgradili tvrđave, hramove i monumentalne kamene zgrade. Danas prevladava mišljenje da Machu Picchu nije bio grad u klasičnom smislu riječi jer nisu pronađeni ostaci birokratske uprave, trgovine ili vojne utvrde. Najvjerojatnije je građen kao carski posjed i religijsko utočište ili pak kao tajni ceremonijalni grad.

Čini se da je grad, koji je 400 godina bio zaboravljen, napušten još i prije no što su carstvo Inka pokorili Španjolci. Prema jednoj teoriji, stanovnike je pokosio sifilis koji je stigao iz Europe, a ostalo je učinio građanski rat.

Do danas je Machu Picchu postao jednom od najposjećenijih turističkih atrakcija u Južnoj Americi, a velik broj turista predstavlja i svojevrstan izazov za tamošnje uvjete. Nalazište se nalazi na otprilike 2400 metara nadmorske visine.



piše: Dražen Krajcar

 

Original možete pronaći na povijest.hr

Facebook Comments

Loading...
DIJELI