Kongres SAD-a progurao Akt o imigraciji (1917.)

Krajem 19. stoljeća u SAD-u su na snazi dobile inicijative koje su tražile ograničenje useljavanja. Jedan od ključnih kriterija koje su željeli nametnuti imigrantima bili su testovi pismenosti. Bilo je više pokušaja uvođenja zakona koji bi uveo pismenost kao osnovni kriterij za ulazak potencijalnih doseljenika, ali su svi pali zbog tehničkih razloga ili zbog veta predsjednika SAD-a. Primjerice, predsjednik Woodrow Wilson uložio je veto 1915. jer je smatrao da se na taj način diskriminira ljude koji nisu imali prilike steći obrazovanje.

Još jedan poticaj pokušajima ograničavanja imigracije bio je strah od razvodnjavanja američkog kulturnog identiteta. Posebno se u tom smislu strahovalo od doseljenika iz Azije (tzv. žuta opasnost) jer su neki mislili da bi svojom brojnošću mogli utopiti američku kulturu u svojoj. Jednim zakonom čak je zabranjeno Kineskinjama da ulaze na teritorij SAD-a.

Kongres SAD-a usvojio je 5. veljače 1917. Akt o imigraciji 1917. s velikom većinom glasova, čime je zaobišao veto koji je predsjednik Wilson uložio u prosincu prethodne godine. Aktom je zabranjen ulazak ljudi opisanih kao alkoholičari, anarhisti, radnici s trajnim ugovorima, kriminalci i zatovrenici, epileptičari, slaboumni, idioti, nepismeni, imbecili, luđaci, homoseksualci, siromasi, oboljeli od zaraznih bolesti, osobe s fizičkim ili mentalnim nedostatcima, politički radikali, poligamici, prostitutke ili skitnice. Nadalje, definirana je Azijska zabranjena zona iz koje imigranti uopće nisu prihvaćani. Obuhvaćala je područje od Turske i Sinajskog poluotoka na zapadu preko Indije i sve do jugoistočne Azije uključujući velik dio Kine. Zakon je ostao na snazi sve do 1940-ih.

piše: Boris Blažina

Original možete pronaći na povijest.hr



Facebook Comments

Loading...
DIJELI