Njemački kneževi izabrali su Fridrika I. Barbarossu za njemačkog kralja 4. ožujka 1152. godine. Njemačka je, naime, bila izborna monarhija, za razliku od ostalih europskih država u kojima se prijestolje većinom nasljeđivalo. Izbor Fridrika Barbarosse obavljen je u Frankfurtu, važnom gradu u kojem su održani gotovo svi srednjovjekovni izbori njemačkih kraljeva.
Fridrik je imao zanimljiv nadimak Barbarossa (tal. crvena brada), a tako su ga prozvali Talijani po boji njegove brade. U Njemačkoj su ga nazivali Rotbart, što ima isto značenje. Bio je iz slavne obitelji Hohenstaufen, koja je ime dobila po utvrđenom dvorcu Staufen u Švapskoj, pokraj Stuttgarta.
Barbarossa je tri godine kasnije okrunjen i za cara Svetog Rimskog Carstva čime je postao najmoćniji vladar svoga doba, ali i cijelog srednjeg vijeka uopće.
Godine 1189. Fridrik je iz Regensburga krenuo u Treći križarski rat. 1190., a trebali su ga slijediti francuski kralj Filip II. August i engleski kralj Rikard I. Lavljeg srca. Fridrik je prije njih stigao u Malu Aziju te u dvjema bitkama pobijedio Seldžuke.
Desetog lipnja 1190. car se kod grada Seleucije, u zapadnoj Ciliciji, utopio u rijeci Salef. Točne okolnosti njegove smrti nisu objašnjene: izvori dijelom navode da je car želeći se osvježiti nakon jahanja ušao u rijeku da se okupa. Drugi pak izvori kažu da ga je prilikom prelaska preko rijeke prestrašeni konj zbacio te ga je težina njegove opreme povukla pod vodu. Spekulira se također da je car zbog ljetne vrućine i svojih godina kupajući se u ledenoj planinskoj rijeci pretrpio srčani udar.
Njemačka je za vrijeme vlasti Fridrika I. Barbarosse bila tako moćna da je on postao nacionalna legenda. Nastao je mit da zapravo nikad nije umro nego da spava u skrivenoj špilji u planini Kyffhäuser i da će jednog dana ponovno ustati i obnoviti snagu Njemačke.
Original možete pronaći na povijest.hr